fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Kalendar genocida: 29. jul 1941. Zločini na Baniji, Kordunu, Lici, Bosanskoj Krajini

Ustaše odvode Srbe na Baniji 1942.
Ustaše odvode Srbe na Baniji 1942.

Dugačka Luka, kod Topuskog, kotar Vrginmost. Ustaše su u periodu 28. jul – 03. avgust 1941. godine u Dugačkoj Luci ubile preko 256 Srba iz Starog Sela, Katinovca i Crnog Potoka..

Izvor: Dušan Baić, Kotar Vrginmost u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945, Općinski odbor saveza boraca NOR-a Vrginmost, Beograd 1980, str. 814-844(Spisak žrtava Starog Sela).

Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD Prosvjeta, Zagreb 2005., str. 343.

Petar Zinaić, Genocid na Kordunu i okolici, “Stručna knjiga”, Beograd 1996., str. 366-367(Spisak žrtava).

Ličko Petrovo Selo. Drugu grupu Srba iz opštine Ličko Petrovo Selo pohapsile su ustaše 29. jula 1941. godine pod istim izgovorom “da idu na rad u Njemačku”. Narod je povjerovao da ih vode u Njemačku budući da su krenuli u pravcu Bihaća gdje je bila željeznička stanica. Ustašama se toliko žurilo, da ih više nisu vodili u opštinski centar kao prvi put 27. jula 1941. godine,već kako su u kojem selu dopunili kamione, tako su ih odmah otpremali za Garavice. Od 200 uhapšenih 155 ljudi uputili su na gubilište, najprije na mali predah u gospodarskim zgradama Jurija Mikuljana, nedaleko od stratišta. Ubijeni su isto veče nakon mučenja i slamanja fizičke otpornosti, a to znači svega 24 sata nakon likvidacije prve grupe. Dakle, prije nego je Rade Bubalo stigao u selo da kaže šta se zapravo događa.

Iz ove grupe je pobjegao mladić Mirko Vlaisavljević iz Željave, ali nije imao sreće da preživi. Tek što je ispričao majci o nesrećnoj sudbini suseljana, ova jadnica se nadala da će naći zaštitu kod komšija, mjesnih ustaša. To su ovi jedva dočekali i da se priča ne bi širila dalje, zabranili su izlaz iz sela. Mirka su odvezli ustaše Isaija Rukavina i Silvestar

Rukavina i negdje usput ubili i krišom zakopali.

Druga grupa od 45 Srba koju su sačinjavali Srbi iz Željave i Baljevca odvedena je na Zavalje(između Bihaća i Nebljusa) i ubijena kod Delić jame u koju su bačeni. Iz ove grupe niko nije preživio, a svjedočanstva o njihovom stradanju ostavili su pobjegli Meljinovčani koji su istovremeno i na isti način dovedeni na likvidaciju kod te jame.

Izvor: Gojko Vezmar, Ustaško-okupatorski zločini u Lici 1941-1945, Muzej žrtava genocida, Udruženje Srba iz Hrvatske, Beograd 2004., str. 103-104.

Kotar Korenica i kotar Udbina u NOR-u i socijalističkoj izgradnji, Historijski arhiv, Karlovac 1979., str. 516-517.  Pojedinačni spisak stradalih iz opštine Ličko Petrovo Selo na str. 1069-1089.

Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005., str. 340.

Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 39.

Mirko Rapaić, Lička tragedija, Srpska reč, Beograd 1999., str. 257-266.

Šuma Kaurić jarak, između sela Ponikvari i Topuskog, kotar Vrginmost. Ustaše su 29. jula 1941. godine presrele na putu grupu žena iz sela Ponikvari koje su krenule da odnesu hranu svojim muževima, sinovima, očevima i braći zatvorenim u pravoslavnoj crkvi u Topuskom od strane ustaša dan prije. Dočekane su prisilno skrenute i poubijane u šumi Kaurić jarak. Tada su poginule Marija Divić, Milka Miščević, Maca Lalić sa dve kćeri Rankom i Marijom, Joka Lalić, Milka Miščević Šlisarova i Kata Divić, njih ukupno 8.

Izvor: Dušan Baić, Kotar Vrginmost u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945, Općinski odbor saveza boraca NOR-a Vrginmost, Beograd 1980, str. 753, 755-759(Spisak žrtava sela Ponikvari).

Bosanski Petrovac. Prvi masovni ustaški zločin na području Bosanskog Petrovca izvršen je 29. jula 1941. godine. Toga dana je u grad dotjerano više od 500 muškaraca, koji su na prevaru sakupljeni iz okolnih sela. Poslije strahovitog mučenja pred zgradom Sreskog načelstva, ubijeno je 330 ljudi, a njihovi leševi su zatrpani u ranije pripremljene jame, koje su se nalazile u šumi zvanoj Zdeni do, nedaleko od grada.

Izvor:  Dragoje Lukić, Roditelj pokošenog naraštaja, Muzej žrtava genocida, Beograd 2008., str. 116.

Prekopa, pored Gline. Ustaše iz Gline su 29. jula 1941. godine upali u sela oko Vrginmosta i pohvatali 55 mještana sela Bović, Golinja, Kozarac i Stipan. Većina Srba odvedena je do Prekope pored Gline i tu ubijena. Tog dana stradalo je iz Bovića 19, Golinje 10, Kozarca 11 i Stipana 15 mještana.

Izvor: Dušan Baić, Kotar Vrginmost u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945, Općinski odbor saveza boraca NOR-a Vrginmost, Beograd 1980, str. 332, 339-342, 492, 495-499, 584, 586-589(Pojedinačni spisak stradalih Srba iz sela Bović, Golinja i Kozarac).

Miljkan Maslić, Početak i razvoj ustanka naroda IV. rajona Korduna, SKD ‘’Prosvjeta’’, Zagreb 2010., str., 295-298, 313-315, 369-372(autor navodi 7 stradalih mještana Golinje), 375-377.

Donje Selište, Gornje Selište, Šibine i Balinac, pored Gline. Ustaše su ujutro 29. jula 1941. godine upali u sela Donje i Gornje Selište, Šibine i Balinac i tog dana poubijali 39 Srba – 26 žena i 13 muškaraca. Muškarce su odveli do njive zvane Graorište uz potok Glinu i nakon zvjerskog iživljavanja pobili i tu zakopali. Žene su prije ubijanja bile silovane. Bilo je slučajeva da su istovremeno silovane majka i kćerka.

Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005, str., 57-59.

Šikara Latinovo, pored Gline. Ustaše su na području opština Klasnić, Mali Gradac i Obljaj uhvatili 38 Srba. Pohvatane su sakupljali u žandarmerijske stanice, a zatim ih odvodili u sudski zatvor i druge prostorije u Glini. Noću 29-30. jula 1941. godine poubijali su ih u šikari Latinovo, na graničnom dijelu atara sela Marinbrod i Novo Selo Glinsko.

Izvor: Đuro Aralica, Ustaški pokolji Srba u glinskoj crkvi, Muzej žrtava genocida, Beograd 2010, str., 54.

Bosanski Petrovac. Od 29. do 31. jula 1941. godine ustaše su življem iz okolnih sela napunile osnovnu školu u Petrovcu. Svi su pobijeni rafalima iz mitraljeza. Poslije masakra ustaše su školu zapalile.

Izvor: Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 32.

Priredio: Arhiv Jadovno 1941.

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

One Response

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: