arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Zaklela sam se da neću preplakati „Daru“

Pre tačno godinu dana, na RTS-u je prikazan film „Dara iz Jasenovca“. Neko je plakao, neko bio besan, neko je tvrdio da je film previše „umiven“i da nije prikazana sva strahota Jasenovca. Bilo je i onih koji su se bavili sporednim stvarima, napadali autore, tvrdili da iza svega stoji politika. Jedino čega nije bilo je… ravnodušnost! Dara nas je prodrmala, potresla, naterala da stanemo na trenutak i zapitamo se… ko smo, gde idemo, ima li nam spasa! Ja se danas pitam šta smo uradili za ovih godinu dana. Šta smo naučili i da li smo ikako doprineli nezaboravu?! Da li smo učinili išta da sećanje na naše žrtve ne bledi?!

Đurđica Dragaš: Ratni doboši velikih najavljuju stradanje malih, ali obični smrtnici treba da postave jedno pitanje

Ne znam čega se današnja deca najviše plaše. Roditelji bi možda, malo u šali, malo u zbilji, rekli da je oduzimanje telefona „bauk“ od kojeg zaziru, ali ko će znati šta je zaista u njihovim glavicama. Verovatno ni moji roditelji nisu mogli da pretpostave da sam se ja, posle onog najranijeg, „babaroga“ perioda, ustvari najviše plašila rata. Vrlo dobro se sećam s kojim sam strahom gledala Dnevnik i zatvarala uši da ne čujem vesti s dalekog ratišta na kojem su snagu odmeravale dve države sličnih imena. Nije moja dečja logika mogla da „dokuči“ šta je to nateralo Irak i Iran da ratuju kad se već gotovo isto zovu. Sećam se

Varaždin uoči i za vrijeme aprilskog rata 1941. – uspomene Nikole S. Radovića

Nekadašnji oficir vojske Kraljevine Jugoslavije Nikola S. Radović objavio je 1986. u emigraciji svoje kratko sjećanje na događaje u Varaždinu i sjeverozapadnoj Hrvatskoj uoči i za vrijeme aprilskog rata 1941. pod nazivom Sećanje iz Hrvatske – rad „pete kolone”. Priredio: Nikola Milovančev Ove uspomene su dragocjene jer se u njima osvjetljavaju događaji vezani za neke poznate ličnosti (Draža Mihailović, general August Marić, Hinko Henrik Krizman) ali i političko stanje i raspoloženje na tom prostoru u to vrijeme. To svjedočenje objavljeno je u Glasniku Srpskog istorijsko-kulturnog društva „Njegoš” u Americi, sveska 59, juni 1986, str. 60-63.  SEĆANjE IZ HRVATSKE –  rad „pete kolone” Burno predratno stanje počev od 1938. god. našoj

Dani(j)el Simić: Sveti Sava kao rodonačelnik velikosrpskog genocidaštva

Najbolji način za vršenje agresije na naciju koja je pretrpila težak genocid, jeste zamjenom teza i napadom da je ona genocidna. Društvenopolitička kriza u Dejtonskoj Dolini Plača je upravo posljedica krajnje faze tog opsežnog, međunarodnog procesa preumljenja srpskog naroda u bezuslovno pokoran. Očito protivno životnim nacionalnim interesima, a sa stanovišta svoje tobože neiskupive kolektivne grešnosti. Cilj tzv. „Inckovog zakona“ je to. Misaono zabetonirati da je ubistvom ratnih zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji u julu 1995. godine počinjen, kobajagi, zločin genocida od strane srpske vojske i policije. Zatvorski zaprijetiti bilo kome ko bi naučnim dokazima i naučnim načinom razmišljanja oborio tu tezu (što uopšte nije teško), da sa tim podacima izađe u

Đurđica Dragaš: Kako nam je korona „vratila“ slavu

Rodila sam se i odrasla u kraju u kojem se nije išlo u crkvu, nisu se slavili verski praznici, a deca nisu krštavana. Doduše, to je važilo gotovo isključivo za nas, Srbe. Bilo je jednostavno takvo vreme i takve okolnosti. Ipak, dva datuma su se u mojoj porodici uvek obeležavala. Pokrov – seoska slava u selu u kojem je rođena moja mama i Sveti Jovan – krsna slava njenih roditelja. Priznajem da nisam baš mnogo znala o tome šta tačno slavimo, ali ta dva dana imala su posebno mesto u našim životima. Pokrov sam „vezivala“ za neku vrstu vašara. Mnogo skromnijeg nego ovde, u Srbiji, ali ipak dovoljno zanimljivog svakom

Ratko Dmitrović

Srpsku je stvorio Alija

Ne treba mnogo ni vremena ni prostora pa da se jasno, nepobitno utvrdi ko je i na koji način otvorio i vrata i prozore ratu u Bosni i Hercegovini Republiku Srpsku, koja slavi svoj Dan Republike, entitetstva, rođenja u svakom slučaju, stvorili su bosanski muslimani. Isti oni koji danas i sve godine od rata naovamo, osporavaju Srpsku i njen dan. Zvuči nelogično, čak suludo, ali savršeno odgovara istini. Republika Srpska stvorena je kao odgovor na ponašanje Muslimana i Hrvata 1991. godine, posebno u drugoj polovini, odgovor na najavu da će tada već otvorena muslimansko-hrvatska koalicija doneti odluku o izlasku BiH iz Jugoslavije. Srpska je stvorena kao mehanizam zaštite Srba, garant

Miloš Ković: Oslobođenje i ujedinjenje moraju da budu naš glavni strateški cilj

Istoričar prof. dr Miloš Ković čestitao je Dan Republike Srpske. Trideset godina u savremenoj istoriji, koja ima izrazito ubrzan ritam, predstavlja srazmerno dug period. Toliko izdržati, pa čak i ojačati, pod takvim pritiscima, ogroman je uspjeh i podvig. Republici Srpskoj želim da svaki sljedeći rođendan proslavi u sve većoj slobodi i snazi. Da li očekujete nastavak pritisaka ili se radi o farsi, s obzirom na otupelu oštricu zapadnih sila? Zapadne sile su, zaista, sve slabije, dok su Rusija i Kina sve jače. To je proces koji može brzo da nam donese slobodu, ali može i da potraje. Ne bih potcijenio ni jednu prijetnju zapadnih sila i bio bih spreman na

Đurđica Dragaš: Nemamo rezervni zavičaj

Dok se plamen badnjaka polako gasi, a ljudi razilaze, dođe mi da viknem – ne dajte da ostanem i bez „rezervnog zavičaja“! Od svih verskih praznika, Badnji dan mi je najdraži. Volim tu neku posebnu toplinu koju donosi i trudim se da ga provedem sa porodicom, u jednom lepom vojvođanskom selu. Tako je i ove godine. Radujem se već danima paljenju badnjaka koje se, po tradiciji, organizuje u centru sela, ispred škole i prostorija u kojima se, u nedostatku prave crkve, obavljaju verski obredi. Stižem… vatra već gori… Lepo je, skromno, bez mnogo sjaja i nepotrebnih detalja, ali toplo i prijatno, baš onako kako sam i očekivala. Plamen mi obasjava

Đurđica Dragaš: Kako su raseljeni Ličani oživeli svoje lokalno groblje

Pre nekoliko meseci odlučila sam da napravim Fejsbuk grupu koja bi okupila moje zemljake, Ličane, Divoseljane rasute po svetu. Prvobitno mi je želja bila da ih podstaknem da se uključe u akciju čišćenja groblja u rodnim selu mojih Dragaša, Divoselu. Da, to je ono groblje o kojem sam pisala letos, a koje su polako, ali sigurno gutali šuma i zaborav. I uspeli smo u onome što je izgledalo kao nemoguća misija. Očistili smo ga! Grobovi naših predaka ugledali su svetlost dana i sada možemo, kao sav normalan svet, da ih posetimo i zapalimo sveću za njihove duše. Iako često i sama kritikujem društvo u kojem realnost oblikuju internet i društvene

Tribina o slučaju Ković: Profesori traže nezavisnu komisiju

Na tribini je govorio i Nenad Anžel koji je istakao da je sa odelenja za istoriju proteran samo zato što je za mentora na doktorskim studijama izbarao Miloša Kovića. Filozofski fakultet je mesto gde mora biti rešen problem sa izborom prof. dr Miloša Kovića u zvanje redovnog profesora. Na odeljenju za istoriju mora se raspisati konkurs za redovnog i mora se formirati nepristrasna komisija koja bi realno ocenila da li je prof. Ković ispunio uslove da bude biran u ovo zvanje. Sve drugo bila bi zloupotreba. Ovo je rekao profesor istorije na Filozofskom fakultetu i akademik Ljubodrag Dimić na tribini pod nazivom „Slučaj profesora Kovića: Zašto se na Filozofskom fakultetu

Bastašić: Ustaško groblje na Mirogoju samo jedna od etapa u vjekovnom strateškom planu (VIDEO)

Ustaše se ne vraćaju kući- odavno su kod kuće!!! Piše: Đurđica Dragaš Ništa novo i ništa neočekivano, tako predsednik udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić ocenjuje inicijativu, koju je odobrio i Hrvatski sabor, da se na zagrebačkom groblju Mirogoj „uredi groblje hrvatskih vojnika od 1941. do 1945. godine“. Smatra da je reč samo o još jednoj etapi u realizaciji plana katoličke crkve da, kako kaže, „zaore istočnu njivu“, misleći pri tom na prostor istočno od Drine. Taj plan je pretočen u ideologiju Ante Starčevića, teoriju „krvi i tla“,a sprovodili su ga, svako na svoj način, Ante Pavelić, Josip Broz i Franjo Tuđman, kaže Bastašić i dodaje da vlast u Hrvatskoj na

Nikola Milovančev: TAKO JE POČEO RAT – HRVATSKA, MAJ 1991.

Mnogi od mladih ljudi ne znaju kako su u stvari započeli oružani sukobi i raspad Jugoslavije, i da je to bilo još prije sukoba u Sloveniji, koji je počeo 25. juna 1991. Apstrahirajmo sada pripreme na razbijanje Jugoslavije, koje su, uz asistenciju nekoliko stranih obavještajnih službi, trajale tridesetak godina – o tome npr. Erih Šmit-Enbom, „Der Schattenkrieger. Klaus Kinkel und der BND«, Dizeldorf 1995, str. 211-236). A bez poznavanja hronologije nema pravilnog razumevanja istorijskih događanja. Stvarnu situaciju u Hrvatskoj na početku maja 1991. možemo jako dobro sagledati iz članka Radeta Subotića, objavljenog u ljubljanskim „Srpskim novinama“ 17. maja 1991. Na žalost, velika većina i političara, i ljudi uopšte, u Srbiji

Predsednik UG "Jadovno 1941" Dušan J. Bastašić Foto M. Filipović

Dušan Bastašić: Gospodo sa RTS-a, zašto nam to radite?

Na ovu tužnu godišnjicu, sa osjećajem gorčine i izdaje, zgražamo se nad teško razumljivim, autošovinističkim potezom urednika internet stranica RTS-a. Upravo danas, tačnije večeras, navršava se trideset godina od počinjenja bestijalnog zločina nad srpskom porodicom Zec u Zagrebu. Bila je to tragedija koja je tada otvorila oči mnogim preostalim Srbima koji su u gradovima i uopšte na teritoriu tadašnje SR Hrvatske sa većinskih hrvatskim stanovništvom, još uvijek kalkulisali da li ostati ili otići. Detalje o tom stravičnom zločinu  možete pročitati ovdje: O današnjoj godišnjici likvidacije dvanaestogodišnje Aleksandre i njenih roditelja Mihajla i Marije, izvještavaju i podsjećaju mnogi mediji u prostoru koji se naziva region pa tako i RTS, javni servis

KOVIĆU DATI ZAŠTITU: Profesori Filozofskog fakulteta UB pružili podršku kolegi

Ukoliko profesor Miloš Ković bude izbačen sa Filozofskog fakulteta, umesto da bude izabran za redovnog profesora, to će biti problem ne samo za ovaj fakultet, već i za ceo Univerzitet u Beogradu (UB). Ne smemo dozvoliti da ideološki i politički stavovi budu prepreka za nečije napredovanje, niti se sme dopustiti da nečija samovolja bude važnija od procedura. Ovo je poruka grupe profesora Filozofskog fakulteta koji su u utorak govorili na tribini „Slučaj profesora Kovića: ima li diskriminacije i progona na Filozofskom fakultetu“ u organizaciji studenata UB. Profesori Slobodan Antonić, Vladimir Vuletić i Smilja Marjanović Dušanić podržali su Kovića i istakli da bi dekan Filozofskog fakulteta Danijel Sinani i rektor UB

Miloš Ković: Oprezno i strpljivo u NATO okruženju – uz zaštitu Rusije i Kine

U tom sukobu među Germanima – anglosaksonskim i nemačkim – ne bi trebalo da budemo naivni, pa da nastradamo. Tu je opet krucijalna pozicija Ruske Federacije, rekao prof. Ković. U vreme novih geopolitičkih previranja velike sile neće poštedeti ni Srbiju. Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Miloš Ković kaže i da treba da budemo svesni imperijalne politike zapadnih država, da smo opkoljeni NATO zemljama ali da ne zaboravimo da nas čuva pravoslavna Rusija. Srbija je, podseća istoričar, i u vreme Milovanovića, Ristića, Garašanina i Pašića, tražila saveznike i u tome je bila vrlo pragmatična. Ipak, u ključnom vremenu stvaranja države, Srbiju je, kaže Ković, pomogla Rusija, i dobro je poznata činjenica

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.