Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
U Bratuncu je danas prisluživanjem svijeća za pokoj duša nastradalih i polaganjem cvijeća uz centralni spomen-krst na gradskom groblju obilježeno 26 godina od stradanja 14 srpskih civila u bratunačkom selu Zagoni.
Njih su na današnji dan 1992. godine ubili pripadnici muslimanskih oružanih snaga iz Srebrenice.
Osim preživjelih članova porodica ubijenih i nekoliko mještana Zagona, koji su odali počast svojim srodnicima i komšijama, cvijeće kod spomen-krsta položila je delegacija Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca.
Porodice su i danas podsjetile na taj stravični dan i počinjeni masakr u Zagonima.
Za taj zločin, kao ni za mnoge počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, niko nije odgovarao.
Preživjeli ističu da se ne smije i neće zaboraviti stradanje nedužnih mještana ovog sela.
Oni navode da će odavati počast i sjećati se svojih najdražih i pričati mlađima o njihovom stradanju, iako pravosuđe BiH ne obraća pažnju i ne procesuira počinioce zločina nad Srbima.
Predmet u vezi sa stradanjem Srba u Zagonima nalazi se već 10 godina u Tužilaštvu BiH i porodice nastradalih ocjenjuju da tužioci svjesno opstruišu ovaj, kao i još nekoliko predmeta koji se odnose na zločine nad Srbima na području Bratunca.
Sekretar Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Bratunac Ivan Petrović rekao je da o stravičnim zločinima takozvane Armije BiH svjedoči zločin počinjen nad civilima koji su radili na njivama u Zagonima.
„To potvrđuju činjenice da su na današnji dan ubijeni petogodišnji Vladimir Gajić i Mara Božić koja je imala 90 godina. Zločin nad Srbima u Zagonima, kao i svi ostali počinjeni u srpskim selima ovog kraja, potvrđuju jasnu namjeru takozvane Armije BiH da počini genocid nad srpskim narodom jer su ubijali sve što je srpsko ne ostavljajući žive ni djecu ni starce“, naglasio je Petrović.
Božana Gvozdenović, čija je 17-godišnja kćerka Rada ubijena i masakrirana tog dana, prisjeća se da su kupili sijeno na njivi kada je oko 15.00 časova počela pucnjava.
„Odjednom je počelo pucati sa svih strana. Muslimanski vojnici sa žutim trakama oko ruku u izlazili su iz potoka iz pravca srebreničkog sela Blječeva i uz povike `Alahu egber` i `“hvataj žive i vodi u Blječevu`, pucali su po narodu koji je počeo bježati u pravcu Bratunca“, ispričala je Gvozdenovićeva.
Ona je navela da je bilo mnogo muslimanskih vojnika.
„Bježala sam prema kućama i sakrila sam se u žbunje vidjevši da ne mogu pobjeći. Odatle sam gledala i slušala kako pale selo i kako neki dozivaju `hajde da ih pobijemo i pohvatamo, pa ćemo onda paliti`“, dodala je Gvozdenovićeva.
Ona je rekla da je kćerka Rada bila kod kuće i da su je u blizini ubili i isjekli.
Gvozdenovićeva je ispričala da nije mogla prepoznati nikog od muslimanskih vojnika jer su bili u uniformama, a i skrivala se da je ne pronađu.
„Jednom sam davala izjavu o tom događaju u bratunačkoj Policijskoj stanici i više me niko nikada nije pozivao da svjedočim, a niko nije odgovarao za zločin u našem selu. Da su ubili mene mjesto Rade, kamo sreće“, dodala je ona.
Njen sin Tatomir Gvozdenović preživio je upad muslimanske vojske u Zagone, ali su mu toga dana živi uhvaćeni sestra Rada i sestrić Aleksandar Milošević, koji je imao samo 44 mjeseca.
„Bilo je mirno. Narod je bio na njivama i kupili smo sijeno kada je oko 15.00 časova zapucalo i začula se urnebesna galama i povici `Alahu egber` i `kolji žive`. Upali su u selo i sve su ubijali i uništavali, a ubijenima su tvrdim predmetima razbijali glave“, ispričao je Tatomir Gvozdenović.
On je rekao da je kosom masakrirana nepokretna starica Mileva Dimitrić, a još neki mještani koje su ranjene stigli i kosama isjekli.
Tatomirov brat Radomir Gvozdenović rekao je da nakon jednog časa nije mogao da prepozna rođenu sestru Radu koju je „zatekao isječenu i masakriranu iznad rodne kuće“.
„Bila je iskasapljena“, dodao je Radomir Gvozdenović.
On je naglasio da su se zločinci iživljavali nad ženama kojima su odsijecali dojke i ubijali ih desetinama uboda oštrim predmetima.
„Godinama ponavljamo da niko nije odgovarao za zločin počinjen nad mještanima civilima iz srpskog sela Zagoni, a pravda nas i dalje zaobilazi“, istakao je Radomir Gvozdenović.
On je pojasnio da su radili na njivama i nikoga nisu ugrožavali i napadali.
„Napali su nas i sve opljačkali, popalili i pobili samo zato što smo Srbi. Niko nije odgovarao i to je žalosno, ali pravda Božija stigne svakoga pa će stići i počinioce ovih zločina“, naveo je Radomir Gvozdenović.
Među ubijenima bilo je pet žena, a starac Mihajlo Mihajlović još se vodi kao nestala osoba.
Radomir Gvozdenović istakao je da mu je kod spaljene kuće u Zagonima iz srebreničke zaštićene zone UN 21. februara 1995. godine ubijen otac Radoje.
On je naveo da je ovo selo stradalo i u Drugom svjetskom ratu, kada mu je na kućnom pragu ubijen pradjed Sreten.
Napadi na Zagone nastavili su se sve do Petrovdana 1992. godine kada su muslimanske snage težište svog napada prebacile na srpska sela istočno od Srebrenice, gdje su tada počinile zločine nad srpskim stanovništvom u Zalazju, Sasama, Biljači i još nekim zaseocima, koje su potpuno uništile.
U Gornjim Zagonima, gdje se ovaj zločin dogodio, još nisu obnovljene sve kuće i u selu živi svega desetak osoba, većinom starica-udovica.
Izvor: SRNA
Vezane vijesti:
I Zalazje i Zagoni vape za istinom… | Jadovno 1941.
