Kod Šaranove jame na Velebitu obilježen je “Dan sjećanja na Jadovno 1941″godine. Služenjem parastosa, paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća odata je počast za 40 hiljada ubijenih u kompleksu logora smrti Gospić-Jadovno-Pag tokom Nezavisne države Hrvatske. Obilježavanju su prisustvovali predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, resorni ministar Milenko Savanović i potomci žrtava. Predsjednik Srpske poručio je da žrtve ustaških pokolja ne smiju biti zaboravljene. Predsjedavajući Predsjedništva BiH rekao da je “Šaranova jama” sveto mjesto za srpski narod. Za samo 132 dana, na najsvirepiji način ubijeno je 38 hiljada Srba, dvije hiljade Jevreja i brojni drugi ideološki protivnici NDH. Njihova tijela bačena su u 32 jame širom kompleksa

Zaboravljena stratišta Gospić-Jadovno-Pag kriju tragove strašnih zločina s početka Drugog svetskog rata Ostaci strašnog sistema logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, u NDH, danas su dobrim delom devastirani. Spomen-table su više puta skidane, a jame sa masovnim grobnicama neobeležene. Ovo je rezime istraživanja dr Filipa Škiljana iz hrvatskog Instituta za migracije i narodnosti, predstavljenog u subotu, u Centru za kulturnu dekontaminaciju, u okviru projekta “Mesta stradanja – prva faza Holokausta u Srbiji i Hrvatskoj”. Podaci o broju stradalih, kako navodi Škiljan, razlikuju se od autora do autora. Đuro Zatezalo je broj žrtava procenio na najmanje 40.123, od čega je 32.103 stradalo u Jadovnom, a 8.020 na području Slane i Metajne. Njih 38.010 bili su

Odmah nakon uspostave kvislinške tvorevine NDH, u Zagrebu je osnovana Ustaška nadzorna služba (UNS). Njen Ured III je bio zadužen da organizuje koncentracione logore po ugledu na koncentracione logore u nacističkoj Nemačkoj. Na čelu Ureda III se nalazio Eugen Kvaternik Dido, kojem su bili podređeni „svi organi redarstva, oružništva, mjesnih zapovjedništava te uopće svih državnih samoupravnih organa“.[1] Od početka maja 1941. godine, Kvaternik je ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost (RAVSIGUR). Stvoren je golem policijski aparat, s vrlo razgranatim službama i organizacijama. UNS i RAVSIGUR su bile ustanove koje su jedine imale pravo da osnivaju logore u cilju masovnog hapšenja, mučenja i ubijanja svih nepoćudnih za NDH. Zbog toga

Ni najbujnija mašta ne bi mogla vjerno dočarati sve ono što se zbivalo u ustaškom logoru Jadovno, u njegovim pomoćnim logorima, nad brojnim bezdanim jamama i na stratištima. Gotovo je nemoguće opisati šta su sve ustaški zlikovci radili s nedužnim narodom. Sačuvani su mnogi dokumenti, zapisnici, izvještaji, objavljene brojne izjave, saslušanja zločinaca i preživjelih iz jama, ali su sve to samo blijede slike jezive zbilje. Zločini počinjeni nad nevinim srpskim i jevrejskim narodom u kompleksu logora Jadovno po svojoj brutalnosti prevazilaze ono što i upućeni poznavalac ljudske psihe može pretpostaviti da je humano biće u stanju da napravi. Kada se pogleda broj žrtava u Jadovnom, u kompleksu njegovih logora, koji

Uprkos rigoroznim mjerama koje su ustaše provodili u cilju osiguranja logora Jadovno na Velebitu i logora Slana na otoku Pagu, u nekoliko slučajeva su pojedinci ili manje grupe zatočenika pokušali pobjeći iz žice i spasiti se. Prema raspoloživim izvorima i saznanjima do kojih sam došao tokom rada, kao i na osnovu izjava preživjelih, da se zaključiti da je postojala mogućnost bijega, i to iz svakog logora u kompleksu Jadovno, pa i iz samog Jadovna. Pojedinci, pa i grupe, mogli su pobjeći već tokom sprovođenja od mjesta hapšenja do logora ili putem ka stratištu. Prosto je nevjerovatno da su tek grupice ustaša sprovodile po dvjesta i više ljudi, koji su poslušno

Smještaj unutar kompleksa ustaških logora Gospić, u Jadovnu, Slani, Metajni, Stupačinovu i Ovčari, unekoliko se razlikovao, ali je u svima bio gotovo nepodnošljiv, čak i za kratko vrijeme boravka. Zašto je to bilo tako, jasno je već i iz dosadašnjeg izlaganja. To nisu bili logori građeni namjenski za duži ostanak zatočenika: sa zgradama, kanalizacijom, sanitarnim čvorom i drugim potrebnim prostorijama, već improvizovani logori, ustanovljeni uz minimalne troškove – uglavnom otvoreni ograđeni prostori, u kojima su ljudi jedva preživljavali posljednje dane ili sate svog života, prije no što bi bili nasilno umoreni. Jedino je kaznionica Okružnog suda u Gospiću bila u zgradi, ali su i u njoj zatočenici bili smješteni, pored

Da bi zaokružili kompleks logora smrti Gospić, ustaše su, uz Jadovno, Slanu i Metajnu, početkom jula ustanovili i pomoćni logor Stupačinovo, nazvan po imenu sela kod Baških Oštarija, nedaleko od saobraćajnice Gospić – Karlobag. Prostor ovog logora je činila jedna ledina pod vedrim nebom, ograđena bodljikavom žicom visokom 4 metra. Njim je upravljao ustaški bojnik Ivan Devčić Pivac, zapovjednik logora Slana, a zamjenik mu je bio rimokatolički župnik iz Brušana Ivica Brkljačić. Transporti i kolone iz Gospića i Ovčare, ili direktno sa željezničke stanice, dolazili su ovdje veoma lako. Inače prikriveno, mjesto ispod Velebita je postalo živa raskrsnica zla. Na samom prostoru logora i u njegovoj blizini nalazile su se