arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Dušan J. Bastašić

Dušan Bastašić, predsjednik Udruženja “Jadovno 1941”: Hapšenja i sijanje straha neće ubiti istinu o zlu

Predsjednik Udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa ustaških logora “Jadovno 1941”, Dušan Bastašić, kaže da hapšenja i pritisci neće pokolebati njega i članove udruženja da nastave da čuvaju sjećanje i istinu o stradanju više od 38.000 Srba u ustaškim logorima Gospić – Jadovno – Pag. On kaže da nije bio u autobusu iz kojeg je hrvatska policija izvela pukovnika Vojske RS Daneta Lukajića i odvela ga u nepoznatom pravcu, ali ističe da je svima jasno da hapšenje nije bilo slučajno, ali i da nije postiglo cilj. – Čovjek je svake godine išao sa nama i nikada nije bilo problema. Zato je jasno da je cilj bio da se poremeti ili

Dan kada se Velebit tresao po drugi put

Dok kiša neumorno pada Jadovčani kreću ka Jadovnu. Dolazimo na granični prelaz Izačić i šta drugo očekivati, nego pretres i kontrolu svih hodočasnika i njihovih stvari. Piše: Sanda Blagić Jedan od policajaca pretura po našim ličnim stvarima sa hiruškim rukavicama, k’o da smo gubavci. Zadržali su nas, samo da ne stignemo na vrijeme. Kad su nas dobro pretresli, naredili su nam da stanemo kilometar od granice. Ni slutili nismo da će zaustaviti naš autobus u Ličkom Petrovom selu i izvršiti svoju „dubinsku“ kontrolu. Tri naša hodočasnika izvedoše a minuti se otegoše kao sati. Vratiše dvojicu a Danu Lukajića zadržaše, uzeše njegove stvari i rekoše nam da on neće nastaviti put

Jadovno i danas stvara mučenike: Srbi, partizani, antifašisti

Piše: Dani(j)el Simić Parking kraj Kastela. Četiri ujutru. Prizor kao i svaki put. Tu je sklopljena bina za sutrašnji koncert. Poneki se vraćaju pripiti ili baš pijani iz grada. Baš, ali baš kao i svaki put. Stiže autobus. Stiže još jedan. U njih se naguravamo mi. Sasvim neestradna bratija. Sijeda, po srednjem zbiru godina. Nas nijesu pozdravili sa te pripremljene pozornice, dok smo bili pod policijskom torturom nasljednika simbola i državnih zamisli Ante Pavelića. A dešavalo se baš u to vrijeme dok je, desetinu sati po našem odlasku, pržila muzika u Banjoj Luci. Prosto ne ide kod nas uz zabavu omladine. Prije desetak godina slušah na Egzitu kako jedan danas otvoreno narodnjački,

Prikazan film “Krst nad jamom” autora Dušana Bastašića

Večeras je Udruženje građana „Jadovno 1941“ u Domu kulture organizovalo projekciju dugometražnog dokumentarnog filma „Krst nad jamom“, kojem je prethodila izložba fotografija pod nazivom „Tamo gdje pravednici počivaju“. Dugometražni dokumentarni film “Krst nad jamom” autora Dušana Bastašića i izložba umjetničke fotografije mladog banjalučkog profesionalnog fotografa Nikole Zajca, koji su večeras predstavljeni dubičkoj publici, na nov način obrađuju stradanja Srba u kompleksu stratišta Jadovno, gdje su srpski civili bacani u kraške jame i ubijani. „ Na  ovim fotografijama i u filmu nema nekih teških i opterećujućih scena , izmrcvarenih tijela , srbosijeka, noževa , jer smo pokušali ovu temu podići na jedan viši kulturološki , univerzalniji nivo sa koga će mladima

Dušan J. Bastašić

Dušan Bastašić: Sećanje na žrtve NDH je usmjereno i na prevenciju genocida

«Uradili smo film koji smo uspeli da prikažemo u srpskoj metropoli, u Beogradu, i naravno da to predstavlja zadovoljstvo, pogotovo što je došao neočekivani broj ljudi», kaže za NewsFront — Srbija gospodin Dušan J. Bastašić, osnivač udruženja građana «Jadovno 1941.» o promociji njegovog filma «Krst nad jamom». Udruženje „Jadovno 1941.“ od 2009. godine posećuje, istražuje i obnavlja sećanje na mesta masovnog zločina i srpskog stradanja u kompleksima hrvatskih ustaških logora. «To veliko stradanje tokom Drugog svetskog rata od strane NDH i njenih vojnih formacija je bitno odredilo životne puteve potomaka žrtava. Samo na području logora Jadovno od 40 000 žrtava ima ogromni broj potomaka. To znači da je veliki broj ljudi

Miloš Ković

Prof. Dr Miloš Ković: Fašizam je samo epizoda

– Dan pobede i uopšte antifašistička borba za Srbe imaju vanrednu vrednost. Borba protiv fašizma je deo srpskog nacionalnog identiteta, bar od 27. marta 1941. To je potvrđeno ogromnim žrtvama koje su Srbi dali u borbi protiv fašista. Ali i to je bio samo momenat u mnogo dužem ratu koji mi kao „nacija logoraša“, kako nas je nazvao jasenovački logoraš Žarko Vidović, vodimo protiv onih koji odavno žele da nas istrebe. Fašizam je bio samo tren u viševekovnom procesu uništavanja „srpskih jeretika“ iza kojeg su stajali i danas stoje rimokatolička crkva, zapadnjačka „volja za moć“, arogantni stav da su Bog i istorija na njihovoj strani i da svojom “civilizatorskom misijom”

Akademik Matija Bećković

Matija Bećković: Lišeni života i smrti

Mnoge majke su imale samo jednu želju – da za te duše po slovenačkim visovima prospu stotine hiljada sveća ne bi li se smirile i utešile Došao sam na ovo sveto mesto kao sin svoga oca i izaslanik prestolonaslednika Aleksandra čijem je ocu, kralju Petru II bila zakleta ona vojska čiji je oficir bio moj otac, a ovde joj je poslednja od bezbroj masovnih grobnica.  Došao sam zbog onog zbog čega se dolazi na groblje, da kažem ono što se na groblju govori. Ali prvi dolazak sina na grob oca od koga je stariji već 30 godina ni u naše vreme se ne događa tako često. A nevidljiva kosturnica koja nije nikad pohođena ni okađena ni kad je

Ratko Dmitrović

Krave i zločini ispod gore Petra Svačića

Početkom 2010. godine na Kordunu, delu nekadašnje Republike srpske Krajine, zabeležene su pojave kao preslikane sa prostora Kosova i Metohije; lopovi upadaju u kuće i staje, obore i garaže, uzimaju šta im je volja: traktore, krave, svinje, poljoprivredne mašine, seno… Na Kosovu to rade Šiptari, na Kordunu Hrvati. I na jednom i na drugom prostoru žrtve su Srbi. Na Kordunu je to jad i čemer od ono malo Srba koji su odlučili da se vrate posle „Oluje“. Žive od stočarstva i poljoprivrede. Preživljavaju, tačnije rečeno, uglavnom tamo starčad, uz poneku mlađu porodicu. Zna se ko su lopovi ali država Hrvatska ništa ne preduzima da zaštiti svoje građane. Kordun je relativno

Ratko Dmitrović

Krunoslav Draganović ili velika komunistička tajna

Ni danas, mada su prošle decenije, nema odgovora na pitanje zašto se ratni zločinac, prijatelj Ante Pavelića, čovek koji je spasao i njega i hiljade ustaških koljača, vratio 1967. godine u Jugoslaviju, nastavio da živi u slobodi, i kao častan čovek umro u gradu svoje mladosti Trst je delovao mirno i gotovo pospano tog popodneva, desetog septembra 1967. godine. Niko u gradu, pa ni oni kojima je to bio posao, nije naslućivao da će se tog dana dogoditi nešto što će zatalasati evropsku i američku javnost, političke i obaveštajne strukture posebno. Na uzvišenje iznad grada, mesto gde je davno podignuta Tvrđava San Đusto, a pored nje sagrađen istoimeni hotel, lagano

Milan Ružić

Milan Ružić: Sarajevska istorija Srba

U Sarajevskom kantonu će se iz istorije učiti o ratnim zločinima, etničkom čišćenju, „genocidu u Srebrenici“ i „opsadi Sarajeva“! To su dopune za gorenavedeni nastavni predmet. Izvor za informacije od kojih će biti skrpljene ove lekcije jesu haške presude! Dakle, opet su Srbi krivi za sve. Nekad se zaista zamislim nad činjenicom da li mi pričamo isti jezik kojim se priča u BiH i da li zaista postoji bosanski, jer vidimo da na dogovor o pomirenju i na ovu samu tu reč ne gledamo isto! Onda sam razmislio još jednom i ipak zaključio da je u pitanju čist bezobrazluk. Takozvani „sarajevluk“. Iz tih udžbenika saznaćemo koga smo još proterali, silovali,

ratko-tribina.jpg

Sve poznate ustaše prošle su kroz semeništa katoličke crkve, odakle su izašli sa kiptećom mržnjom prema Srbima

Gospodin Ratko Dmitrović spada u one srpske novinare koji ne iznajmljuju svoje pero, niti su nezavisni od pameti i morala, a zavisnici novca koji Imperija ubacuje u Srbiju da bi je srušila. Još kao urednik časopisa „Argument“, ostavio je lepog traga u našem žurnalizmu, a da i ne govorimo o njemu kao čoveku koji je, u poslednjih nekoliko godina vodi frankfurtske „Vesti“, pa ga je vlasnik smenio zbog „preteranog“ bavljenja hrvatskim odnosom prema Srbima (ko sme da kaže nešto Hrvatima kad oni idu u EU?) I zaista: Dmitrović je neformalni doktor jedne od ključnih oblasti kojom treba da se bavi nauka slobodne Srbije, a to je kroatologija. Njegova profesorska katedra

Ratko Dmitrović

E, to se zove etničko čišćenje

Ovo su dani kada se konačno, bez imalo straha od greške, neodmerene procene ili krivog tumačenja drugih, može reći: laž je trijumfovala na prostoru bivše Jugoslavije; laž je da na kraju dobro uvek pobeđuje, toga ima uglavnom u bajkama; hrvatska je država – dokaz da se veliki zločini isplate. Dvadeset pet godina intenzivno, gromoglasno, sistematski, stručnjaci za laž i opsenu provlače evropskim drumovima i domovima priču o Srbima zločincima, narodu sklonom genocidu i etničkom čišćenju. I nakon svega Srbija je (ne računajući specifičnu BiH) jedina etnički mešovita država nastala na razvalinama Jugoslavije. Sve ostale su etnički čiste. Od ukupnog broja stanovnika u današnjoj Hrvatskoj preko 90 odsto izjašnjavaju se kao

Ratko Dmitrović

„Mi Hrvati smo ionako sklepan narod.“

Svojevremeno je Božidar Violić, najcenjeniji hrvatski pozorišni reditelj, u intervjuu zagrebačkom „Globusu“, objašnjavajući probleme sa kojima se susreće zbog svog „nacionalno nekorektnog“ jezika, sa ponekim srbizmom, rezignirano zaključio: „Mi Hrvati smo ionako sklepan narod.“ Da je to rekao neki Srbin, optužili bi ga za fašizam, Violiću ništa nisu smeli, veliko je ime, osim da ga prećute. I prećutali su tu rečenicu koja bolje od tomova knjiga oslikava suštinu istorijskog i nacionalnog uspona Hrvata. Krajnje sveden i pojednostavljen nastavak gornje tvrdnje glasio bi: nema naroda u Evropi koji je više od Hrvata prisvojio tuđeg i ugradio u svoju istoriju, kulturu, jezik. U iznošenju dokaza – ovde ih svodim samo na „pretapanje“

Ratko Dmitrović

Pečati hrvatske Udbe na telu teroriste Barešića

Jedan lokalni događaj, polaganje venca ispod spomen-ploče u znak sećanja na pogibiju četvorice hrvatskih dragovoljaca, 1991. godine, podigao je ovih dana u Hrvatskoj skramu sa već pomalo zaboravljene priče o tome ko je i zašto likvidirao ubicu jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića Poslednjeg dana jula, ove godine, u selo Miranje Donje, nedaleko od Benkovca, ušla je crna limuzina i zaustavila se ispred kuće na čijem zidu je okačena spomen-ploča, u znak sećanja na grupu hrvatskih specijalaca koja je tu nastradala u borbi sa lokalnim Srbima, istoga dana 1991. godine. NIŠTA POSEBNO, REKLO BI SE Iz limuzine su izašla četvorica ljudi, među njima Tomislav Karmarko, doskora ministar unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, jedan

Ratko Dmitrović

Kotao za pretapanje drugih u Hrvate

Uz Srbe, čiji je posredni i neposredni doprinos hrvatskoj istoriji i kulturi veliki i nesporan, ogroman je broj izuzetno značajnih ličnosti u hrvatskom nacionalnom korpusu, hrvatskih državotvoraca, nacionalista, umetnika… koji nemaju hrvatsko poreklo Hrvatska je danas etnički najčistija država u Evropi. Više od 93 odsto stanovnika ove zemlje izjašnjavaju se kao Hrvati. Novi popis samo što nije počeo ( u aprilu ove godine), a realne procene govore da će se na tom popisu preko 95 odsto stanovnika Hrvatske nacionalno opredeliti kao Hrvati. Zašto je to tako? Postoji kod Hrvata nešto što se mora posmatrati kao fenomen i što tek treba objasniti. Ako je nekome do te vrste analize. Naime, Hrvatska

NAJNOVIJE VIJESTI

Reintegracija zločina

U povodu godišnjice mirne reintegracije Zajednica povratnika hrvatskog Podunavlja dala je priznanje

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.