
Ispovest veterana iz Krajine: Bez obe noge i ruke, a ministarstvo ga tera iz Srbije
Momak iz okoline Šapca, jedinac, trebalo je za koji dan da se vrati kući majci… Postavljali smo minsko polje, vezivao je zadnju minu. Vidim zlo – osigurač popušta, a ništa ne mogu da učinim! Vidi i on, zna da je kraj. Samo je legao na nju, koliki junak moraš biti za tako nešto, eeeeej!!! Nas četvorica usred „Krajine”. Mars – miner, dva „unučeta” ljute loze, i ja. Nazdravljamo danima u kojima se pilo da bi se preživelo. Mnogo je bilo takvih pod Dinarom. Vazda! Dugo ćutimo, nazdravljajući vremenima u kojima je manjkalo tišine, a pilo se da se odloži opelo, udavi nečovek u čoveku… Mnogo je bilo takvih pod Dinarom.












