arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Pre­da­va­nje s film­ske tra­ke dr­ži pa­žnju đa­ka na ča­su isto­ri­je

U Osnov­noj ško­li „Bu­banj­ski he­ro­ji” u Ni­šu osma­ci će da­nas – tač­no če­tvrt ve­ka od po­čet­ka Bit­ke za Ko­ša­re – o naj­po­zna­ti­joj bor­bi to­kom agre­si­je NA­TO-a i hra­brim bra­ni­o­ci­ma do­mo­vi­ne u epskoj bi­ci u re­jo­nu ču­ve­ne ka­ra­u­le uči­ti iz do­ku­men­tar­ne pri­če ko­ju su na film­skoj tra­ci ovekove­či­li Đor­đe Bo­ja­nić, na­stav­nik isto­ri­je, i De­jan Jo­va­no­vić, ve­ro­u­či­telj u ovoj ni­škoj osmo­let­ki. Piše: Milenija Simić-Miladinović Oni su tvor­ci do­ku­men­tar­ca „NA­TO agre­si­ja 1999. – Ko­ša­re”, ko­ji je, uve­ra­va­ju, ura­đen ra­di obra­zo­va­nja: „Ni­je pro­fi­ta­bi­lan, ra­đen je bez bu­dže­ta, ali iz du­še, sr­ca i lju­ba­vi pre­ma otadž­bi­ni Sr­bi­ji, za osma­ke i sred­njo­škol­ce da bi uče­ni­ci­ma pri­bli­žio su­šti­nu i zna­čaj bit­ke i ju­na­ka sa Ko­ša­ra.” „I da­nas,

Heroji sa Košara: Pokojni Vasiljević čuči u sredini, pokojni Taricić sa šlemom Foto: Plamen

Đurđica Dragaš: Košare – petnaestorica na jednoga!

Takav je bio odnos snaga 9. aprila 1999. godine kada je napadnuta karaula Košare. Oko stotinak golobradih mladića, mahom na odsluženju vojnog roka, branilo je tog dana svoju zemlju, svoju porodicu, sve nas koji smo bili iza njihovih herojskih leđa! Verujem da niko od njih, kada su samo par meseci ranije krenuli u vojsku, nije mogao da pretpostavi u kakvom će se paklu naći. Bili su to obični mladići, mahom iz skromnih porodica koje nisu imale ni para, ni uticaja da ih „preko veze“ smeste u neki bezbedniji deo zemlje ili ih pošalju u inostranstvo kako bi izbegli rat. Bili su to mladići koji su iza sebe ostavili detinjstvo, prva

DR RADOMIR PAVLOVIĆ: Opet Srebrenica

Ovih dana opet dolaze signali od anglosaksonske politike da će Nijemci u Generalnoj skupštini UN ponovo pokrenuti rezoluciju o „genocidu“ u Srebrenici. Isti ti Nijemci su u periodu 1941. – 1944. godine napravili genocid nad srpskim narodom u Podrinju, preko svojih izvršilaca, a to su bile ustaše pod vođstvom Francetića legije, koje su u Srebreničkom srezu od 1941. do 1945. godine ubile 2.264 Srba na najsvirepiji način, a od toga je bilo 430 djece. Ukupno je od 1941. do 1945. godine na području Srebrenice ubijeno 6.469 srba. Isti ti Nijemci su u operaciji ”Trio” 1942. godine pobili na Drini više 100. 000 Srba, od Foče, preko Višegrada, Srebrenice i Bratunca,

PROTESTNO PISMO POVODOM NEOUSTAŠKIH IDEJA U SRPSKOJ AKADEMSKOJ JAVNOSTI

Smatramo da Gruhonjićeva rasistička haranga protiv srpskog naroda, baš kao propaganda hrvatskih i muslimanskih ustaša uoči 1941, služi za to da opravda genocid kome su Srbi danas podvrgnuti od strane NATO država i potomaka zločinaca iz Drugog svetskog rata. Izražavamo najdublje ogorčenje zbog nedostojnog postupanja dela akademske javnosti koji je proteklih dana stao u odbranu prava Dinka Gruhonjića, zaposlenog na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, da neoustaškim izjavama vređa čitav srpski narod, ali i sve pristojne, moralne ljude, nezavisno od nacionalnosti, i sramoteći samu ideju Univerziteta. Na nezadovoljstvo studenata, koji su zbog Gruhonjićevih dugogodišnjih teških uvreda blokirali Filozofski fakultet, uprava ove ustanove odgovorila je tako što je u potpunosti

Bojan Vegara: SMIJEMO LI UOPŠTE U SRBIJI ŠKOLOVATI DJECU?

