Govor premijera Dodika u Donjoj Gradini

Prošlo je 65 godina od kada su se posljednji sužnji ustaškog sistema logora smrti Jasenovac podigli na ustanak, i oslobodili se očajničkim jurišem. Krvnik nije prestao biti krvnik, a žrtva – žrtva, uprkos decenijama prećutkivane istine o ovom stratištu i nasilnog zaborava, a sve u ime prosperiteta nekadašnjeg jugoslovenskog društva.

I dok su se Evropa i svijet, decenijama poslije Drugog svjetskog rata, pa sve do danas, suočavali sa svim dimenzijama zločina počinjenog u ime rase, gajili sjećanje, obilježavali žrtve i stratišta, progonili krivce i sudili im, a sve u ime budućnosti, u nekadašnjoj Jugoslaviji o ustaškom zločinu genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima istina se prećutkivala. Odsustvo istine onemogućilo je sud i pravdu, a nedostatak suda i pravde spriječilo je pomirenje. Žrtve ustaškog genocida u Jasenovcu, Donjoj Gradini, u Prebilovcima, kao i ostale žrtve ustaške Nezavisne države Hrvatske, proglašavane su žrtvama fašizma, bez vjere i nacionalnosti, i tako se desilo da je istina postala najveća žrtva Jasenovca. Žrtvujući istinu, koja je morala da odgovori ko je koga ubijao i zašto, hranilo se nepovjerenje, strah od ponovljenog zločina, ali i strah od osvete.

Umjesto dokazivanja istine i razotkrivanja krivaca, sve sa jednim ciljem da se zlo ne ponovi, sistemski je podstican zaborav i prisilno ćutanje. I rat nam se ponovio.

Zato nas ovaj dan, i ovo strašno mjesto, uvijek i iznovatreba opominjati kako se ovom problemu mora pristupati, da se nedozvole nove manipulacije, zataškavanja ili kolektivizacija krivice.

Srbi, Jevreji i Romi, ubijeni u Jasenovcu, stradali su samo zato što su pripadali nekoj vjeri, naciji ili rasi, koje su od strane Nezavisne države Hrvatske bile određene za uništenje. Ovaj zločin je samostalno djelo NDH, koja je od nacističke Njemačke dobila samo nadahnuće i ohrabrenje za svoj zločin. Ali nacistička Njemačka nije osnovala Jasenovac, niti ga je čuvala, niti u njemu ubijala. Jedinstvenost zločina NDH daje posebnu težinu i čast žrtvi antifašizma iz reda hrvatskog naroda, koji su se pobunili protiv države, koja je trebalo da govori u njihovo ime, i koji su zbog toga zajedno sa Srbima, Jevrejima i Romima i ostalim antifašistima stradali u Jasenovcu. I to je jednako važno istaći na ovom strašnom mjestu a u ime istine koja se godinama prećutkivala.

Posljednji građanski rat na prostoru nekadašnje Jugoslavije bio je krvav za sve njene narode. Stradali su i Hrvati, i Bošnjaci, i Jevreji, i Romi. Stradali su i Srbi. Svi narodi imaju žrtve, ali svi narodi imaju i zločince. Da nebi ponovili greške prošlosti, neophodno je da se kroz utvrđivanje istine i kroz pravična suđenja, bez politizacije ili ideologizacije, jasno kaže ko su zločinci, ako žrtve. I da nijedan zločinac ili zločin nigdje nemože naći utočište. A da sve žrtve i njihove porodice kroz ispunjenje pravde nađu kakvu takvu utjehu.

Kao predsjednik Vlade Republike Srpske sa ovog strašnog mjesta želim da poručim, da se zločin i zločinci nemogu kriti iza srpskog naroda. Ali isto tako očekujem da i drugi odgovorni političari pošalju jasnu poruku pripadnicima svoga naroda, koji su odgovorni za najstrašnije zločine nad Srbima, da se neće moći kriti iza bošnjačkog ili hrvatskoh naroda. Ako zajedno razobličimo zlo, nazovemo ga pravim imenom, imamo šansu da nam se prošlost neponovi. Da zajedno poručimo da je zločinac gubitnik, ma ko on bio, i ma kako se zvao.

Mi Srbi, i naši prijatelji i komšije Jevreji i Romi u prošlosti smo platili preveliku cijenu, najskuplju u Jasenovcu i Donjoj Gradini, doživjeli zločin genocida, koji na našu žalost, ali i sramotu mnogih, nikada zvanično nije nazvan pravim imenom. Zato je i dolazak na ovo stratište prepun emocija, od tuge, bola, čuđenja, do stida. Stida što se ni nakon 65 godina žrtvama ustaškog genocida nismo odužili. Bar kroz jasno imenovanje istine koja se ovdje dogodila.

Ako jermenski narod, i nakon jednog vijeka od genocida koji je nad njima počinila Turska, traži da se svijet o tome deklariše, da li mi Srbi, Jevreji i Romi, smijemo ćutati o genocidu koji je nad nama počinila Nezavisna država Hrvatska? Da li civilizovani svijet ima pravo da nezna za 700 000 ubijenih Srba, Jevreja i Roma, koji su pogubljeni samo zbog toga što supripadali drugoj naciji ili vjeri? Mislim da je konačno vrijeme da se ispravi istorijska nepravda prema našim precima, nevino stradalim u ustaškim fabrikama smrti.

Zbog toga će Republika Srpska, uz pomoć ljudi iz cijelog svijeta, kojima je istina na srcu, uskoro inicirati da se Jasenovac i Donja Gradina kroz relevantne rezolucije označi kao mjesto na kojem je počinjen genocid, i da se taj genocid osudi.

Jasenovac i Donja Gradina, i sjećanje na njih, nisu samo civilizacijsko pitanje, nego pitanje sadašnjosti i budućnosti srpskog naroda, Republike Srpske i cijelog slobodnog svijeta.

Republika Srpska je stvorena kao izraz volje srpskog naroda u BiH. Ona je i stvorena kao institucionalna zaštita naroda nad kojim je u Drugom svjetskom ratu prvi put počinjen genocid. Naroda koji pamti i koji više nema pravo na istorijske zablude i naivnost. Naroda koji više nikada ne smije da vjeruje na riječ moćnika, koji često nisu željeli i ne žele da vide stvarnost. Koji su i u skoroj prošlosti znali da zažmure pred najstrašnijim zločinima počinjenim nad srpskim narodom. Republika Srpska je uslov i garancija našeg opstanka na ovim prostorima.

Republika Srpska je sigurno mjesto i utočište, u kojem će srpski narod, ali i svi narodi koji u njoj žive, i Bošnjaci i Hrvati i Jevreji i Romi i svi drugi, moći da žive sa svojom prošlošću – ne bez nje ili protiv nje. Zajedno sa svim stradalima, i mi danas, opredjeljeni za život i budućnost punu života, u ime naše djece, treba jasno da kažemo – da se nikada ne ponovi zločin!

Vlada Republike Srpske