Iza „Hrvatske pravoslavne crkve“ stoji dio vrha hrvatske Rimokatoličke crkve

Aleksandar Raković iz beogradskog Instituta za noviju istoriju Srbije pojašnjava da je cilj da se prikaže da „pravoslavni živalj nisu bili etnički Srbi /što jesu, kao i svi drugi Srbi/, već da je riječ o „političkim Srbima“ koji su „samobitni Hrvati“.

Razgovarala: Vesna ŠURBAT

Iza stvaranja takozvane „hrvatske pravoslavne crkve“ /u sadašnjem vremenu/ stoji dio vrha Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj, odnosno Juraj Kolarić, koji radi u kabinetu kardinala Josipa Bozanića, ističe istoričar Aleksandar Raković iz beogradskog Instituta za noviju istoriju Srbije.

„Kolarić je bivši dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i sadašnji šef odseka za kulturu u kabinetu kardinala Bozanića“, navodi Raković u intervjuu Srni i napominje da Bozanić „ne može biti nesvestan onoga šta se dešava u njegovom najbližem okruženju“.

Riječ je, ocjenjuje Raković, „o opakoj političkoj tvorevini, koja za cilj ima da prevede preostale malobrojne pravoslavne Srbe u Hrvatskoj u takozvane pravoslavne Hrvate“.

Pošto Kolarić nije smijenjen niti je dobio ikakvu primjedbu za to što radi, što javno govori, podržava i u čemu učestvuje, Raković navodi da je „jasno da iza čitavog plana stoji Rimokatolička crkva u Hrvata – makar deo njenog vrha“.

„Ne mogu da kažem da to podržavaju svi u Biskupiji, jer u to ne verujem, ali jedan deo biskupa, očigledno uključujući i sam /rimokatolički/ vrh u Zagrebu, to čini“, precizira Raković.

On upozorava da ideja o obnavljanju takozvane „hrvatske pravoslavne crkve“ predstavlja „nastavak ustaške ideje iz vremena Drugog svetskog rata, koja je preskupo koštala Srbe i Jevreje“.

„Sada je, u sklopu generalne promene politike Hrvatske, na delu buđenje ustaških i nacističkih ideja pred čime Zapadna Evropa, nažalost, zatvara oči. U sklopu tih istih ideja jeste i ponovno uspostavljanje `hrvatske pravoslavne crkve`“, navodi Raković.

Prema njegovoj ocjeni, već je načinjeno niz presedana u hrvatskom pravnom sistemu kako bi se utro put kasnijem priznavanju te „crkve“, pošto je posljednji popis u Hrvatskoj pokazao da postoji oko 17.000 „pravoslavnih Hrvata“.

„Oni koji su pravili pravne presedane pozvaće se na njih u nekom momentu. To ne mora da bude u narednih nekoliko godina, nego, recimo, u jednoj deceniji ili možda nešto duže. Svakako će ići na to da ustanove `hrvatsku pravoslavnu crkvu`“, smatra Raković.

On napominje da tu „crkvu“ neće priznati nijedna pravoslavna crkva u svijetu, ali da njene zagovornike to apsolutno ne zanima, jer je cilj prikazati hrvatsko pravoslavlje kao legitimno, ali u smislu istorijskog prava na pravoslavni živalj, koji je živio u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji.

Raković pojašnjava da je cilj zagovornika te „crkve“ da se predstavi da „pravoslavni živalj nisu bili etnički Srbi /što jesu, kao i svi drugi Srbi/ nego da je riječ o političkim Srbima koji su „samobitni Hrvati“.

Prema Rakoviću, to su iste opake ideje koje su se „povampirile“ iz pravaške ideologije, a ustaše su samo njeni sljedbenici.

On podsjeća da u Hrvatskoj već postoje presedani sa upisom „makedonske“ i, posebno, takozvane „crnogorske pravoslavne crkve“ u registar vjerskih zajednica u Hrvatskoj, iako neke imaju svega nekoliko vjernika, a neke uopšte i nemaju vjernike.

Raković u intervjuu Srni navodi da će „hrvatska pravoslavna crkva“, kao dio Nezavisne Države Hrvatske, naići na podršku hrvatskog režima, i to negdje otvoreno, a negdje prikriveno.

On smatra da Srpska pravoslavna crkva i Srbija stalno moraju da ukazuju Zapadnoj Evropi i međunarodnoj zajednici na ono što se događa u Hrvatskoj, odnosno da je tamo na djelu „povampirenje“ ustaških ideja iz Drugog svjetskog rata, za koje je čitav svijet mislio da su poražene.

„O tome stalno treba govoriti bez jezika političke korektnosti, koji nas nigde ne vodi, jer samo maskira problem. Do rešenja ćemo doći samo ukoliko na pravi način pokažemo sa kakvim problemom smo suočeni“, naglašava Raković.

On ocjenjuje da će za dvije decenije srpski narod nestati „po dubini“ Hrvatske i da će ga biti samo uz Dunav, uz granicu sa Srbijom, „što je prosta matematička računica“.

Može se pretpostaviti da će tada procenat takozvanih „pravoslavnih Hrvata“, vjerovatno, biti povećan i da će sve veći broj pravoslavnih Srba i njihovih potomaka, kako bi se zaštitio, biti sklon da pređe u rimokatolike Hrvate ili takozvane pravoslavne Hrvate ili da ostane u potpunoj „etničkoj mimikriji“.

„Da bi se sprečilo da karakter hrvatskog režima bude takav da oduzima imovinu Srpske pravoslavne crkve, moramo stalno da ukazujemo međunarodnoj zajednici na opasne procese koji se dešavaju u Hrvatskoj“, napominje Raković.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Hrvati aktuelizuju ustašku tvorevinu „Hrvatsku pravoslavnu …

Pokrštavanje Srba metodama Ante Pavelića | Jadovno 1941.

NAJAVA – Tribina: ,,Hrvatska pravoslavna crkva: juče, danas …