♥ ♥ ♥ HAG ♥ ♥ ♥

Ko god se ozlojedio, nasikirao i razljutio ovakvom odlukom, treba ozbiljno da se zabrine. Ljutnja bi značila da je taj neko smatrao kako u Hagu zaista stanuje nekakva pravda. Takav pojedinac je nasjeo na čitavu tu lažnu konstrukciju, da je napravljen kako bi se raspetljalo klupko zločina, da bi se ostvarilo pomirenje.

Sad bi neko morao biti glup da to javno kaže.

Hvala im, ali zaista im hvala što su ukinuli tu jednu malu i bijednu presudicu, istorijski anonimnim ljudima, čija je jedina svrha bila da privremeno zamlaćuje Srbe kako taj sud ima i trunku nepristrasnosti. I stvarno im hvala na tome!

Hvala im u ime naraštaja koji dolaze. Da to nijesu uradili, da su potvrdili taktičku kvazi-osudu ovoj dvojici goluždravaca, ispalo bi kako su imali namjeru da sude ni po babu ni po ujacima, tetkama, dedama, šurnjajama, snajama, direktivama sila Zapada…

Samokolj

Ovako, budućnost neće pružiti ni najmanju priliku, čak ni najpohlepnijim i najbeščasnijim NVO-Srbima, da na bilo koji način presude tih moralnih nakaza, po čijem obličju su i stvoreni, uzimaju kao nešto smisleno. Još manje da ih upotrebljavaju u političkom ili istorijskom kontekstu. Kontekstu, koji treba pravdati nasilje nad nama i još nas privoljevati na isto.

Dok mi ne pristanemo na bezakonje – nema ništa od tog veselja!

Trudim se u ovim trenucima da, kao onaj koji je od prvog dana pokušavao da u medijski prostor pošalje jasnu poruku kakva je to sprdnja od suda, ne jenjam u naporu da ponovim krajnje opštepoznate mi činjenice. Meni je to kao da objašnjavam da zemlja nije ravna ploča.

Današnjim klincima uopšte nije.

Pisao sam ranije i o Slobi, i o Šešelju, i o Ratku. Nažalost, mnogi to tada nijesu čuli ili vidjeli, jer je bilo nemjerljivo teže pričati. Na granici sa nemogućim, jer su vas proglašavali za šovinististe, fašiste, bolesnike, ubice, perverznjake, mračnjake… Samo zato što ste se usudili reći da lažu i da izvrću istinu. Da je taj sud šupalj i ne drži vodu. Da je tu kako bi opravdao prave gospodare rata i njihove zločinačke poteze, svaljivanjem na jednu stranu u sukobu. Onu, koju oni nijesu podržavali.

Nijesu nas mogli potpuno ušutkati, ali su nas i te kako mogli zaglušiti. Puno su para imali. Imaju ih i danas. Ni danas ne zovu na seminare, druženja i unapređenja demokratije, od kojih se mnogi antifašisti opšte prakse i antiratni profiteri selektivnog pamćenja, okućiše i obogatiše.

I bolje je što ne zovu. Tako znamo ko su oni, a ko smo mi.

Najgore bi sad bilo pjevati refren po imenu „uz izdvojeno mišljenje sudija Pokar i Agijus“, jer mi sa tim sudom nemamo i ne trebamo da imamo ništa. Lažan je i crvljiv od početka do kraja. I bez rezultata 3:2, to ničemu ne vrijedi.

Legije i elegije

Poslali su iz Neovisne Republike Hrvatske, obzirom na lanac komande i stvarnu odgovornost, profil ličnosti tipa Milorada Ulemeka Legije. Štemer. Izvođač radova. Gotovina, da nije postao heroj genocida i etničkog čišćenja, svejedno bi ležao u zatvoru iz razloga zbog kojih je i otišao u francusku Legiju stranaca.

Sa druge strane, Srbi su u Ševeningenske lagume priharačili sav vojni i politički vrh. Predsjednike, načelnike generalštaba, premijere. Ozbiljne ljude. No, Gotovina je taman odležao koliko bi i za pljačke banaka po zapadnoj Evropi.

Karadžićeva stranka, bila je posljednja nacionalna partija formirana u SR BiH, dok Srbi u Hrvatskoj nijesu ni osnovali partiju i izašli na izbore. I pored toga, neki se usuđuju tvrditi da smo planirali decenijama ranije da razbijemo Jugoslaviju i napadnemo ostale narode, bez obzira što jedino kod Srba i danas vjeruju i zazivaju SFRJ.

Na kraju, treba ipak reći da ima nešto dobro u tome ako ste se nasikirali. To može značiti da ste se konačno probudili iz anestezije koju su vam kroz naš tzv. nevladin sektor i tzv. medije ubrizgali devedesetih prošlog i desetih godina ovog vijeka. Sad se možete zapitati zašto, dok vas zasipaju baladama o multietničnosti, na hrvatskim televizijama nije bilo srpske priče, muzike, filma, plesa… ničega.

Mrtva straža

Možda se možete zapitati zašto danas pišete pismom onih ljudi koji su nas pokušali istrijebiti? Zašto inače slušate preko medija ljude koji sada šute ili uvijaju priču o nepravdi? Postavite sebi pitanje što pišete latinicom i što nikad nijeste otišli na Jadovno ili u Jasenovac? Zbog čega zaboravljamo one koji su u posljednjem ratu pokušali da ih spriječe da ponove ono što su uradili u logorima smrti? Ako ih ne možemo izvaditi iztamnica, zašto ih ne otrgnemo od zaborava u našim dušama?

Probajte da zapamtite ovaj osjećaj koji imate sada, jer ovo nam je među posljednjim prilikama da shvatite kako pregovora više nema. Ne zato što sam ja protiv dogovora, već zato što oni to neće.

Hvala svim ošljarima i funjavcima iz Haga na ovoj presudi, kao braći rođenoj. Otvorili su nam oči više nego što su naše vlasti, opozicije i intelektualne elite u stanju. Korumpirani, ucijenjeni, poslušni i išamarani.

Sada samo nemojte ponovo zaspati.

San na straži je isto što i smrt.

Piše: Dani(j)el Simić

Izvor: FRONTAL

Jadovno 2012: Za krst časni i slobodu na platnu 

Dani(j)el Simić: Roštilj ili supa od kostiju? 

Dani(j)el Simić: TAMO DALEKO I TAKO BLIZU

PRENOSIMO: FRONTAL-MORE JE SLANA

Latino i Metodije (1)- Kako su Srbi propisali latinicom