
Branislav Paić – Anya: POEMA JADOVNU
POEMA JADOVNU Osećam treperenje kostiju, dok kročim vaših stopa tragom,… ka Jadovnu, što vodi me neizbežno, u sveto suočenje. Prostori neba na Zemlji, gde služite dobru neugasnom, preda mnom bdiju… U jamama svetlošću bola nevinog optočene. Gde Bog kroz tkiva bića vaših peva pobednu pesmu, dok truba jedna, al anđeoska, pronosi snagu šuma, u kojima ste poklani u vojske svetlosne-večne! I tkivo mi zapeva, a neće već mora! Jer jednota je silna u dobru vašem, kojom ste predati u zagrljaj zaveta: ljubav jeste Zemlji Raj. A toliki je zaborav koljača vaših? Da ste ih morali žrtvom svesvetom, u genima zauvek grehom zadatim sećati, da i kroz potomke svoje izlaz nalaze













