arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Nemanja Dević: Četiri uslova za popisivanje srpskih žrtava genocida

Dok ne obezbedimo sve uslove, nećemo imati mogućnost da se ovakvom zadatku posvetimo kao jednom od primarnih za srpsku istoriografiju. „Junacima palim za oslobođenje i ujedinjenje srpstva 1912-1919”, piše na spomen- ploči poginulim Šumadincima, postavljenoj u manastiru Blagoveštenje rudničko. Spomenik su između dva svetska rata podigle njihove porodice i ratni drugovi. Dirljiv je, jer natpis na belom mermeru govori drugačije o ciljevima borbe tih vojnika, nego što je to proklamovano u odlukama srpske vlade (Niška deklaracija 1914) i činom ujedinjenja 1918. godine. U zvaničnoj politici jeste se govorilo o „oslobođenju i ujedinjenju”, ali bez ovog, za nove građane nove države, nezgodnog „srpstva”. Država zaborava Bilo bi zanimljivo prikupiti veći broj

Dr Dušan J. Bastašić

Bastašić: Naravoučenije za opstanak na prostorima opasnog življenja

Povodom petog izdanja čuvene knjige akademika Vasilija Krestića pod naslovom „Genocidom do velike Hrvatske“. Mnogo je Srba koji vuku poreklo sa područja koje pokrivaju današnja Hrvatska i Bosna i Hercegovina, koji mogu posvedočiti da su devedesetih godina prošlog veka, spasili glave samo zahvaljujući istorijskom iskustvu, porodičnom predanju o Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. To prenošenje istine o velikom zločinu, čak i u istom kraju, od porodice do porodice, nije bilo isto. Većina preživelih je nerado govorila deci o tom bolnom iskustvu. Pominjanjem Pokolja, zabolele bi nezarasle rane, navrle pred oči slike pobijenih očeva, majki, dece. Zgrčilo bi se lice, pognula glava da deca i unučad

svetozar-livada1.jpg

LIVADA: Stepinac je bio poklonik ustaške ideologije i najdragoceniji stub Pavelićevog ustaškog režima

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada. Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali u istom loncu i juha bi se razdvojila“ ili

ZA POKROV I TROJICE

Umesto nas stotinu danas sam ovde samo ja, kao neki izabrani predstavnik nas malobrojnih i čitave vojske nerođenih i onih brojnih što silom postaše bivši pre redovnog božijeg poziva. Piše: Cvijeta Radić       Kasna, sunčana, jesen i jedan divan dan u njoj. Polje široko, šareno, stisnuto između Dinare i Golije, protegnuto u dužinu kao da teži da dohvati beskraj i sobom prespoji sever i jug. Sve boje sa slikareve palete utisnute su u grane drveća. Dinara kao da plamti pod crvenilom koje razbijaju jezičci žutih listova. Izviruje samo golišavi Troglav da sve nadvisi svojim golim, kamenim stasom. Moja dva sela su sa dve strane polja. Jedno, kao ptica krilom, obgrlila

Đurđica Dragaš: Srećan vam dan srpskog jedinstva!

Dok su države nastale na tlu bivše SFRJ brzo zaboravljale zajedničku i stvarale svoju istoriju, u Srbiji je godinama trajao vakuum. Himna „Hej Sloveni“, čije je intoniranje na stadionima izazivalo burne reakcije i salve zvižduka, otišla je u istoriju tek 2006. kada je nova-stara himna „Bože pravde“ postala jedan od simbola srpske državnosti. Više od 10 godina posle krvavog raspada SFRJ u Srbiji se, kao državni praznik, obeležavao dan kad je 1943. godine u Jajcu udaren temelj Titove Jugoslavije. Iako je delovalo zbunjujuće i potpuno iracionalno, taj praznik je ukinut tek 2002. Srbija je upravo te godine, konačno, kao Dan svoje državnosti ustanovila Sretenje. Nešto kasnije, uoči stogodišnjice Velikog rata,

