Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Najvažnije je da kažemo da smo kao narod u NDH bili osuđeni na istrebljenje i da smo preživjeli samo zahvaljujući oružanom otporu tom genocidu koji je odnio ogromne žrtve, poručuje predsjednik Upravnog odbora Srpskog nacionalnog društva /SND/ „Prebilovci“ Milenko Jahura.
Postoji samo jedan zvaničan akt o broju ubijenih u Jasenovcu, a to su podaci Komisije za utvrđivanje ratnih zločina SR Hrvatske iz 1946. u kome se navodi 600.000 žrtava – sve drugo su proizvoljni podaci, ističe predsjednik Upravnog odbora Srpskog nacionalnog društva /SND/ „Prebilovci“ Milenko Jahura.
„Do sada je utvrđeno nešto više od 83.000 imena stradalih, što je daleko ispod stvarnog broja žrtava. Ako se ne otkrije ustaška evidencija žrtava Jasenovca iz vremena njegovog rada, mislim da se u pogledu preciznijeg broja i imena neće daleko odmaći“, navodi Jahura u intervjuu Srni.
On precizira da je kompleks logora uništen, tijela mnogih žrtava spaljena ili bačena u Savu, a ondašnja državna komisija nije dovršila rad – kada je bilo lakše doći do podataka.
„Zar je i 70.000 žrtava mali broj? Mnogo je važnije da kažemo da smo kao narod u NDH bili osuđeni na istrebljenje i da smo preživjeli samo zahvaljujući oružanom otporu tom genocidu koji je odnio ogromne žrtve“, poručuje Jahura.
On napominje da su u Jasenovcu stradali i pripadnici drugih naroda – Jevreji i Romi, kao i protivnici ustaškog režima.
Jahura upozorava da su druga stratišta u NDH prepuštena zaboravu, te da su neka od njih na prostorima Hrvatske i Federacije BiH uništavana i skrnavljena.
„U jamama, crkvama, rijekama, poljima, kućama… stradale su stotine hiljada Srba prije nego je logor Jasenovac osnovan. To se desilo prije nego su Srbi pružili organizovani oružani otpor tadašnjoj hrvatskoj vlasti“, napominje predsjednik Upravnog odbora Srpskog nacionalnog društva /SND/ „Prebilovci“.
Podaci o žrtvama i o njihovom stradanju mnogo su bolje dokumentovani sa drugih mjesta stradanja nego iz samog Jasenovca. Na tim mjestima stradali su gotovo isključivo Srbi /izuzev logora Gospić – Jadovno – Pag, gdje ima i relativno dosta jevrejskih žrtava/.
„Srpsko stradanje u NDH ne može se nikako izražavati samo preko Jasenovca i ne mogu se popisane srpske žrtve sa jama i drugih stratišta upisivati kao Jasenovačke – čega je bilo. Ako to neko želi, onda taj nije dobronamjeran“, naglašava Jahura.
Činjenicu da zločini u NDH i Jasenovcu nisu dovoljno poznati, prije svega, u zapadnom svijetu, on objašnjava tezom da su na Zapadu pozicije Hrvatske i njenih savezika /Vatikan, Njemačka, Austrija/ mnogo bolje u odnosu na Srbe, ali i potpunom neorganizovanosti i pasivnosti srpske strane.
„U svemu glavnu riječ ima politika, a ne istorijska istina. Planirano je i ostvareno da se Hrvatskoj opere mračna prošlost, a na Srbe stavi žig genocida, koji nema činjenične podloge.
O genocidu nad Srbima malo zna i u samoj Srbiji, a u Republici Srpskoj nedovoljno. Šta onda da očekujemo od drugih“, zapitao je Jahura.
Takva srpska politika, prije svega u Srbiji, dozvolila je Hrvatskoj da samostalno pravi memorijalni centar u Jasenovcu i da hrvatske vlasti ćute o mjestima stradanja u NDH koje su oskrnavili „hrvatski branitelji“.
To je razlog zbog koga nema ni sređenog popisa žrtava, ni deklaracije kojom bi se utvrdilo da je u NDH nad Srbima učinjen genocid…
O razmjerama zločina u NDH najbolje govore podaci popisa – prije genocida 1941. godine Srbi su bili najbrojniji narod u današnjoj BiH, blizu 50 odsto njenog stanovnoštva, a poslije genocida „pali“ su na drugo mjesto iza Muslimana. „To se kod Srba ne čuje uopšte, barem ne u Srbiji“, zaključuje Jahura u intervjuu Srni.
Piše: Nenad TADIĆ
Izvor:
