arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

VELEBIT – SRPSKO SVETILIŠTE

Ne krivite Velebit, ne zovite ga nesrećom srpskom, ne zovite ga prokletim. Kriv je zao čovek. „Velebit je jedna od onih čudnih planina, koje i u svom imenu i u svom spoljnjem izgledu nose nešto mitskog, paganskog, nešto sveštenog, uzvišenog, povezanog sa verom i obožavanjem velikih prirodnih sila, kao one antičke, klasične planine, koje su proglašene sedištem bogova ili personifikaciju jednog od njih, često najjačeg, najsilnijeg. Impozantan, stamen, vidljiv sa najdaljih strana kopna za sobom i mora pred sobom, on, sav tamno-modar, u svojim vrhovima osvetljenim snegom i suncem, čuva još uvek tragove nečeg devičanskog, božanstvenog, večnog. On može da bude naš Olimp i Parnas, naša Ida i Kavkaz, kao

Velebitski ustaški ustanci

Prema popisu stanovništva iz 1931. godine u Lici je bilo 96.468 ili 55.4% Srba i 77.745 ili 44.6% Hrvata. Po istom popisu na području tadašnjeg sreza Gospić od 34.060 stanovnika bilo je 16.611 ili 48% Srba. Na području tadašnjeg sreza Perušić, od 19.760 stanovnika bilo je 3.234 ili 16.4% Srba. Nakon osamdeset godina, prema popisu stanovništva iz 2011. godine na području grada Gospić (isto područje kao nekadašnji srez – Đ.P.), od 12.745 stanovnika ima 609 ili 4.78% Srba a na području opštine Perušić (isto područje kao nekadašnji srez – Đ.P.) od 2.638 stanovnika ima 244 ili 8.49 %  Srba. U ovih osamdeset godina (težišno od 1941. do 1995.) turbulentnih zbivanja

Grubišno Polje, 28. septembar 1942. – Masovni zločin na Trandlerovoj djetelini

Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi. Neprijatelj je tada u logore, jasenovački i sisački, otjerao 3.000 stanovnika, uglavnom žena, staraca i djece, od kojih se vratio vrlo mali broj. Broj Srba sa Bilogore bio je više nego prepolovljen likvidacijom 487 muškaraca na Jadovnu i ostrvu Pagu početkom jula 1941. godine, iseljavanjem 2.500 ljudi u Srbiju, te odvođenjem

Paška plava grobnica (VIDEO)

Da se stravični zločini iz prošlosti, od strane Nezavisne Države Hrvatske nikada ne zaborave, potrudili su se još jednom članovi Udruženja „Jadovno 1941.“ koji su postavili Časni krst na rtu Slana ostrvo Pag, a nakon toga, kako i dolikuje  parastosom obilježili godišnjicu ovog svirepog čina. Ovo je bio osmi po redu Časni krst, koji su postavili članovi Udruženja „ Jadovno 1941.“ , a kretali su se  identičnim putem, kao  Srbi i Jevreji te kobne noći između 14. i 15. avgusta 1941, da bi došli do krajnjeg odredišta, na sveto mjesto gdje je postavljen krst. Istorija će opominjati i pričati istinu, a ona svjedoči da je tu  ubijena najmanje 791 osoba,

Zbogom Nikola, brate naš jadovnički

Prošlo je četiri godine kako se upokojio Nikola Lončina, najstariji član našeg udruženja Jadovno 1941. Reče mi njegova supruga da je ležeći u krevetu sa visokom temperaturom, zatražio da mu obuče bijelu košulju. Nedugo nakon toga je usnuo i ubrzo izdahnuo. Sa nama je bio 22. avgusta 2020 godine u manastiru Sv. Arhiđakona Stefana u Slanicima, na obilježavanju Dana sjećanja na Jadovno 1941 – 2020. Mada je bio duboko zagazio u 87 godinu, nije mu bilo teško da pođe sa nama i ne spava dvije noći. I tako od 2010. do 2020, jedanaest godina za redom. Kada bi nam se obraćao, slušali bi ga sa pažnjom. Govoreći jasno i glasno