Dušan Bastašić: Osporavanjem istine o Jasenovcu izvrće se istina o Pokolju

Povodom najnovije eskalacije revizionsitičkih istupa čelnika srpskih institucija u čijoj je kompetenciji izučavanje Pokolja, zločina Genocida koji je počinila NDH nad srpskim narodom, predsjednik UG Jadovno 1941. Banje Luke, pismom se obratio Svetom Sinodu Srpske pravoslavne crkve. Sadržaj pisma objavljujemo u cijelosti: SVETI ARHIJEREJSKI SINOD SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE Ulica Kralja Petra br. 5 11000 Beograd Srbija  Banja Luka, 05. septembra 2023. Vaša Svetosti, Vaše Visoko Preosveštenstvo, Vaša Preosveštenstva, Od kraja 2009. godine, nizom aktivnosti, naše udruženje nastoji objelodaniti istinu o stradanju našeg naroda u Gospićkoj grupi logora, preteči Jasenovca ali i na mnogim drugim stratištima Pokolja, zločina Genocida počinjenog nad našim narodom od strane NDH i time pomoći da naši

Đurđica Dragaš: TRAG

Kad god vidim ovakav trag na nebu i čujem daleki zvuk aviona, setim se leta provedenih kod babe i dede na selu. Baba me je često vodila sa sobom kad bi išla da obiđe krave u polju i „prepne“ ih tj. premesti kočiće za koje su bile vezane kako bi dobile još koje parče netaknute trave. Išle smo kilometar – dva u jednom pravcu, po najjačem suncu, u sred dana (jer baš tad to i mora da se uradi), ali nije mi bilo teško. Trčkarala sam uz njen odlučni i žurni korak, držeći je za ruku i nadajući se da ćemo u povratku svratiti na kafu kod njene „druge“, Milke

Đurđica Dragaš: Divoselo – selo kojeg nema

Još jedna tužna godišnjica. Pre tačno 30 godina, u praskozorje, počeo je napad na tri podvelebitska srpska sela u okolini Gospića. Divoselo, Čitluk i Počitelj našli su se tog jutra pod teškom artiljerijskom vatrom. Divoselo – selo kojeg nema Gorelo je nebo, a eho eksplozija širio velebitskim vrletima. Kako je dan odmicao, eksplozije su bile sve ređe, ali je tragedija tek počinjala. Dok su iz tzv. Medačkog džepa (kako su kasnije prozvana ova tri sela) stizale poluinformacije, a strah širio kao poplava, zlokobni dim i odsjaj vatre koji su predveče počeli da dopiru iz tog pravca, značili su samo jedno. Gorele su kuće! Uništavano je ono što je preostalo iza

Istinom se suprotstaviti neistini

Za svega 132 dana, u kompleksu logora Gospić–Jadovno–Pag, ugašeno je ne manje od 40.000 života, od čega 38.000 pravoslavnih Srba. Kompleks ovih logora u Hrvatskoj svode na samo jednu, Šaranovu jamu, dokazujući da ni u njoj niko nije ubijen Piše: Dr Dušan J. Bastašić* Jasenovac – Donja Gradina, neosporno najveće gubilište Srba iz perioda NDH, u javnosti sve prisutnije slovi kao paradigma celokupnog stradanja na tom prostoru. Time nepravedno ostaju nepoznata i zaboravljena mnogobrojna druga mesta stradanja, a žrtvama i njihovim potomcima se uskraćuje pravo na pomen i pamćenje. Leta 1941. godine, na području Srednjeg Velebita, Ličkog Polja, Podvelebitskog podgorja, Podvelebitskog kanala, Paških vrata i severnog dela ostrva Pag, počinjeni su

Dušan Bastašić, predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.”: Potomci žrtava Jasenovca ne mogu da ćute

Logorom Jasenovac, brojem žrtava i sjećanjem na ovaj strašni zločin, pored istoričara, trebalo bi da se bave i sociolozi, psiholozi, demografi, ali i sami potomci žrtava, zato što je ovaj koncentracioni logor jedna od najznačajnijih karika u srpskom identitetu. Razgovor vodio: Veljko Zeljković Kaže ovo u intervjuu za “Glas Srpske” predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić, navodeći kako to potomcima žrtava niko ne može da zabrani, ma kako se on zvao i u kojoj fotelji sjedio. Kako kaže, intervju koji je nedavno dao direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu Dejan Ristić, u kom je istakao da diletanti ne bi trebalo da se bave Jasenovcem, jeste iritantan i uvredljiv za sve potomke žrtava

