Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Dijana Vilson, tužilac Euleksa, poručila je Živoradu da sam mora da nađe svjedoke i osumnjičene i da tek tada može da bude riješen slučaj izmasakrirane braće Simić?!
Parastos nad grobnicom zaklanih članova porodice Simić
Priredio: Neđeljko ZEJAK
Ukoliko Srbi žele da budu procesuirani zločini koji su nad njihovim članovima prorodica počinili albanski teroristi – moraju sami da nađu svjedoke i osumnjičene.
Deceniju i po nakon masakra u Slivovu, koji su albanski teroristi počinili nad četvoricom braće Simić, potpuna istina o jednom do najtežih zločina na Kosovu nije sasvim poznata.
Na groblju u Gračanici, na kome su sahranjeni Živko (1929), Dimitrije (1932) Živko S.(1936) i Trajan (1929), u prisustvu Trajanovog sina Živorada, paroh Gračanice Bratislav Sekulić služio je opijelo.
Iz godine u godinu istina o ovom monstruoznom ubistvu – sve je dalja. Izmaskriranu braću svojevremeno su pronašili britanski vojnici u selu Slivovo, nadomak Gračanice.
Tog junskog predvečerja Živorad, blagajnik u Osnovnoj školi u Kosovu Polju, dobio je vijest da se u Slivovu dogodio masakr.
Britanski vojnici nisu mu dozvoljavali da priđe porodičnoj kući u kojoj su ostali Simići, pošto im je garantovano da im „dlaka s glave neće faliti“.
Uz njih, u kućama udaljenim po dvadesetak metara, ostali su Živoradovi stričevi i strine.
„Simići su ostali zauvek, ali, nažalost, izmasakrirani. Sa sobom su odneli istinu o tome ko je nad njima uvežbavao korišćenje kame i noža“ – priča Živorad, optužujući i međunarodne i srpske vlasti da ćutanjem aboliraju zločince.
Obdukcijom tijela utvrđeno je da su braća Simići zaklana i da je smrt nastupila kao posljedica nanošenja više desetina teških ubodnih rana nožem i drugim oštrim predmetima.
Živoradu, koji je tražio da identifikuje oca i stričeve, Britanci nisu dozvolili da otvori sanduke, već je po njihovom nalogu ukop izvršen po principu – „što brže to bolje“ na groblju u Gračanici, umjesto u Slivovu u kome su Simići živjeli više stotina godina.
Bernar Kušner, prvi administrator Kosova ispred UN, davne 1999. godine, zajedno sa komandantom KFOR-a Majkom Džeksonom, dao je garancije da će zločince pronaći i da će ih stići zaslužena kazna.
„Obećao je da će dati novčanu nagradu svakom licu koje `prst uperi` u zločinca ili više njih, ali je vetar oduvao njegovo obećanje“ – navodi Živorad.
Iz godine u godinu raste Živoradov bijes na sve one koji se bave istragama zločina. Obratio se pismima šefu Eeleksa i dobio odgovor koji ga je zaprepastio.
Naime, Dijana Vilson, tužilac Eukelsa, navela je da „ne postoji ništa što bi moglo da sugeriše bilo koju moguću istražnu radnju, pošto ni Živorad ni članovi njegove porodice nisu mogli da identifikuju osumnjičene“.
„Taj unapred osmišljeni odgovor govori o suštini problema rasvetljavanja sudbine ne samo moje porodice već svih ubijenih i poklanih Srba na Kosovu i Metohiji“, upozorava Živorad.
On pojašnjava da mu je tužilac neprestano postavljao pitanje: „Znaš li ko ih je ubio?“ i savjetovao da „istražuje i nađe svjedoka zločina“.
Živorad je uputio pismo i Vladimiru Vukčeviću, tužiocu Srbije za ratne zločine, ali od njega nije dobio bilo kakav odgovor, pa čak ni potvrdu da je primio spise u kojima Živorad navodi da je masakr počinila desetočlana grupa Albanaca i da su među njima bile komšije Simića.
Izvor: 
Vezane vijesti:
SRBIMA IZ KLINAVCA I DRSNIKA PRIJETE KLANjEM
