Sokoli u borbi protiv klerikalizma u Zapadnoj Hercegovini

Sokolska župa Mostar obuhvatala je delove Primorske i Zetske banovine. Sokolsko  društvo Imotski nastojalo je da suzbije uticaj  rimokatoličkih klerikalaca  u zapadnoj Hercegovini.

Sokoli su nastavili svoju borbu sa katoličkim klerikalcima koji su nastavili svoje aktivnosti posle propasti Austro-Ugarske u Jugoslaviji. Najače uporište klerikalizma bilo je u Zapadnoj Hercegovini. U pismu „Sokolskom Glasniku” iz Imotskog priznaje se da Imotski kotar sa prosvetom zaostaje za svim kotarima u Dalmaciji. Dalje se ističe : „I još tome, predstavnici ove mračne kule, kojima je u interesu da narod u mraku drže, ustaju danas da prosvjetljenom i rodoljubivom svijetu dijele poduke o prosvjeti, a diplome o jugoslovenskom patrijotizmu, dok su prije pljuvali u lice Jugoslavije, kad je ova još u zametku bila. Pa se u to ime predstavnici mraka, svom žestinom obaraju na kulturno Sokolstvo, kao na zatornika prosvjete i jugoslavenstva … Kad im ni to ne pomaže, onda pokušavaju, da u mjestima, gdje njihov demon hara i pljačka sve ono, što je napredno i savremeno, šire svoj upliv u sokolskim krugovima, namećući svoje mračne i nezdrave ideje i gaseći u mladome sokolu prvu iskru svijetla i rodoljublja, što mu se u mladoj duši javlja. Provociraju duhom ubogu masu, i od nje stvaraju vjerske fanatike, koji … teroriziraju slobodu mišljenja i uvjerenja drugih. I svaki je onaj odmetnik i terorizator katoličanstva, koji sprječava mračnjacima, da teroriziraju slobodu mišljenja prosvjetljenih !? Zatornicima prosvjete, a prijateljima mraka ukratko dovikujem : „I ako ste proširili svoj upliv i vlast po nevoljnoj krajini našoj, to ipak nemojte ni sanjati, da će imotski sokoli dopustiti, da pobedi  onaj klerikalizam, koji je sve otrovne strijele na sokolstvo upro. Mi dobro znamo, da je naša dužnost, da u narodu tražimo sve ono, što nas nacijonalno spaja, a ustrajemo proti svemu onome, što nas razdvaja. Jedan jezik, isti običaji, zajednički ciljevi i vjerska snošljivost nas spaja, dok nas vjerski fanatizam i zadrti klerikalizam razdvaja.” (1) Sokolsko društvo u Imotskom osnovano je 1919. Bilo je pokušaja da se osnuje 1910. ali to nije bilo moguće zbog pritiska austrijske vlasti i klerikalaca. Posle dve godine imali su 150 vežbača svih uzrasta i skoro 200 ostalog članstva. Sama varošica Imotski imala je 1.600 do 1.800 stanovnika. Društvo je imalo svoju fanfaru, kulturno-prosvjetni, tamburaški i glumački odsek i zabavni odbor. Imalo je svoju čitaonicu, knjižnicu i ljetno vježbalište. Članovi su vežbali u školskoj gimnastičkoj dvorani. Društvo je priređivalo akademije, izlete u okolinu i javne vježbe. Učestvovalo je sletovima, a posebno se istaklo na sletu župe Mostar juna 1921. (2)

Sokolsko društvo Imotski proslavilo je 6 i 7. septembra 1930. rođendan prestolonaslednika Petra i čin predaje novih zastava pukovima jugoslovenske vojske u Imotskom. U katoličkoj crkvi održano je blagodarenje 6. septembra 1930, a posle blagodarenja  pošla je svečana povorka kroz grad sa sokolskom muzikom na čelu. U veče u 7 sati priređena je bakljada, a u 8 sati svečana akademija. Na akademiji govorio je dr. Janko Rako. Ujutro 7. septembra 1930. u prisustvu svih društvenih kategorija i mnogobrojnog građanstva održan je na  groblju parastos preminuloj braći i sestrama Sokolskog društva Imotski. Tom prilikom položen je venac  na grob istaknutog sokolskog radnika i bivšeg načelnika  dr. Nikice Jerkovića. Posle podne krenula je veličanstvena povorka na čelu sa sokolskom muzikom na vežbalište, gde je održana javna vežba. Na tribini bio je upravni odbor Sokolskog društva u Imotskom sa starešinom Petrom Dojmijem, podstarešinom Lukom Milinovićem, delagati uprave Župe Mostar : prosvetar župe dr. Mile Dokić i načelnik župe Pero Čolić. Dr. Mile Dokić u svom govoru istakao je značaj svečanosti. Posle prosvetara govorio je Antun Bartulović. Posle govora održane su vežbe svih kategorija društva, a naročito oduševljenje izazvala je vežba čete sokola-vojnika 32. pešadijskog puka iz Nevesinja. Četu vojnika predvodio je sokolski radnik iz Metkovića, Mišo Paranos. U veče priređena je akademija i koncert sokolske muzike. Na svečanostima  Sokolskog društva Imotski učestvovali su kao gosti preko 100 članova i članica Sokolskog društva Makarske sa muzikom. U redovima  Sokolskog društva Imotski isticala su se braća Dobromir, Živko i  dr. Janko Rako. (3)