Da li ja kao neko ko je vidio sve strahote rata u Sarajevu, smijem doći u Novi Sad ili Beograd da izdam knjigu o tim strašnim danima i da li djeca mojih prijatelja, kumova i rođaka uopšte smiju da dođu da studiraju u Srbiji, a da ih profesori ne smatraju fašistima i genetskim otpadom? Zakolju ti komšiju, siluju komšinicu pred djecom, od čega se jedno trajno razboli. Zatvore ti đeda od 74 godine u logor i razmjeniš ga sa 34 kile, a baba se danima krije u trapu za krompir i odvode je u logor kad požele. Onda u ratu gledaš prosut mozak druga, otkinute dijelove tijela vršnjaka, a na

INSTITUCIONALNI I DEMOKRATSKI ODGOVOR SRPSKE NA NASILNO DJELOVANjE

Srpska je ugrožena institucionalno i suštinski. Samo sloga i jedinstvo našeg naroda i svih faktora jesu odgovor Srpske na ozbiljne izazove Republika Srpska ima potencijal da uz mirne, institucionalne, demokratske, pravne i političke odgovore odbije nasilno i na prevari zasnovano djelovanje čiji je cilj otimanje svih njenih ključnih nadležnosti, njene imovine i prava odlučivanja garantovanog Ustavom i Dejtonskim mirovnim sporazumom, poručeno je sinoć na narodnoj tribini „Ugrožena Srpska – odlučan odgovor“, koju je u Šargovcu kod Banjaluke organizovao Pokret „Odbrana Srpske“. Predsjednik Pokreta Darko Matijašević rekao je da je cilj montiranog političkog procesa pred Sudom BiH pokušaj političke eliminacije predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, čime bi Srpska bila institucionalno obezglavljena

Bojan Vegara: Znate, mi taj rat nismo izgubili

Junački smo krv prolivali u tom ratu, u duplom obruču i protiv čitavog svijeta. Mi smo svima donijeli mir i Republiku Srpsku, a onda su nas svi zaboravili. Kad sam se noćas vratio iz Sarajeva kući u Bratunac, nisam bolovao za rodnim gradom. To mi je prvi put da odem, a da neki teret na leđima, velik ko Bjelašnica, ne donesem u sebi i da ne bolujem za tom vodom i tim zrakom, bar, nekoliko dana. Zato valjda za ovih 28 godina nisam ni bio više od desetak puta tamo, od toga sam samo četri puta otišao tamo gdje sam proveo djetinjstvo i rat. Sva četri puta sam se umacupao

Svijeće

Hadžići: Obilježeno 28 godina godina od egzodusa Srba iz Sarajeva

Povodom 28 godina od egzodusa Srba iz Sarajeva, služen je parastos u Crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Hadžićima. Obilježavanje egzodusa nastaviće se sutra u manastiru na Ravnoj Romaniji i vojničkom groblju „Novi Zejtinlik“. Predsjednik Srpske Milorad Dodik rekao je da je egzodus Srba iz Sarajeva, iako jedna od najvećih i najpotresnijih tragedija koja je zadesila stradalnički srpski narod na kraju 20. vijeka, bio i egzodus do slobode jer su ljudi napuštali svoja imanja i vjekovna ognjišta da bi slobodno živjeli u svojoj Republici Srpskoj. Egzodus je i Savu Poljčića i njegovu porodicu odveo u Bratunac, gdje, kaže, nije bio svoj na svome. Nije, kaže po povratku u Hadžiće doživljavao neprijatnosti,

Mastilović: Progon Srba – vrhunac viševjekovnog procesa zatiranja

Direktor Instituta istorijskih nauka Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović izjavio je da bi se cijela istorija srpskog naroda na prostoru Sarajeva mogla sažeti u rečenicu da je to bio viševjekovni kontinuitet trajanja i zatiranja, te da ono što se desilo sarajevskim Srbima u posljednjoj deceniji 20. vijeka predstavlja vrhunac procesa zatiranja. – To je vrhunac zatiranja i to ne samo fizičkog već i ekonomskog, kulturnog, duhovnog, istorijskog, da bi se to na kraju pretvorilo u zatiranje pamćenja i prava na pamćenje, koje nažalost i danas traje – rekao je Mastilović. On je naglasio da progon Srba predstavlja vrhunac stradanja i zaokruživanje procesa zatiranja Srba u Sarajevu koji su preko noći

Za ubistvo srpskih djevojčica niko nije odgovarao

Navršava se 29 godina od ubistva srpskih djevojčica Milice Lalović i Nataše Učur u sarajevskom naselju Grbavica, a za taj zločin još niko nije odgovarao. Snajperista sa zgrade „Lorisa“ na Trgu Pere Kosorića, današnjem Trgu heroja, ubio je 11. marta 1995. godine desetogodišnju Milicu i devetogodišnju Natašu koje su igrale lastiša u Ulici Rave Janković, ispred zgrade na broju 59, u naselju koje je tada bilo pod srpskom kontrolom. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema. Prema navodima svjedoka, djevojčice

