Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.
NAJSUROVIJI zločin na prostoru bivše SFRJ dogodio se u selu Sijekovac, kod Bosanskog Broda, 26. marta 1992. godine. Hrvatska vojska masakrirala je 250 Roma, od kojih 116 mališana. Najmlađem su bile dve, najstarijem 15 godina. Oni su u konvoju od četiri autobusa pokušali da odu u Italiju i postoje dokazi da su propušteni kroz srpske linije. Niko nije znao šta se s putnicima desilo sve do 2004. kada su ekshumirana 23 dečja tela u Sijekovcu. Svim žrtvama bili su izvađeni organi, a većina je bila obezglavljena!
U naselju
Sijekovac tog 26. marta 1992. godine pripadnici regularne vojske Republike Hrvatske
zajedno sa paravojnim hrvatsko-muslimanskim jedinicama iz Hrvatske i
BiH koje su formirale SDA I HDZ ubili su 19 srpskih civila.U samo jednom popodnevnom času ubijeno je 19 Srba, od kojih je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija 72 godine. Narednih dana
ubijen je još 41 Srbin. Tijela ubijenih su danima vožena u kamionima–hladnjačama
da bi kasnije bila sahranjena u masovne grobnice ili su bačena u rijeku Savu. Još se za jednim brojem ubijenih Srba iz
Sijekovca traga i vode se kao nestali. Pobijeni Sijekovčani su
žrtve prvog ratnog zločina u BiH. O tom zločinu postoje brojni dokazi, kao što
postoje dokazi i o drugim zločinima u Brodu, čije su žrtve bili Srbi. Predmet
sa dokaznim materijalom 22. maja 2002. godine predat je haškim istražiocima, a
Haški sud je predmet 2006. godine ustupio Tužilaštvu BiH za ratne zločine, koje
do sada ništa krucijalno nije učinilo da zločin bude osuđen. Predstavnici udruženja porodica žrtava smatraju da Tužilaštvo i Sud BiH izbjegavaju da pred lice pravde izvedu prave naredbodavce i izvršioce zločina nad srpskim civilima u Sijekovcu koji se vjerovatno nalaze u Hrvatskoj.
Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj, da nas kontaktiraju putem e-maila: [email protected], telefonom: 051/333-588, +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941. Kralja Alfonsa XIII 49a, Banja Luka, Republika Srpska.
26. i 27. aprila 1941. ustaše su digle iz kreveta 504 Srbina iz
Grubišnog Polja i okolnih sela. Oterani su u logor “Danica” kod Koprivnice, odatle
u Gospić, pa u Jadovno na Velebitu i Slanu na otoku Pagu. Iz „Danice“ se vratilo
nekoliko staraca, jedan dečak mlađi od 16 godina i neki iz mešovitih brakova. Svi
ostali su završili u nezapamćenim mukama: od malja, sekire, ili poluživi u lancima
strmoglavljeni su u bezdane Velebita. Neki su zaklani tokom transporta podvelebitskim
kanalom prema otoku Pagu. Postoje ozbiljne indicije i dokazi da ih je značajan, ali
neutvrđen broj, završio u golgoti Slane na otoku Pagu. Svedoka o ovim stratištima
naših očeva, braće i rodbine dugo nije bilo. Ipak, pojavili su se živi svedoci,
među njima i pobegli sa Velebita. Istine su došle na svetlo dana, one svedoče o strahotama
i bezumlju hrvatskih ustaša, bezumlju kakvom nigde na svetu nema primera. Posle hapšenja
Srba u Grubišnom Polju, sutradan 28. aprila 1941. , na tadašnjem sajmištu u Gudovcu,
ubijeno je 195 vezanih, nedužnih Srba.
Tačno u podne, 29. oktobra 1991. godine, pripadnici civilne zaštite i policije počeli su sprovoditi Naredbu o evakuaciji svih mještana iz 26 sela, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je dan ranije donio Krizni štab opštine Slavonska Požega.
Tačno u podne, 29. oktobra 1991. godine, pripadnici civilne zaštite i policije počeli su sprovoditi Naredbu o evakuaciji svih mještana iz 26 sela, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je dan ranije donio Krizni štab opštine Slavonska Požega.
Saopštenje povodom godišnjice evakuacije Srba iz 26 sela požeške kotline 29. oktobra 1991. godine