Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Obilježeno 25 godina od stradanja 14 Srba u Zagonima

Datum objave: sreda, 5 jula, 2017
Veličina slova: A- A+

Prisluživanjem svijeća za pokoj duša nastradalih i polaganjem cvijeća uz centralni spomen-krst na gradskom groblju u Bratuncu, danas je obilježeno 25 godina od stradanja 14 srpskih civila u bratunačkom selu Zagoni, koje su na današnji dan 1992. godine ubili pripadnici muslimanskih oružanih snaga iz Srebrenice.

Prisluživanjem svijeća za pokoj duša nastradalih i polaganjem cvijeća uz centralni spomen-krst na gradskom groblju u Bratuncu, danas je obilježeno 25 godina od stradanja 14 srpskih civila u bratunačkom selu Zagoni, koje su na današnji dan 1992. godine ubili pripadnici muslimanskih oružanih snaga iz Srebrenice.
Bratunac – sjećanje na ubijene Srbe
Foto: SRNA

Pored preživjelih članova porodica ubijenih i nekoliko mještana Zagona, koji su odali počast svojim srodnicima i komšijama, cvijeće kod spomen krsta položila je delegacija Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca.

Porodice su i danas podsjetile na taj stravični dan i počinjeni masakr u Zagonima.

Za taj zločin, kao ni za mnoge počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, niko nije odgovarao.

Peživjeli ističu da se ne smije i neće zaboraviti stradanje nedužnih mještana ovog sela iako je, kako ocjenjuju, više uzalud pričati o tome, jer pravosuđe BiH ne obraća pažnju i ne procesuira počinioce zločina nad Srbima.

“Još jednom ističemo da smo ogorčeni neradom i licemjerstvom Tužilaštva i Suda BiH koji za ovaj, ali ni brojne druge zločine počinjene nad Srbima oko Bratunca i Srebrenice nikoga nisu procesuirali i time šalju jasnu poruku da je BiH sigurna zemlja za zločince bošnjačke nacionalnosti”, izjavila je predsjednik Organizacije nestalih i poginulih boraca i civila Radojka Filipović.

Ona je dodala da se predmet u vezi sa stradanjem Srba u Zagonima već devet godina nalazi u Tužilaštvu BiH i istakla da tužioci svjesno opstruišu ovaj, kao i još nekoliko predmeta koji se odnose na zločine nad Srbima na području Bratunca.

Prema njenim riječima, rok za završetak ovog predmeta bio je kraj 2015. godine, ali porodice nisu dobile nikakve informacije u kojoj je on fazi.

Filipovićeva tvrdi da tužioci, pravdajući se da ratni zločini ne zastarijevaju, svjesno uklanjaju te predmete s ciljem da prolazi vrijeme, svjedoci umru, materijalni dokazi nestanu, a počinioci ovih monstruoznih zločina da žive i umru kao slobodni građani.

“O stravičnim zločinima takozvane Armije BiH svjedoči zločin počinjen nad civilima koji su radili na njivama u Zagonima. To potvrđuju činjenice da su na današnji dan ubijeni petogodišnji Vladimir Gajić i 90-godišnja Mara Božić. Zločin nad Srbima u Zagonima, kao i svi ostali počinjeni u srpskim selima ovog kraja potvrđuju jasnu namjeru takozvane Armije BiH da počini genocid nad srpskim narodom jer su ubijali sve što je srpsko ne ostavljajući žive ni djecu ni starce”, naglasila je Filipovićeva.

Radomir Gvozdenović preživio je upad muslimanske vojske u Zagone, ali su mu toga dana živi uhvaćeni sestra Rada i sestrić Aleksandar Milošević koji je imao samo 44 mjeseca.

“Bilo je mirno. Narod je bio na njivama i kupili smo sijeno kada je oko 15.00 časova zapucalo i začula se urnebesna galama i povici ‘alahu egber’ i ‘kolji žive’. Upali su u selo i sve su ubijali i uništavali, a ubijenima su tvrdim predmetima razbijali glave”, priča Gvozdenović.

On je istakao da su kosom masakrirali nepokretnu staricu Milevu Dimitrić, a neke od ranjenih mještana kada su stigli isjekli su kosama.

“Ja nisam mogao prepoznati rođenu sestru Radu kada sam je, nakon jednog časa, zatekao isječenu i masakriranu iznad rodne kuće. Bila je iskasapljena”, prisjeća se sa gorčinom Radomir i dodaje da su se zločinci iživljavali nad ženama kojima su odsijecali dojke i ubijali ih sa desetinama uboda oštrim predmetima.

Njegov brat Tatomir, koji je tada bio srednjoškolac, kaže da je njihova ubijena i masakrirana sestra Rada bila civil u majici, šorcu i papučama. Tek je završila srednju školu kao đak generacije i nikome nije predstavljala prijetnju, a ubijena je u dvorištu iznad kuće.

Tatomir kaže da su muslimani iz susjednog muslimanskog sela Budak navodili artiljeriju i dozivajući ih govorili gdje bježe mještani sa njiva da se tamo gađa.

“Godinama ponavljamo da niko nije odgovarao za zločin počinjen nad mještanima civilima iz srpskog sela Zagoni, a pravda nas i dalje zaobilazi”, ističe Tatomir.

On pojašanjava da nikoga nisu ugrožavali i napadali.

“Napali su nas i sve opljačkali, popalili i pobili samo zato što smo Srbi. Niko nije odgovarao i to je žalosno, ali pravda Božija stigne svakoga pa će stići i počinioce ovih zločina”, kaže Tatomir.

Među ubijenim srpskim civilima bilo je pet žena, a starac Mihajlo Mihajlović se još vodi kao nestala osoba.

Napadi na Zagone nastavili su se sve do Petrovdana 1992. godine kada su muslimanske snage težište svog napada prebacile na srpska sela istočno od Srebrenice, gdje su tada počinile zločine nad srpskim stanovništvom u Zalazju, Sasama, Biljači i još nekim zaseocima, koje su potpuno uništile.

U Gornjim Zagonima, gdje se ovaj zločin dogodio obnovljeno je devet kuća nakon rata u koje se vratilo i živi samo devet udovica.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Ognjišta ostavili zarad slobode | Jadovno 1941.

Bratunac: Naša istina još čeka pravdu | Jadovno 1941.




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top