Sokolsko  društvo Imotski osnivalo je seoske sokolske čete,  kojima su na čelu stajali učitelji. Četa “Krajišnik” nastupila je na četnim takmičenjima 4.9.1932. u Imotskom. Najbolja je bila sokolska četa  Proložac, druga četa Podbabje  i treća četa Krivodol, pa zatim četa Posušje.  Četu Podbabje vodio je njen osnivač učitelj Anton Vojko. (4)

Sokoli u Imotskom bili su izloženi napadima hrvatskih separatista. Posle stvaranja Banovine Hrvatske 1939. HSS je koristio vlast za obraćun sa sokolima. Usledio je napad na Čedu Milića, starešinu Župe Mostar, jednog od najistaknutijih sokolskih i nacionalnih prvoboraca. Napad je izvršen u više navrata posle završene skupštine društva Imotski 11.2.1940. Kao delegat župe Čeda Milić je išao je na skupštinu sokolske jedinice u selu Glavini kod Imotskog. Bio je u pratnji sokola iz Imorskog dr. Pave Radovanovića, načelnika Živka Rake, Novaka Vukićevića, Miha Tadića i načelnice Anđe Ivanišević. Na putu između Imotskog i Glavine sokoli su naišli na grupu članova Hrvatske seljačke zaštite. Oko stotinjak članova zaštite su u prolazu demonstrirali povicima, zviždanjem i dovikivanjem a kasnije su bacali kamenje u pravcu sokola. Za vreme rada skupštine u Glavini prošla je pored sokolskog doma četa  Hrvatske seljačke zaštite. Ponovo su se vratili ispred doma uz pesmu i pogrdne psovke. Posle završene skupštine Čeda Milić uz pratnju sokola iz Imotskog, krenuo je natrag u Imotski. Pri ulasku u grad opazili su dva člana Hrvatske seljačke zaštite koji su trčali iz kafane u kafanu i pozivali svoje ljude, da bi organizovali napade. Pred kafanom „Napredak” dočekali su Čedu Milića sa divljom drekom, zviždanjem, psovkama i povicima : „Dole Čeda Milić …”. Posle povika bacali su kamenje i pucali iz revolvera. Drugi napad izvršile su iste osobe sa pridošlim licima na pazarištu. Tu su počeli da bacaju veće količine kamenja i ispalili su dva metka. Na predlog starešine društva grupa sokola se sklonila u kafanu „Central”. Rulja je navalila kamenjem, demolirala vrata i zid i upala u kafanu. Tražeći Čedu Milića razdražena gomila je razbijala staklo. Čeda Milić se uklonio iz kafane kada mu je i vlasnik otkazao gostoprimstvo. U kafani je bilo preko 40 osoba, na čelu sa predsednikom mesnog odbora HSS advokatom dr. Milom Vukovićem. Niko nije ni pokušao da zaštiti napadnute sokole. Koristeći se mrakom, sokoli su se sklonili u kuću starešine sokolskog društva, dr. Pavla Radovanovića. Rulja je došla pred kuću i gađala kamenjem, te su neka stakla polupali. Napadači su mislili, da će Čeda Milić krenuti za Mostar automobilom, te su u borovoj šumi, odmah do Imotskog, pretražili svaki autobus, koji je naišao iz Imotskog. Povodom napada Izvršni odbor Saveza Sokola uputio je telegram banu Hrvatske Banovine dr. Ivanu Šubašiću u kome se tražilo kažnjavanje krivaca, koji su vlastima u Imotskom bili poznati. Sokoli su smatrali da kada nisu mogli da ih skrše policija i šuckori Austrije, neće moći ni da ih razbije ni  bedna garda Seljačke zaštite. (5)

Napomene :

1.  Dušan Bitanga, „Imotski Sokol u kulturnoj borbi”, „Sokolski Glasnik”, Zagreb, 1921, br. 9/10, str. 365,366;
2. Učesnik na javnoj vježbi, „Sokolsko društvo u Imotskom”, „Sokolski Glasnik”, Zagreb, 1921, br. 12, str. 438, 439;
3. „Sokolsko društvo Imotski”, „Sokolski Glasnik” Ljubljana, 21. septembar 1930, br. 23, str. 5;
4. „Sokolsko društvo Imotski”, „Sokolski Glasnik” Ljubljana, 29. septembra 1932, br.39, str. 6;
5. M.G.S. „Više se ne može ćutati ni trpiti”, „Oko sokolovo”, Beograd,1 april 1940, br. 4, str.57-59;

Piše: Saša Nedeljković, član  Naučnog  društva za  istoriju  zdravstvene  kulture Srbije

Vezane vijesti:

SOKOLI U JASENOVCU

Nedeljković: Sudbina sokola u Orašcu kod Dubrovnika

List ,,Dubrovnik” o borcima za oslobođenje i ujedinjenje 1912 – 1918.

Nedeljković: SOKOLSKO OBELEŽAVANjE DANA UJEDINjENjA