Priča o zvezdašima u ratu: „Ne pucaj, mi smo naši!“

Put sa koga se najveći broj Delija nikada više nije vratio, put sa koga su zauvek otišli u večnost i tamo ostali. Toga dana, zlokobne ratne zime 1993. godine, u jeku najžešće neprijateljske ofanzive, mehanizovano-oklopna brigada krenula je iz Benkovca, da bi preko snegom zavejanog Velebita stigla u Gračac i u direktnom okršaju sa neprijateljskom vojskom, sprečila njeno napredovanje, pustoš koju je ostavljala iza sebe, zločine bez presedana i zauzimanje dominantnih visova Velebita (1758), Velikog Alana (1411m), Malog Alana (1044m), Ćelavca (1207m), Bobije (1059m) i Prezida (768m), a samim tim i zauzimanje najvećeg dela Republike Srpske Krajine. Put nas je vodio uz obalu Karinskog mora, prvo kroz Karin Donji, a

Bojan Vegara: TETRIS

Što bi primirja bi! Tog dana sam izašao oko podne napolje i vucarao se po Hadžićima. Skoro da nikog na ulici nema koliko je vruće. Još jutros sam se čuo sa Jugom i bilo mi je mrsko da idem na kupanje u Blažuj. Vrućina je, a biciklo mi kod babe u Binježevu i nikako mi se ne klapa po njega. Blejao sam na stepenicama ispred zgrade i u parku. Kad mi je dosadilo otišao sam da bacim krug do pijace i vidim da možda dole nema nekog od raje. Taman što sam došao do pijace, sreo sam tetka Pepila, a on me zovnu i reče mi. -Nisam te vidio ovih

Bojan Vegara: Njeno veličanstvo PRAGA je čudo od oružja i najviše su je se muslimani bojali od sveg oružja u ratu

Ćaća mi je tek u Bratuncu nakon rata priznao, da je zamolio Sokola, da me uzme na pragu. Već peti dan traje muslimanka ofanziva. Sve grmi od granata i zemlja se trese. Dan prije ofanzive smo izašli kod đeda i babe na vikendicu pod samim Igmanom. Gore ne padaju granate često, kuće su raštrkane. Granate muslimani koriste samo za granatiranje gusto naseljenih djelova grada. Tuku po zgradama u centru i po Žunovnici. Svaki dan na grad padne oko hiljadu granata. Pritisak prave na vojsku tim krvničkim granatiranjem civila. Pravi pakao je u centru. Često brojim granate i gledam dvogledom gdje padaju, a nekad se grad dugo ne vidi od dima

SRPSKI NAROD U AVNOJEVSKOJ HRVATSKOJ: Promocija knjige dr Momčila Diklića u Zrenjaninu

U Salonu Narodnog muzeja Zrenjanin, u petak 29. decembra je održana promocija knjige dr Momčila Diklića „Srpski narod u avnojevskoj Hrvatskoj: kako je nestao jedan narod!?”, u organizaciji „Svetosavlja” iz Zrenjanina. Na promociji su govorili Dušan Stjepanović, istoričar i predsednik Aktiva nastavnika istorije osnovnih škola grada Zrenjanina, Milojko Budimir, muzejski savetnik i generalni sekretar „Udruženja Srba iz Hrvatske” (Beograd), Vladimir Bursać, autor rada iz Zbornika „Građanski rat u Hrvatskoj 1991–1995”, i autor knjige Momčilo Diklić, doktor istorijskih nauka. Ovom prilikom promovisan je i Zbornik radova br. 19, pod nazivom „Građanski rat u Hrvatskoj 1991–1995.”, za 2023. godinu. “Večeras je promocija knjige o nestanku Srba u avnojevskoj Hrvatskoj. Tada je bila

Bojan Vegara: HLjEB ZA PREMJESIT

Tog ratnog ljeta smo pregradili Zujevinu kod opštine i napravili bazen. Kupali smo se i sunčali, te uživali u čarima ljeta. A najviše u primirju, jer već danima ne puca. Negdje malo iza podne, sjetih se da nisam premjesio hljeb. Mama nam je rekla da ga premjesimo da ne bi zaboravili i da ne pokipi. Često se desi da zaboravimo, ali tog jutra smo se buraz i ja dogovorili da je moj red da ga premjesim. A i pušilo mi se, pa sam požurio da jednu zapalim u stanu dok nikog nema. Hladovina u stanu me razgali i uzeh makaze da isječem cigaru koja je u refuzi i duga je

NAJNOVIJE VIJESTI

Ustaško ljeto 1941.

25.8.1987. | Piše: Rajko Lukač Ustaško ljeto 1941. (1) Kad je Velebit bio grobnica

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.