arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Bojan Vegara: TETRIS

19. februar 2024.

Što bi primirja bi! Tog dana sam izašao oko podne napolje i vucarao se po Hadžićima. Skoro da nikog na ulici nema koliko je vruće. Još jutros sam se čuo sa Jugom i bilo mi je mrsko da idem na kupanje u Blažuj. Vrućina je, a biciklo mi kod babe u Binježevu i nikako mi se ne klapa po njega. Blejao sam na stepenicama ispred zgrade i u parku. Kad mi je dosadilo otišao sam da bacim krug do pijace i vidim da možda dole nema nekog od raje. Taman što sam došao do pijace, sreo sam tetka Pepila, a on me zovnu i reče mi. -Nisam te vidio ovih

Bojan Vegara: Njeno veličanstvo PRAGA je čudo od oružja i najviše su je se muslimani bojali od sveg oružja u ratu

12. februar 2024.

Ćaća mi je tek u Bratuncu nakon rata priznao, da je zamolio Sokola, da me uzme na pragu. Već peti dan traje muslimanka ofanziva. Sve grmi od granata i zemlja se trese. Dan prije ofanzive smo izašli kod đeda i babe na vikendicu pod samim Igmanom. Gore ne padaju granate često, kuće su raštrkane. Granate muslimani koriste samo za granatiranje gusto naseljenih djelova grada. Tuku po zgradama u centru i po Žunovnici. Svaki dan na grad padne oko hiljadu granata. Pritisak prave na vojsku tim krvničkim granatiranjem civila. Pravi pakao je u centru. Često brojim granate i gledam dvogledom gdje padaju, a nekad se grad dugo ne vidi od dima

Bojan Vegara: HLjEB ZA PREMJESIT

8. februar 2024.

Tog ratnog ljeta smo pregradili Zujevinu kod opštine i napravili bazen. Kupali smo se i sunčali, te uživali u čarima ljeta. A najviše u primirju, jer već danima ne puca. Negdje malo iza podne, sjetih se da nisam premjesio hljeb. Mama nam je rekla da ga premjesimo da ne bi zaboravili i da ne pokipi. Često se desi da zaboravimo, ali tog jutra smo se buraz i ja dogovorili da je moj red da ga premjesim. A i pušilo mi se, pa sam požurio da jednu zapalim u stanu dok nikog nema. Hladovina u stanu me razgali i uzeh makaze da isječem cigaru koja je u refuzi i duga je

Bojan Vegara: Logor Silos – sarajevski Aušvic

27. januar 2024.

Familijo, kumovi, prijatelji i komšije nek vam je srećna ova 28 godišnjica slobode i nek vam je Sveti Savo uvijek na pomoći! Prije 28 godina, na Svetoga Savu raspušten je zadnji koncentracioni logor za Srbe, Silos u Tarčinu. Raspušten je dva mjeseca po završetku rata i sigurno je najozloglašeniji logor kakav na srpskoj strani ni u snu nije postojao u tadašnjem Srpskom Sarajevu. Poznavao sam i poznajem većinu logoraša, jer sam sa tog kraja i znam sve njihove muke u tih 1357 dana postojanja Silosa. Pola moje familije je prošlo kroz taj logor i kroz logore u mojoj školi 9. Maj Pazarić i kasarni Krupa, iz kojih su svi kasnije

Bojan Vegara: PRDEŽ I VBR

18. januar 2024.

Pala je raketa tačno metar od kraja mojih tragova u snijegu i mjesta gdje sam čučao. Ustali smo rano tog dana. Probudio nas tata vratima kad je pošao na liniju. Ostali smo da ležimo na hodniku, dok neko od ukućana ne ustane. Mada, znali smo da mama ustane rano da prati tatu i da je već budna. Miljan je upalio ono kandilo, a ja sam popravio jastuk. Odjednom zazvoni telefon i javih se. A sa one strane tetka mi reče da joj dam babu. Okrenuh se i rekoh Miljanu. -Idi zovi babu, traži je tetka! On odma ustade i ode po babu. Pojaviše se kroz pola minute iz malog hodnika. Primjetih

Bojan Vegara: BROVING I ČOKOLADA

11. januar 2024.

