arrow up

Ustaške žrtve su plutale Savom

Beograđanka koja je 1943. kao petnaestogodišnjakinja prisustvovala vađenju tela srpskih stradalnika iz NDH iz prestoničkih reka, svedoči za naš list o ovim potresnim događajima. Tog leta 1943. godine, u jeku okupacije Beograda, Dušanka Popović je imala petnaest godina. Zbog policijskog časa koji je noću bio na snazi, ona i njeni vršnjaci su dnevne sate koristili da se druže napolju. Dušanka, koja je tada živela u Ulici Strahinjića bana na Dorćolu, spustila se do Kule Nebojša na donjem gradu Beogradske tvrđave. Tamo, kod bedema, okupljala su se deca svih uzrasta. Svima njima, pažnju je tog dana privukao jeziv prizor stotinak metara dalje, kod ušća Save u Dunav. Na tom mestu, alasi

Жrtve Drugog svetskog rata i „naši“ revizionisti: do kada ?

Šta je rečeno na 11. simpozijumu o jasenovačkim žrtvama i ko je odgovoran za nemilu scenu viđenu u dvorani pravoslavne gimnazije u Zagrebu? Zagrebačke Novosti, organ srpske manjine u Hrvatskoj, su pratioce svog sajta obavestile 10. septembra 2025. o ovogodišnjem dvodnevnom simpozijumu o jasenovačkim žrtvama, koji je održan 8. septembra u Jasenovcu, a 9. septembra u prostorijama srpske pravoslavne gimnazije Kantakuzina-Katarina Branković u Zagrebu. Simpozijum je organizovan u organizaciji Eparhije pakračko-slavonske, Muzeja žrtava genocida iz Beograda i Odbora za Jasenovac Svetog arhijerejskog sabora SPC, a u saradnji sa Srpskim narodnim vijećem iz Zagreba https://www.portalnovosti.com/oprezno-s-brojkama/ . U svom izlaganju drugog dana ovog simpozijuma, prof. dr Ivo Goldštajn je naveo: „Kroz logor

SEĆANJE NA MASAKR U KRIVOJ RECI: Palili ljude, digli crkvu u vazduh, najmlađa žrtva beba Vera

Sredina oktobra 1942. godine najužasniji je period u sećanju meštana Krive Reke i Kopaonika, a prvi popis žrtava koji je uradio sudija Radovan Marković iste godine svedoči o razmerama tragedije: folksdojčeri su tada pobili više od 300 meštana potkopaoničkih sela u masakru u kome su pekli ljude, palili čitave porodice u kolibama, streljali na livadi, amputirali im ruke i noge. Ostalo je upamćeno da su 70 civila ugurali u prethodno miniranu Crkvu Svetog Petra i Pavla i digli je u vazduh. SS divizija „Princ Eugen”, u čijim redovima je bilo oko 1.500 vojnika, podunavskih Nemaca, pod komandom pukovnika bivše vojske Kraljevine Franje Kodra i sa Bugarskim 36. pešadijskim pukom od

JEZIVI NEMAČKI MASAKRI U OKTOBRU 1941. BILI SU DEO VEĆEG PLANA ZA ISTREBLJENJE SRBA

Nemački plan za istrebljenje Srba počeo je da se sprovodi masakrima u oktobru 1941. u Jadru i u Kraljevu kao odgovor na vojne uspehe ujedinjenih ustanika koji su u Srbiji oslobodili teritoriju na kojoj je živelo oko milion stanovnika! Hitler je 16. septembra 1941. naredio kontraofanzivu praćenu sistematskim terorom nad civilima. Neposredni komandant zločina general Franc Beme 25. septembra 1941. naređuje: „Ako ovde ne postupimo svim sredstvima i s najvećom bezobzirnošću, naši će se gubici penjati do iznemoglosti. Vaš zadatak je da prokrstarite zemljom, u kojoj se 1914. potocima lila nemačka krv usled podmuklosti Srba, muškaraca i žena. Vi ste osvetnici tih mrtvih. Za celu Srbiju ima se stvoriti zastrašujući

Ja veselo ispijam čašu gorčine i bola, ali verujem da će klevetnici od Boga primiti nagradu

Oproštajno pismo porodici, koje je sveštenik Dragoslav Obućina 23. aprila 1945. godine napisao u zatvoru OZNE u Kraljevu, neposredno posle suđenja, a pred pogubljenje, njegovoj porodici stiglo je posle 10 godina – 2. maja 1955. godine. Pismo je danas u vlasništvu porodice Đorđević, a u njemu Dragoslav piše svojoj supruzi: „Moja ljubavi, moje Jelče i deco moja, Milošu i Drakče moje! Neka vam je Bog u pomoći, neka vam samo on pomogne na vašem teškom sudbinskom putu. Noćas, tj. prošle noći, uz dreku tica zloslutnica, čuh glas smrti. Znači da više nikada neću biti srećan da vas gledam i da uživam u našoj sreći koju želim vama, pošto sam ja

Pomoć stradalnicima iz Banovine Hrvatske

Pred hajkom HSS i njegove Zaštite sokolske izbeglice iz Banovine Hrvatske pomoć su potražile u Beogradu i Srbiji. Najveće iskušenje na kome se pokazala čvrstina sokolske zajednice bio je dolazak izbeglica iz novostvorene Banovine Hrvatske 1939. Pred hajkom HSS i njegove Zaštite sokolske izbeglice iz Banovine Hrvatske pomoć su potražile u Beogradu i Srbiji. Najugroženiji sokoli u Betini kod Šibenika Branko Bilić, Šime Kapov, Petar Juroš i Jere Mikin, pred terorom Zaštite, sklonili su se u Beograd 21. novembra 1939. Primio ih je Savez Sokola u Beogradu i pomogao im. (1) “Jutarnji list” od 17 decembra 1939. objavio je apel Sokolskog društva Beograd II za pomoć sokolima, koji su bili

Zelengora- veliko neopojano groblje kraljevih vojnika

Šire područje planine Zelengore, od Neretve do Drine, velika je neopojana grobnica više hiljada vojnika đenerala Draže Mihailovića, stradalih krajem, a i nakon zvaničnog završetka Drugog svjetskog, istaknuto je u Foči na promociji knjige “Komunistički zločini nad JVuO – od Ravne gore do Zelengore”. Monografija, čiji su su autori oficiri u penziji Mitar Kovač, Miloje Pršić i Petko Rašević, te sveštenik Milorad Ostojić predstavljena je u Muzeju “Stara Hercegovina”. Recenzent knjige Radovan Kalabić kaže da je ovo djelo veliki događaj u domaćoj srpskoj istoriografiji, jer je ova tema u Srbiji malo obrađivana i o njoj se malo znalo, za razliku od srpske emigracije u kojoj se pisalo o velikom stradanju

Drugi svetski rat: šokantna istina

Stotine hiljada Poljaka položilo zakletvu vernosti Hitleru Gdanjsk je domaćin izložbe pod nazivom „Naši momci“, koja govori o Poljacima iz različitih krajeva zemlje koji su služili u Hitlerovoj vojsci. Organizatori tvrde da je ovo prva monografska izložba te vrste, pripremljena na osnovu privatnih i muzejskih izvora Pomorskog regiona. Izložba je izazvala snažne i kontroverzne reakcije. Predsednik Poljske Andžej Duda napisao je na svom mikroblogu: „Predstavljati vojnike Trećeg rajha kao ‘naše’ nije samo istorijska laž, već i moralna provokacija – čak i ako su na fotografijama prikazani Poljaci koji su nasilno mobilisani u nemačku vojsku.“ On je dodao da takvi postupci „podrivaju temelje našeg identiteta i vređaju uspomenu na žrtve. Ko

Klice fašizma su opet proklijale na našem pragu

Počasno mesto na pozornici na Crvenom trgu u Moskvi za Dan pobede, pored ruskog predsednika Vladimira Putina Specijalno za „Politiku”, Milan Pilipović Posle parade u Moskvi, u čast 80 godina od pobede nad fašizmom u Drugom svetskom ratu, Vlado Zrnić (95), pukovnik avijacije i veteran rata u Rusiji, došao je u rodni kraj, u selo Turjak na Kozari. Ovaj ratnik i bivši profesor Vazduhoplovne vojne akademije „Jurij Gagarin”, pisac nekoliko knjiga i udžbenika o strategiji ratovanja, imao je počasno mesto na pozornici na Crvenom trgu u Moskvi, pored ruskog predsednika Vladimira Putina. O utiscima sa vojne parade ovaj Srbin, a visoki ruski oficir, govorio nam je sa velikim zadovoljstvom: „Osamdeset

LIKVIDACIJA NARODNIH NEPRIJATELJA: Жinet Todorović, maturantkinja stručne učiteljske škole u Beogradu

Жinet Todorović (1925-1945) maturant stručne učiteljske škole u Beogradu. Rođena je u Ansiju (Francuska) u porodici zastupnika prodaje automobila i autodelova Štajer i kamiona Berlijet. Uhapšena je pre Prvog maja 1945. u kralja Milana 10. zajedno sa drugim omladincima koji su opoziciono bili orijetisani i rasturali letke. Navodno je kod nje pronadjen letak Draže Mihailovića. Uhapšena je i isleđivana u istražnom zatvoru OZN-e na Obilićevom vencu. Ostali su većinom pušteni ili osuđeni na zatvorske kazne. Njen otac je pozvan tek nakon tri nedelje da mu kažu da je skočila sa trećeg sprata zgrade OZN-e. Prema iskazu pozanice koje je preuzela telo obe noge su joj bile navodno prebijene a porodici

APEL povodom 80 godina od pobede nad fašizmom

Na dan 9. maja 2025. godine, navršava se 80 godina od slavne pobede saveznika nad naci-fašizmom kao najvećim zlom u istoriji civilizacije. Srbija i srpski narod dali su toj pobedi ogroman doprinos i pored ruskog i poljskog naroda, podneli najveće ljudske žrtve za slobodu Evrope i sveta. Tim povodom nezavisna, nestranačka, neprofitna udruženja – Beogradski forum za svet ravnopravnih, Klub generala i admirala Srbije, Udruženje Fond dijaspora za maticu, SUBNOR Srbije i Udruženje „Veterani vojno-obaveštajne službe Srbije“ upućuju sledeći APEL Pozivamo sva patriotska udruženja, organizacije i pojedince da ovu godinu posvetimo odavanju najdubljeg poštovanja stotinama hiljada srpskih žrtava borbe za slobodu, herojima i borcima narodno-oslobodilačke borbe, kao i milionskim civilnom

Da li je Srbija pomogla SSSR-u 27. marta 1941. godine?

„Borba protiv fašizma i u Sovjetskom Savezu i u Jugoslaviji bila je zajednički cilj. Jedinstvo u borbi je u stvari uzajmna pomoć. A srpske žrtve, posebno civilne, ugrađene su i u konačnu pobedu SSSR“, kaže istoričar Momčilo Pavlović. Godišnjica puča i demonstracija na kojima je rečeno „ne“ Trojnom paktu 27. marta 1941. godine je događaj koji je bio i ostao predmet polemika među istoričarima, ne samo u Srbiji, nego i u svetu. Toga dana grupa visokih oficira Jugoslovenske vojske, na čelu sa brigadnim generalom vojnog vazduhoplovstva Borivojem Mirkovićem, izvela je vojni puč, zbacivši sa vlasti tročlano kraljevsko namesništvo, koje su činili knez Pavle Karađorđević, dr Radenko Stanković, i dr Ivo

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Mračna tajna na dnu kraških jama

Da li je ponovna aktuelizacija Dana sećanja na žrtve fojbi u Italiji posledica istorijskog revanšizma i zamene teza, ili želja da se dostojno obeleže nevine žrtve partizana o čijoj sudbini se nije govorilo Italija ustupa Jugoslaviji sa pravom punog suvereniteta teritoriju koja se nalazi između novih granica Jugoslavije, određenih u članovima 3 i 22, italijansko-jugoslovenske granice koja je postojala na dan 1. januara 1938, a takođe i opštinu Zadar i sva ostrva i obližnja ostrvca. Italija ustupa Jugoslaviji sa pravom punog suvereniteta ostrvo Palagružu i ostala ostrvca… – navedeno je između ostalog u ukazu o ratifikaciji mira između Italije i Jugoslavije koji je potpisan februara 1947. godine. Tim ukazom, koji

Spomenik streljanim Srbima u vreme bugarske okupacije 1942. Foto: Jugmedija

Sećanja preživelih na klanicu u Bojniku

LESKOVAC/BOJNIK – Zvuk rafala, noža kroz ljudsko meso i krici žene i dece odzvanjaju u mojoj glavi i posle 72 godine, priča starina Svetozar Toza Krstić, jedan od malobrojnih koji su preživeli fašističku bugarsku klanicu u Bojniku. Na današnji dan 1942. godine na periferiji Bojnika streljano preko 500 civila – dece, žena i muškaraca iz te varoši i susednog sela Dragovac. Dovođeni su u kolonama pošto su im kuće zapaljene. Bio je to najveći zločin na jugoistoku Srbije. Svake godine ovde se obeležava Krvavi februar i čita Povelja živih. „Zavetujemo se da čoveku u životu bude pravi život, da čovek čoveku slobodno diše, da sloboda i život budu jedno, da hleb i ljubav

Gavrilo Dožić – patrijarh koji je uvijek bio uz svoj narod

Za vrijeme Prvog, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata nije želio nigdje bježati nego je ostao sa svojim narodom, „pa šta bude njemu, neka bude i meni“, govorio je. Piše: Bojan Munjin Bio čovjek mali pekar ili veliki državnik, istu dilemu o dobru i zlu u svom životu mora razriješiti. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Gavrilo Dožić (1881. – 1950.), koji je bio svjedok Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i velikih historijskih turbulencija svoga vremena i neizmjernog ljudskog jada, takvih iskušenja o dobru i zlu imao je u svom životu sijaset i više od toga. Za vrijeme Prvog, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata nije želio

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.