Predsednik UG "Jadovno 1941" Dušan J. Bastašić Foto M. Filipović

Bastašić: Ko nam i zašto preporučuje one koji poriču Pokolj

Kako se proteklih dana u javnom prostoru (opet) razvila polemika vezana za revizionističke izjave čelnika domaćih institucija u čijoj kompetenciji je razvijanje i očuvanje kulture pamćenja na Pokolj, zločin Genocida počinjen nad Srbima od strane NDH, smatramo aktuelnim i vrijednim da podsjetimo na prilog objavljen na našem portalu oktobra mjeseca 2020. godine Na zvaničnoj fejsbuk stranici Muzeja žrtava genocida iz Beograda, javnosti je, ne prvi put, preporučen intervju kontroverzne hrvatske istoričarke Nataše Mataušić. Ista preporuka je objavljena i na zvaničnoj fejsbuk stranici Odbora za Jasenovac SAS SPC. Riječ je o intervjuu pod naslovom „Mataušić: Očekujem dezavuiranje istine o Jasenovcu i Diani Budisavljević“ koji je za Radio slobodna Evropa uradio novinar

Đurđica Dragaš: BREZA DIVOSELjAČKA

Pruži mi ruke, rođena, uteha mi budi… Grlim te brezo, mila moja.Milujem ti raspuklu koru i sićano lišće. Šapni mi, rođena,ko prođe poljem našim,ko zamuti vodu sa bunara.Pričaj mi, sestrice,o kući našoj,o jabuci s prozora,o jutru što na hleb miriše. Odaj mi tajnu koju ti proletos donese bura s Velebita.Stanuju li duše njihove u oblacima što kišu nose.Čuje li se tužbalica devojačka,nosi li je vetar k moru,krije li je u utrobi zemlja. Jesu li im ruke u korenju tvome,Rasteš li iz snage njihove,Jel’ ti lišće šapat dečji. Pričaj mi, mila moja.Same smo pod ovim nebom našim,same međ’ grobovima njihovim. Pruži mi ruke, rođena,Uteha mi budi… Od istog autora: Đurđica Dragaš –

Đurđica Dragaš: Setiš se i ne znaš šta bi sa sobom!

Sedneš ovako ispred kuće u kojoj si takoreći odrastao, u kojoj su živeli ljudi koji su te voleli više od života pa se setiš…. Kako ti je baba kuvala griz u sveže zakuvanoj varenici, kako si joj spavala “ u krilu“, kako te je učila da pleteš i kako si joj pomagala da „tka“ biljce. Setiš se i djeda, pitomog i vrednog čoveka koji je svojim rukama napravio sve ovo oko tebe što sada propada i nestaje… i onu kacu u podrumu što još prkosi. Djeda, kojeg si, mala i prehlađena, molila – đido, loži vatru, gota (gotova sam) pa ste to prepričavali godinama… Setiš se i ne znaš šta

Dušan Bastašić – I Slana je Jadovno

Na područje nekadašnjeg ustaškog logora Slana sam prvi put došao 2006. Kao i tada 1941, i onda je na Slani pržilo sunce. Rekao bi naš narod „gori zemlja“. Ovdje nema zemlje, Slana je sami kamen. Jedini život koji se tu održava je biljka zelenih nazubljenih listova otrovnog sadržaja. English Kamen na Slani je oštrih ivica. Po njemu je i obuvenom teško hodati. Još uvijek su vidljivi ostaci kamenih ustaških nastambi i stražarskih grudobrana. Zatočenici su u teško zamislivim uslovima golim rukama kamenom u kamenu gradili te objekte i cestu koja vodi „od nikuda nikud“, a koja se još uvijek dobro vidi. Noću su se smrzavali pod improvizovanim nadstrešnicama. Pročitao sam

NAJAVA: Promocija knjige „Narodna nošnja Srba Livanjskog polja“ u Livnu

Promocija knjige u Livnu, biće održana u nedelju 30. jula 2023. godine u 12 časova u prostorijama Gimnazije Livno, Kraljice Katarine 16. U izdanju Udruženja OML iz štampe je izašla knjiga Narodna nošnja Srba Livanjskog polja, koju je priredila Gordana Dostanić kao svojevrsnu kompilaciju ranije objavljenih radova i tekstova raznih autora. U knjizi je obrađeno formiranje narodne nošnje, nazivi i opis njenih pojedinačnih delova, način izrade, sličnosti i razlike sa nošnjom susednih područja, opis gradske i seoske nošnje Srba ikavaca i ijekavaca, ukrašavanje i nakit. Autorskim tekstom Jasna Vujičić je predstavila svoj lični pristup čuvanju tradicije izrade nošnje. Pored bogatih ilustracija knjiga sadrži i popis livanjske nošnje u zbirkama Etnografskog muzeja Beograd

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.