Bila je to jedna od naših igara nalik ruskom ruletu, zbog čokolade koju niko okusio nije.. Nekad, krajem maja ’94-te bilo neko duže primirje i stigle su čokolade u Hadžiće. Čokolade iz Kiseljaka koje su koštale pravo malo bogatstvo. Mi tadašanji klinci koristili smo to primirje i vucarali se po čitav dan. Sunce i lijepo vrijeme izmamili su dosta ljudi napolje, jer svima je bilo dosta stanova i zatvorenih prostorija bez trunke svijetla. Tog dana kad je stigla čokolada, mi smo se zadesili na kraju grada, gdje je probijeno brdo za zaobilaznicu oko Hadžića. Bilo nas je možda petnaestak i bili smo klinci bez trunke mozga i mudima do poda.

Bojan Vegara: GLADNE OČI I FETA SIR

6. januar 2024.

Bogu dušu, Bog je neće.. Danima su padale granate. Nije bilo struje i vode. A još od sredine oktobra osim riže i hljeba nismo ništa drugo usta stavili. Tog jutra nisam mogao da jedem rižu. Povraćalo mi se od nje i nisam mogao ni da gledam u nju. Rekao sam mami. -Ja ovo ne mogu da doručkujem, gadi mi se. Trpiću do ručka, a možda bude danas i sledovalje u Crvenom Krstu. Majka je samo ramenima slegla, napravila neku tužnu facu i rekla. -Nemam ništa drugo, a ti ako ne možeš trpi glad. Otpuhno sam glasno, uzeo improvizovano kandilo napravljeno od razrezanog čepa, vate i fildžana, upalio ga i uzeo

Bojan Vegara: RECI ĆAĆI DA TRAŽI KAMION

23. decembar 2023.

DESILO SE 21. DECEMBRA 1995 GODINE Ujutru, kad sam ustao da idem u školu, mama mi reče. -Kad dođeš danas iz škole idi kod babe i đeda, vidi kako su i donesi jaja i mlijeka! Klimno sam joj glavom i otišao u školu. U školi sam bio do velikog odmora i vratio se kući, čim je mami prošla pauza za doručak, da me ne bi zatekla kući. Od kraja novembra u školu idem samo da starcima zamažem oči. Selimo i nikako mi ne paše tišina na času. Donese mi neke crne misli o ponovnom izbjeglištvu. A takva bjeda me oneraspoloži. Znam kako je to i nikako ne želim ponovo da

Bojan Vegara: JEDAN SKORO PA MIRAN DAN

26. novembar 2023.

Čitav dan nije pucalo, te smo se poslije ručka svi skupili u trpezariji za stolom. Brat i ja smo sjedili popola na tabureu, đed, baba, ujna i rođak Novica sjedili su za trpezariskim stolom, dok je mama kuvala kafu. Ujna i rođak preletili do nas i donjeli napunjene baterije za radio. Ustao sam da skinem vojnički džemper, jer bilo je baš vruće i rekao mami: -Smanji malo tu vatru. Moraću otvorit ova vrata od dnevnog, nek se malo rashladi. Majka klimnu glavom i prođara onu vatru. Ujna je pričala o nekoj ženi što sinu nije dala vreću brašna, te se nastavilo pričati o odnosu roditelja prema djeci. Đed samo otpuhnu

Bojan Vegara: MUJICA I BROVING

24. novembar 2023.

Otac mu je poginuo na Crvenim stjenama. Nije ga Mujica ni upamtio i sve što mu majka ima je on, mali Mujica. A i njega je dobila u poznim godinama i čuva ga kao oči u glavi. U ljeto te 1994. bilo neko duže primirje. Sigurno dva mjeseca nije bilo neke žestoke pucnjave. A narod se potpuno opustio i zaboravio na rat. Niko nije pazio gdje se kreće i gdje boravi. Mi smo te periode maksimalno koristili i masa nas bi se iskupila u parku. Šutali bi lopte, razmjenjivali bi video kasete, muvali curice. Žene su sjedile ispred zgrada. Mala djeca su trčkarala. Dan ko i svaki drugi, u zadnja

Bojan Vegara: Vi pišite vaše lažljive istorije, kome god hoćete, samo nama nemojte, mi znamo kako cvilite

16. novembar 2023.