Đakon Budimir Kokotović: Sveti sveštenomučenici gornjokarlovački

Martilogij (mučenikoslov) sveštenstva i monaštva Eparhije gornjokarlovačke Knjiga „Sveti sveštenomučenici Gornjokarlovački – Martirologij (mučenikoslov) sveštenstva i monaštva Eparhije gornjokarlovačke“, koju je napisao đakon Budimir Kokotović, predstavlja značajno istorijsko svedočanstvo o stradanju sveštenstva i monaštva Gornjokarlovačke episkopije tokom Drugog svetskog rata. Izdata sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa gornjokarlovačkog g. Gerasima, knjiga je objavljena od strane eparhijske izdavačke kuće „Martiria“. Mučenikoslov sveštentva i monaštva karlovačkog vladičanstva, prema rečima Njegovog Preosveštenstva Episkopa gornjokarlovačko g. Gerasima, predstavlja delo koje nas podseća na jedan od najmračnijih perioda u novijoj istoriji. Ova knjiga đakona Kokotovića ostaje kao podsetnik budućim geniracijama na pokušaj zatiranja i istrebljenja jednog naroda na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Episkop Gerasim naglašava da

dr. Đuro Zatezalo

Đuro Zatezalo: Budućnost se ne gradi na laži

O stradanju Srba u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, o reviziji prošlosti i minimiziranju srpskih žrtava, kao i o instrumentalizovanju istorije u dnevnopolitičke svrhe razgovarali smo septembra mjeseca 2016. sa sada već pokojnim istoričarem dr. Đurom Zatezalom koji je živio i radio u Karlovcu, a svoj je radni vijek posvetio istraživanju broja žrtava Drugog svjetskog rata na našim prostorima. Izvor: Izvor: P-portal ; Autor: Paulina Arbutina 11. 09 2016. ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim

Miroslav Maksimović

Miroslav Maksimović: Jame bola nikad nisu zakopane

Manje poznati ustaški masakr iz avgusta 1941. u zapadnoj Bosni, kada je seoska jama Bezdanka progutala desetine Srba i, između ostalih, zatrla porodicu njegove majke Stoje Uzelac, koja je kao četrnaestogodišnja devojčica, nekim čudom uspela da se spasi, podstakao je Miroslava Maksimovića (1946) da ispiše potresne sonete. Knjigu “Bol”, koja ne može ostaviti ravnodušnim ni čitaoce koji nisu skloni poeziji, objavio je “Čigoja”. Mesto u samom vrhu savremenog srpskog pesništva Maksimović je izborio nizom izuzetnih zbirki (“Spavač pod upijačem”, “Menjači”, “Soneti o životnim radostima i teškoćama”, “Nebo”, “Beogradske pesme”) za koje je dobio pregršt najprestižnijih priznanja (Brankova nagrada, “Milan Rakić”, Zmajeva, “Branko Ćopić”, Disova, Dučićeva, “Desanka Maksimović”…). Sa suprugom Iskrom,

Dušan Bastašić: Traume ustaških zločina se kao rane prenose sa generacije na generaciju potomaka žrtava

Kod potomaka žrtava ustaških zločina prisutna je transgeneracijska trauma koja se prenosi i oseća i u najnovijoj generaciji, izjavio je Dušan Bastašić, predsednik udruženja ,,Jadovno 1941.“ S obzirom da u institucionalnom delu hrvatskog društva ne postoji nikakvo pokajanje zbog ovih dešavanja, prema Bastašićevim rečima, zločini se ne mogu ni zaboraviti ni oprostiti. Izvor: KTV Zrenjanin Vezane vesti:

Ustaški logori smrti – mjesta nezapamćenog pogroma

PAŠKI PAKAO Autori: B.O. i M.S. Slana je kamena pustinja na Pagu. Zemlje ni za šaku. Ljeti tamo sunce užasno prži, a nigdje ni stabla ni grma. Tek poneka travka. Nitko tamo nije nikada stanovao, niti bi poželio. Na žalost, tisuće zatočenika tamošnjeg ustaškog logora – prvog na području tzv. Nezavisne države Hrvatske – nisu imale izbora… Proglašenje tzv. Nezavisne države Hrvatske – 10. travnja 1941. godine – uz pomoć i blagoslov okupatorskih sila, označilo je početak nenarodne vlasti koja se već od prvih dana iskazala u našoj povijesti dotad nezapamćenim terorom nad nedužnim ljudima. Bitni faktori u ostvarivanju koncepcije ustaške države bile su razrađene metode rasne politike. Cilj je

Đurđica Dragaš: KRV NA KAMENU

Posveđeno svim nevinim žrtvama ustaškog logora Slana na ostrvu Pagu. Vezaše mi kamen oko vrata.Odvuče me na dno,plavo i samotno.Nestade mi daha u grudima,zaboli me so na ranama.Al’ trajaše kratko.Oslobodi me smrt,bela i svečana. Gledam gore ka pučuni.Gledam krvnike.Krvave im oči, krvave im ruke, krvavo im more.Al’ ne mogu mi više ništa,ovde na dnu gde ribe spavaju,ovde na dnu gde sanjam zlaćanu njivu, kućicu belui ruke dečje oko vrata. Ne mogu mi ništajer moga tela nema više.Ne bole me krvavi tabani,iščupani nokti,razderane grudi. Ne boli me ni duša,i nju je smrt rodila ponovo.Da luta,da gleda,Da pamti. I poješće more moje telo,kosti će moje postati pesak,al’ duša će lutati po kamenu

KOSTINA POTRAGA ZA OČEVIM GROBOM

Tu na Jadovnu, u vječitoj sjeni i tami bukava, u njedrima Velebita, našli su zlokobni smiraj duše mnogi Srbi. Među njima i otac Koste Popovića iz Sremskih Karlovaca. Piše: Tomo Radusin Tomiša Poslije velikih stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu, prvenstveno Srba Like, Krbave, Korduna i Banije, izvršena je planska kolonizacija Srba na područje Vojvodine. Samo na području Like od 10.264 nevinih žrtava hrvatske ustaše su ubile 8.733  ili 80 % Srba. U preseljenju, rđe od ljudi, neljudi ubili su 25. novembra 1944. godine 212 zaostalih mještana, Švaba, žena i djece kod Bačkog Gračaca i Odžaka. Komandant Vojne uprave za Vojvodinu bio je tada bivši španski borac, Rukavina Ivan, koji

Preživjela logore na Pagu: Izvodi iz iskaza svjedokinje Nade Fojerajzen datog 8. septembra 1944.

»Zovem se Nada Fojerajzen (Nada Feuereisen ) rođena u Zagrebu, zavičajna Cernik – Čavle, udata, majka dvoje djece. Sada stanujem u gradu Bari u Italiji, Via Dante Aligieri 270/III k. 9. jula 1941. u Zagrebu bila sam lišena slobode od ustaške nadzorne službe. Istom prilikom lišen je slobode i moj muž i dete od 4 ½ g. Redarstveni organi koju su došli po nas ostavili su kući staru mi majku zato, što sam im dala izvjesnu količinu novca. U Zagrebačkom zboru bili smo zadržani 4 dana. Šef samoga logora u Zboru bio je ustaški dužnosnik Baraković šef židovskog odjela. U istom logoru nalazilo se nekoliko ustaša, koji su nas maltretirali,

Rakić Pane

Kako su popunjavane velebitske jame

Aprila 1986, povodom predstojećeg suđenja ustaškom ratnom zločincu Andriji Artukoviću, nakon pisma primljenog od Rakić Pane, list „Dnevnik“, Novi Sad, objavio je članak: „Kako su popunjavane velebitske jame“. Donosimo faksimil objavljenog članka, kao i integralan tekst pisma pokojnog Rakić Pane. Uredništvu Redakcije lista „Dnevnik“, Novi Sad Povodom članka u Vašem listu: „Zašto je Artuković likvidirao Dr. Ješu Vidića“, kao i da se ne zna datum njegove pogibije u Jadovnom, javljam se jer je bitno i da se ovo sazna u vezi sa zlikovcem Artukovićem. Kao dečak – bolesnik sa 14 g. jula meseca 1941. g. nalazio sam se u bolnici u Gospiću. Bolnica se nalazi pored ceste koja prolazi prema

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

NAJNOVIJE VIJESTI

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.