Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
22. januara 1993. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom „Maslenica“, na južne delove Republike Srpske Krajine (RSK).
Agresija je izvršena u toku realizacije „Vensovog plana“, kojim je RSK, godinu dana ranije, stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN-a (Unprofor). Bila je to treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN-a, u čije članstvo je, dvije godine ranije, i sama primljena.
Tokom zločinačke akcije „Maslenica“ regularna hrvatska vojska masakrirala je 348 lica srpske nacionalnosti. Od tog broja, 65 ubijenih Srba su bili civili. Ubijeno je 35 žena i petoro dece srpske nacionalnosti. Više od 70 vojnika RSK je zarobljeno, mučeno a potom svirepo ubijeno čime su prekršena osnovna načela Ženevske konvencije. Žrtve su ubijane sekirama, noževima, maljevima, snajperima ali i granatama. Hrvatski fašisti tih dana nisu poštedeli baš nikoga a važno je napomenuti da je od hrvatskih granata poginulo i nekoliko civila hrvatske nacionalnosti.
Jedna od najtužnijih priča Maslenice svakako je svirepo ubistvo dece čija je jedina krivica bila njihova srpska nacionalnost. Iako nisu ni znali šta je rat, hrvatski fašisti su u ovoj deci videli neprijatelja kojeg treba istrebiti. O tome nam upravo svedoči svirepo ubistvo srpske porodice Gagić. Tokom napada hrvatskih agresora na selo Buković na najokrutniji način su ubijeni Milenko Gagić (46) i njegovo dvoje maloletne dece. Milan je imao 7 a Milena samo 5 godina. Zločincima ruka nije zadrhtala! Fotografije njihovih beživotnih izmasakriranih tela obišle su ceo region. Tog 22. januara 1993. na svom kućnom pragu svirpeo je ubijena i starica Marta Gagić od 78 godina.
Za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao! Za hrvatsko društvo ovaj zločin predstavlja herojski čin „branitelja“ a njegovi počinioci uživaju i danas sve počasti i pohvale. Kako je moguće da jedno društvo koje sebe predstavlja kao demokratsko, nije sposobno da procesuira i osudi sve one koji su ubijali decu, žene i nemoćne starce? Kako je moguće da država koja je članica Evropske Unije slavi i veliča zločine nad civilima?
Srpkinja Danica Pupovac (36) iz Kašića masakrirana je od strane hrvatskih fašista zajedno sa svojim sinom Georgijem koji je imao svega pet godina. O kakvoj se mržnji i okrutnosti hrvatske vojske radilo svedoči nam i činjenica da je telo petogodišnjeg Georgija pronađeno potpuno unakaženo a ruka je čak bila odvojena od tela.
U napadu hrvatske vojske na selo Donja Jagodnja masakrirane su Nevenka Crnobrnja (33) i njena ćerka Snježana, stara 12 godina. Ubijene su na vrlo okrutan način. Sličnu sudbinu je doživela i maloletna devojka Nataša Jokić. Nju su ispred svoje kuće u Karinu ubili hrvatski ekstremisti. Imala je nepunih 17 godina.
Sva ova deca su imala pravo na život. Imali su na hiljade snova i želja koje nisu stigli da ostvare.. Nisu stigli da se zaposle, da izgrade svoj dom, da se zaposle, da zasnuju svoje porodice..Danas bi svi oni bili odrasli ljudi, imali bi svoje porodice, svoju decu a umesto toga oni već punih 25 godina leže pod zemljom. Iako nisu ni znali šta je rat, ubijeni su na najokrutnije načine a za to do danas niko nije odgovarao. Njihovi dželati uživaju veliki ugled i status u Hrvatskoj, dok ove nevine žrtve gotovo niko i da ne spominje.
Tokom ove zločinačke akcije svirepo su ubijeni i devojka Ines Drača (23), Nada Kaluđerović (38), Boško Knežević (33), Momir Krneta (20), Danica Novaković(50), Dragija Popović (56), Milenko Pupovac (45), Soka Arčaba (43), Olga Miljević(57), Dostana Ćoso (23)
Masakrirani su i starci Stanko Drača (85), Božo Katić (82), Ćiro Knežević (83), Branko Bogunović (66), Radoslav Pavić (87), Nikola Kolunjić (66), Jovan Sljepica(83) kao i
starice Marija Drača (73), Berber Trnjina (67), Milica Knežević (73), Radmanović Sofija (84), Janja Dragičević (85), Vasilija Katić (80), Stevka Nonković (88), Draginja Kožul (68), Ružica Pantelić (66), Milica Simičević (86), Božica Prostran (74), Ljubica Šekuljica (69), Manda Subotić (63).
Izvor: ISTINA I PRAVDA
Vezane vijesti:
Poražavajuće što je i dalje nekažnjen zločin nad Srbima u „Maslenici“
Masakr nad Srbima u zoni UN nekažnjeni i nakon četvrt vijeka
Zločin nad Srbima na Velebitu „Slušali smo krike naših saboraca“
4 Responses
Jeste strašno da je to jedinstven slučaj, ali kada vidite te silne natpise o stradanju srbskog roda kroz prošlost i vladavinu NDH, onda je to još strašnije.Sada se pojavljuju neki mulci koji propagiraju, oproštaj, zaborav, gledanje u budućost, dok se opet ne ponovi hrvatski poznati gen zločina i istrebljenja Srba čim im se za to ukaže prilika . Nisam za nikakav revanšizam jer onda ponovo počnje zlo, ali zaborava nema NIKADA , tek toliko da se zna.
Gde je taj Bog bio tada? I u Jasenovcu?!? Glegao odozgore, nemoćan da spreči?!? Nema od toga ništa…
Jad i beda ljudi koji srbe zovu braniteljima sto ubijaju druge radi postojanja sebe i nikoga drugoga u svojoj drzavi i brisanjem drugih iz zivih stanovnika nasilnim metodama kojih bi se gadio svaki normalan covek jos ponisni na nacin kako je uradjeno sve i dan danas bez odgovarujuceg nacina reakcije na sam zlocin .
Zali Boze ljudi koji opravdavaju ovakve zlocine i jos se busaju u prsa kako su oni ljudi , bolje da se sakriju od sramote jer gledajuci slike ubijenih suza krece sama , a srce se kida od muke i zalosti nad tom decom , ljudima samo zato sto su bili to po pripadnosti i da im to je ponos iz razloga borbe za neku drzavu u kojoj su smo oni i oni i niko drugi vazniji …Sramota sto pripadaju bicima koja sebe zovu ljudi ….