Prvi smo na čitavom svijetu pobjedili pomahnitalu zvijer sa zapada, te stvorili Republiku Srpsku. Uložili su milijarde u oružje i opremu, ali i u filmove i marketing, da bi stvorili priču o nekoj njihovoj nepobjedivosti. Marinci, Legija stranaca, te ostali kurci palci, koji se nikad ne predaju i sve pobjeđuju. A onda ih jedan mali narod i jedan hrabar General ponize u velikom stilu i prvi na ovom svijetu pobjede tu moćnu NATO alijansu i domaće avlijanere. Tukli smo se sa onom hordom od Boga otpalih Srba i njihovom novom braćom džihad ratnicima. Tukli se čitave četiri godine, a posebno te 1995 godine. Tog ljeta na Sarajvskom ratištu, gorilo je

Bojan Vegara: Dok sam živ boriću se protiv svakog ko umanjuje i zatire naše Svete Mučenike

23. septembar 2023.

Sud BiH juče je odbio da goni zločince nad civilima u selu Jošanica kod Foče. To za njih nije bio zločin i za njih tu nisu ubijeni srpski civili već zlotvori. Nije im bitno što je tu od 56 žrtva najmlađa imala samo 2,5 godine, a najstarija 88 godina. Njima je to svejedno i sve što im je bitno je da se umanji srpsko stradanje. Nije taj događaj posebnu pažnju izazvao i rijetki su mediji koji o tome pišu. Od zvaničnika slabo je ko glasa pustio i znam samo da je Branimir Kojić rekao da Srbi treba poslije ovoga da napuste Sud BiH i tu ga potpuno podržavam. Ako napišete

11. mart 1995. – Smetale im srpske djevojčice u Sarajevu

10. mart 2023.

Muslimanski snajperista sa zgrade „Lorisa“ na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice je ubio pripadnik 101. brigade tzv. Armije BiH čiji su inicijali S.P. koji je privođen, ali nikada nije procesuiran.On se javno hvalio da je

Ubistvo srpskog svata i paljenje srpske zastave – Trajna opomena

6. mart 2023.

Prvog marta 1992. godine, na Baščaršiji u Sarajevu ubijen je srpski svat Nikola Gardović, otac mladoženje Milana i svekar nevjeste Dijane Tambur, a ranjen pravoslavni sveštenik Radenko Miković, dok su ubice, koje muslimanska vlast u Sarajevu nije ni pokušala da pravično kazni, spalile srpsku zastavu. Protiv Nikolinog ubice, Rasima Delalića Ćele, tek početkom 2006. godine Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu pokrenulo je sudski proces, koji nikada nije okončan, jer je ovaj zločinac ubijen 2008. godine u Sarajevu. Osim Delalića, koji je naknadno priznao da je ubio Gardovića, svjedoci su kao napadače prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, koji je sin osnivača zloglasnih „Zelenih beretki“ Emina Švrakića.

CC BY-SA 3.0 / Bundesarchiv, Bild 101III-Mielke-036-23 / Mielke /

Ishodište genocida: 1. mart

2. mart 2023.

U pitanju je crni dan u (h)istoriji. Tačka bez povratka, u projektu nastavka viševijekovnog zločina genocida nad srpskim narodom zapadno od Drine. Prva objava ovog teksta sa fotografijom nacističkih vojnika u fesovima, takozvane SS Handžar divizije, koji čitaju pamflet o odnosu islama i judaizma, desila se 02.03.2010. godine. Jedinice koje su organizovale vlasti tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, kao što je ova, borile su se kao dobrovoljačke čak pod Staljingradom. Iz tadašnje NDH, preko Ukrajine, išli su da zajedno sa Hitlerom pokore Sovjetski savez, odnosno Rusiju. Malo se od tada šta ozbiljnije promijenilo. Tako Njemačka opet naoružava Banderovce u Ukrajini, a Hrvatska šalje dobrovoljce da pomognu neonacističkim jedinicama. Vijori se šahovnica

NAJNOVIJE VIJESTI

SUZE SA NEBA

Kod svakog pominjanja Stoca i Vidova polja, sa suzama  izađu  pred oči

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA