arrow up

20.000 SPLIĆANA I NAVIJAČA HAJDUKA dočekalo 1918. srpsku vojsku na Rivi

„Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvijete, najljepši i najmiliji. Blagosloven bio čas kada vas vidjesmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila!“ reči su kojima je splitski gradonačelnik dr Josip Smodlaka dočekao na Rivi 2. bataljon 13. pešadijskog puka Timočke divizije 20. novembra 1918. godine. Jedna od najtežih decenija u modernoj istoriji Srbije – ona druga u XX veku – krunisana je velikom pobedom probijanjem Solunskog fronta, oslobođenjem okupirane zemlje i pripajanjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba, formirane krajem 1918. godine na južnom tlu raspale Austrougarske monarhije, te formiranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Simbolično, kruna tog ujedinjenja bio je ulazak trupa Srpske vojske

Solun: Priznanje „Majka Srbija“ čuvaru Zejtinlika Đorđu Mihailoviću

Ministar spoljnih poslova je rekao da je Mihailović izuzetno važan za Srbiju kao čuvar srpskog sjećanja. Ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković i direktor Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu Arno Gujon uručili su juče u Solunu priznanje „Majka Srbija“ čuvaru vojničkog groblja na Zejtinliku Đorđu Mihailoviću. Selaković je rekao da je Mihailović izuzetno važan za Srbiju kao čuvar srpskog sjećanja i mjesta koje svjedoči šta se srpskom narodu dešavalo i kroz šta je prošao da bi danas bio slobodan, živio u Srbiji i čuvao svoju suverenost. On je naveo da je priznanje Mihailoviću uručeno na dan kada je potpisano primirje u Prvom svjetskom ratu, što je

Premijerno prikazivanje filma „Sedam hiljada duša”

U Svečanoj sali Doma Vojske Srbije, u četvrtak 11. novembra 2021. godine u 19 časova, premijerno će biti prikazan film „Sedam hiljada duša” reditelja Sanjina Mirića. „Sedam hiljada duša” je dokumentarno-igrani film o stradanju srpskih i ruskih vojnika i civila interniranih u austrougarske logore Jindrihovice i Broumov, na teritoriji današnje Češke Republike. Ovi logori su imali oko 500 objekata, u kojima je bilo 60.000 ratnih zarobljenika. Izuzetno teški uslovi rada, bez jela, obuće i odeće, zima i zarazne bolesti, uticali su da ne preživi ogroman broj Srba. U Jindrihovicama se nalazi mauzolej u kojem su ostaci 7.100 srpskih i 189 ruskih žrtava. To je druga najveća srpska grobnica na svetu.

Raport kaplara Gavrića

Rat je državni posao. Vode ga armije i mase. U njemu nema mesta za pojedinca, za njegove razloge i sudbinu. Sa druge strane, ratovi se pamte i kao pojedinačne tragedije i herojstva. Sudbina, ratna i životna, osmogodišnjeg dečaka Momčila Gavrića iz sela Trbušnica kod Loznice, objedinila je sve paradokse i apsurde rata. Jedan, za velike državne razloge, nebitan mali život spojio je u svom trajanju bol i nesreću, hrabrost i rešenost da se stigne do časnog kraja.  Leopold fon Berthold, ministar spoljnih poslova Austrougarske, izdao je nalog da 28. jula 1914. telegram o objavi rata Srbiji bude poslat običnom poštom u Beograd. Kako su sve državne ustanove bile evakuisane, telegrafisti

Bojanić: Groblje koje nišlije zovu Staro vojničko groblje ili Englesko ili Francusko, a treba Srpsko, zar ne?

Zašto na Starom vojničkom groblju u Nišu nema obeležja za Srpske stradalnike kao što ima za austrougarske i nemačke vojnike kao i obeležje Britanskog komonvelta? To je velika sramota, za sve nas… koja traje decenijama. Red je da tu grešku i nemar ispravimo. Piše: Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta Srpska istorija Zašto su nam uvek preče tuđe žrtve od naši sopstvenih? Tužno je što na takozvanom “Engleskom groblju” u Nišu spomenike imaju Englezi, Austrougari, Nemci a samo Srbi nemaju svoje obeležje (spomenik)? Tragično je da kada delegacije posete ovo naše ,,Staro“ vojničko groblje vence postavljaju na goli beton, zašto se nije smoglo volje i snage da se podigne, spomenik, ili

SRPSKA DOBROTVORKA, LEDI LEJLA PEDŽET: „Samo da me moji Srbi ne zaborave“

24. septembra 1958. godine umrla je ledi Lejla Pedžet, heroina koja je svojom nesebičnom žrtvom zadužila srpski narod. Lejla Pedžet bila je engleska plemkinja. Ujedno – dobrotvor i požrtvovana bolničarka u jednom od najtežih perioda u srpskoj istroriji, žena koja je samopregornim radom u ratno vrijeme sačuvala živote mnogih naših sunarodnika. U Beograd je stigla 1910. godine. Ubrzo je počeo Prvi balkanski rat, a potom i Drugi, u kojima se ledi Pedžet posvetila brizi o drugima, postala je jedna od prvih dobrovoljnih bolničarki u vojnim bolnicama u Beogradu. Iako je 1913. godine napustila Beograd i vratila se u London, već u novembru 1914. godine, po izbijanju Prvog svjetskog rata, stigla

Srpski mučenici na Krfu, ostrvu homerske princeze

Danas je godišnjica dolaska srpske vojske na Krf i Vido. Posle neuspelog pokušaja da se srpska vojska povlači dolinom Vardara, a zbog prodora bugarske armije i presecanja komunikacija, kao i izostanka planiranog prodora saveznika iz Soluna u susret srpskoj vojsci, Vrhovna komanda je 24. novembra 1915. odlučila da se trupe povuku preko Crne Gore i Albanije na Jadransko primorje. Posle više od mesec dana teških marševa po najtežem vremenu i bespuću, srpska vojska se prikupila kod Skadra, Drača i Valone odakle se povukla na Krf na kojem se do aprila našlo 151.828 vojnika, u Bizerti oko 13.000 vojnika, a na Korzici i u Francuskoj njih oko 5.000. Knjiga Жeljka Popovića

ZASTAVE NA KUĆAMA, ĆIRILICA U ZAKONU: Parlamenti Srbije i RS usvojiće propis o nacionalnom pismu

Srbija i Republika Srpska obeležavaju danas Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave centralnom manifestacijom u Beogradu, ali će trobojke biti istaknute širom gradova gde ima naših ljudi. Sa Kalemegdana će se oko 17 časova čuti počasna artiljerijska paljba. Na Trgu Republike građani će moći da vide defile “ustanika” i konjice i nastup kulturno-umetničkih društava. Trubači i konjica biće i na Slaviji. Sviraće Marš na Drinu. Kod Vlade Srbije planiran je program tokom kojeg će komandir konjičke jedinice predati raport “vojvodi Жivojinu Mišiću”. Građani će se iz ovih pravaca slivati ka Savskom trgu, gde će, kod spomenika Stefanu Nemanji, biti gardisti sa pukovskim zastavama uz nalet helikoptera. Posle himne “Bože

Dušan Babac: Antropološka i druga mudrovanja „feldvebela“ Krleže

Pismo Austrijskom feldvebelu Miroslavu Krleži, iz 1954. godine, čeka već 58 godina da bude objavljeno, kao i divna slika pisca koji je bio kraljev oficir, jedno vreme i na službi u Kraljevoj gardi u Dvorcu na Dedinju. Piščev unuk, Dušan Babac, ga je „Pečatu“ dostavio, s napomenom: „Ovih dana je moj otac sređivao dokumentaciju svoga oca, naišao je na ovo pismo upućeno Krleži. Pismo nikada nije objavljeno, što je i razumljivo, s obzirom na vreme kada je nastalo“. Priredio Pavle M. Babac Gospodine Krleža,U četvrtom broju „Republike“, časopisa za književnost i umetnost, za mesec april 1954. godine, štampali ste Vaše zapise iz 1916, 1919, 1920, 1921. i 1933. godine. U

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ: CARSKI MUČENICI – SVEDOCI HRISTOVI

Godine 1918, u noći između 16. i 17. jula, boljševici su u Ipatjevskom domu u Jekatrinburgu umučili Carsku Porodicu Romanovih. Ruska Zagranična Crkva ih je kanonizovala 1983, a Moskovska Patrijaršija 2000. godine. Time je Crkva potvrdila da svetost poslednjeg pravoslavnog cara u istoriji: prvi je bio ravnoapostolni Konstantin, a potonji Nikolaj Mučenik. Kakvi su  bili oni koje je Gospod udostojio mučeničkog venca? DOBROTA I PROSTOSRDAČNOST Car Nikolaj je nastojao da bude Car po ugledu na Hrista, Krotkog i Smirenog Cara nad carevima. O njemu je general Diterihs pisao: „Gospodar je bio uman čovek, obrazovan i veoma načitan. On je vladao ogromnim pamćenjem, posebno imena, i bivao je neuobičajeno interesantan sagovornik.

POTRESNA PORUKA SRPSKOG MINISTRA: Neko tvoj ti je zapalio sveću – Bog da ti dušu prosti (FOTO)

“1914-1918 Rajfensdorf preko 8.000 Srba, Mauthauzen preko 8.000 Srba, Ašah preko 5.300 Srba… Koliko li bi dece izrodili da su mogli da požive?! Najstariji brat moga dede Vilotije Selaković okončao je svoj 37-godišnji život preko 1050 km od rodnog Zlatibora 15. marta 1916. godine nadomak Ašaha u Gornjoj Austriji. Ali činjenica da smo mi, potomci njegove braće Velimira, Dragutina i Dragoljuba živi, da slavimo slavu, da rađamo decu, da govorimo srpskim jezikom i da se borimo za našu Srbiju sećajući se njega i Radoša, koji počiva u Tunisu, svedoči da je život neprestana borba, jer je Hristos pobedio smrt! Srbija se danas razvija i napreduje, ona se izgrađuje i obrazuje

Milunka Savić

Buđenje

Došla mi u san Milunka Savić. Ne znam ni kako ni zašto. Bio je običan dan, mislio sam nestaće u običnoj noći. Ni slutio nisam da će noć osvetliti dan.                  Stoji tako Milunka naslonjena na pušku sa isukanim bajonetom, a prsa joj se ne vide, i nema ih, samo blješte dve Legije časti i Karađorđeve zvezde s mačevima, Sveti Majkl britanski i Sveti Đorđe pobedonosac ruski , pa Ratni krst sa zlatnom palmom –orden koji  ni jedna žena, ni pre ni posle nje, nije nosila. Gvozdena Milunka iz „Gvozdenog“ drugog pešadijskog puka „Knjaz Mihajlo“. Kraj nje još jedna žena i ona sva u odlikovanjima.                    „Ne prepoznaješ je, a 

Kako je srpski narod umirao na Drini: Vešali ih, a oni su vikali ЖIVELA SRBIJA!

Fotografija je vešanje grupe Kopaoničana jula 1916 koje je pratio pesnik Vojislav Ilić mlađi, koji se tada nalazio u Kruševcu. Prikazavši povorku osuđenika, vezanih ruku, pratnji okupatorskih žandarma, opisao je detalje izvršenje kazne. “Kao najveličanstveniji trenutak iz teškog stradanja na Drini, koja je dugo vremena tekla mutna i krvava, spomenuću divno herojstvo Svetozara Teševića, težaka iz sela Drinska. Prijeki sud izrekao mu je smrtnu kaznu. Morao je sam sebi iskopati grobnicu. Čim se uspravio, bila mu je nametnuta omča oko vrata. Još je stigao da klikne prigušeno: “Жivio kralj Petar I ! Жivila Srbija!“… Tijelo se zaljuljalo na vješalima ali samo za jedan momenat. Konopac je pukao nekim Proviđenjem koje

Petar Petrović Njegoš

Nestale srpske žrtve i Njegoševo rodoljublje: Nisu samo Sveti Sava i kosovski mit izbačeni iz škole

Reforme u poslednjih dvadeset godina izgurale su kosovki mit iz udžbenika. Vrhunac je izbacivanje prvog srpskog prosvetitelja iz programa za osmi razred – od Svetog Save ni traga ni glasa, a uči se o istoriji jezika kojim je pisao! Gradivo iz srpskog ne prati časove istorije: u Drugom svetskom ratu, prema književnim delima, stradali su samo Jevreji. Piše Senka Miloš Ovo za Sputnjik kaže prof dr Olivera Krupež, profesor književnosti i srpskog jezika iz Čačka koja se godinama bavi korpusom kanonskih dela srpske književnosti u školskom programu. To je i tema njene doktorske disertacije u kojoj je, kako kaže, dokazala da su se pojedine tematske celine važne za duhovne dimenzije

O Bunjevcima i Šokcima

Bunjevci i Šokci su dve posebne i specifične etničke grupe koje danas nastanjuju severne delove Republike Srbije i njenu okolinu mada su među sobom veoma bliske uz napomenu da stapanje među njima ne postoji. I jedni i drugi smatraju onu drugu grupaciju kao posebnu, tj. odvojenu od njih u etničkom smislu. Bunjevci žive u severnom delu Bačke a Subotica se smatra njihovom nezvaničnom prestonicom. Bunjevaca ima i u mađarskom delu Bačke (tzv. Bajski trougao) dok Šokci uglavnom žive u Baranji a ima ih i u južnim delovima Bačke uz Dunav kao i u mađarskom delu Baranje. Istorijski, Šokaca je nekada bilo mnogo više nego danas pa su se tako npr.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.