Dragana Tomašević: Vrana vrani oči ne vadi

Ja sam ona što i dalje misli da je u Jasenovcu stradalo 700.000 duša.

Nekad davno, jedan “naučni radnik”, sada već osuđeni prestupnik Veljko Đurić Mišina, odlučio je da se pozabavi mojim likom i (ne)djelom. Nije mogao da odoli, pa je u svom pamfletu pod nazivom „Iskopavanja u Jasenovcu 1964. godine“ našao za shodno da se bavi sa mnom – Draganom Tomašević, potomkom preživjelih ustaškog genocida nad Srbima u NDH.

I ne, nije to bila ozbiljna naučna analiza, već više nešto između tračerskog bloga i ličnog obračuna, zamaskirano kao “naučni doprinos”. Da stvar bude zanimljivija, osuđeni prestupnik Mišina se prethodno u javnim istupima bavio i analizama nagih tijela ćerki svojih neistomišljenika. Dakle, možemo slobodno reći da ima “bogat opus”.

Ali gle čuda – presuda kaže da je odgovoran upravo on – (dr) Veljko Đurić Mišina, lično, i da je time povrijedio moju čast i ugled. Sud je prepoznao da ono što je napisao ne predstavlja kritiku, već uvredu, i presudio u moju korist.

No, tu dolazimo do pravnog pirueta – Muzej žrtava genocida (još uvijek ne znamo čijeg naroda), na čijem je čelu tada bio pomenuti osuđeni prestupnik Mišina, oslobođen je odgovornosti.

Kako? Pa, jer je on sve to pisao kao “naučni radnik”, a ne kao direktor Muzeja. Iako su njihova zvanična web stranica i Facebook nalog revnosno prenosili njegove “naučne dokaze”, to se, kažu, ne računa. Jer, kako Sud navodi:

“…objavljivanjem teksta čiji je autor dr Veljko Đurić Mišina, ovde tuženi, u svojstvu autora publikacije i u objavi koja je u vezi sa publikacijom i naučnom raspravom objavljenom na sajtu Muzeja žrtava genocida – odeljenje u Beogradu, podržana je, ali zasnovana na ličnoj odgovornosti autora.”

Dakle – Muzej nije kriv jer nije on to napisao, a i autor, gle čuda, to nije pisao kao direktor već kao osuđeni prestupnik Mišina u ulozi „slobodnog strijelca nauke“, koji eto koristi resurse institucije u kojoj je bio zaposlen da objavi svoj rad. I to se, po zakonu, ne tretira kao odgovornost poslodavca.

Jer, kako navode dalje:

“…sajt Muzeja namenjen je informisanju i obrazovanju profesionalne grupe, i kao takav se ne tretira kao medij u smislu Zakona o javnom informisanju.”

Aha. Znači, kad prenose uvrede – to nije javno, to je edukativno.

Pored mene, pravdu je dočekao i akademik prof. dr Vasilije Krestić, koji je sa svojih 90 i kusur godina – uz dostojanstvo koje krasi one koji znaju šta znači istina – doživio da Sud potvrdi da nije u redu kad se osuđeni prestupnik Mišina bavi tuđim “ljubavnim aferama” pod firmom naučnog rada.

Nažalost, jedan čovjek protiv koga je cijela ova hajka i bila usmjerena, a prof. Krestić i ja smo bili samo kolateralna šteta – nije dočekao pravdu. Prof. dr Srboljub Živanović, doajen borbe za istinu o Jasenovcu, preminuo je prije nego što je spor pravosnažno završen. Njegov glas, koji decenijama nije dao da se istina zatrpa pod pepelom zaborava i relativizacije, više ne može da odgovori. Ali neka moja presuda govori umjesto njega.

In Memoriam – Akademik Prof. dr Srboljub Živanović (1933 – 2024.)

Dragom profesoru Živanoviću – vječna slava i hvala.

A i dok smo kod istine: svojom borbom, između ostalog i javnim nastupom u američkom Kongresu, imala sam sreću da inspirišem neke producente iz američkog odeljenja Russia Today. Godinu dana nakon tog govora, iskoristili su dijelove mog intervjua u dokumentarcu „Zaboravljeni genocidi – grijeh ćutanja“, koji je 2021–2022. godine osvojio prestižnu američku Cynopsis nagradu u kategoriji najboljeg dokumentarca za društvenu pravdu.

Dokumentarac je, prema (njihovim) procjenama, vid‌jelo preko 60 miliona gledalaca.

Američki kongresmeni slušali priče o ustaškim zločinima

Osuđeni prestupnik Mišina može samo da sanja o tolikom auditorijumu koji bi s pažnjom slušao njegove “naučne istine”. Za razliku od njega, ja nisam morala da izmišljam tuđe biografije da bih bila primjećena.
Dovoljno je bilo da govorim istinu.

Pri tome, imajte na umu da meni nije vjerovati kad su brojke u pitanju – ja sam ona što i dalje misli da je u Jasenovcu stradalo 700.000 duša.

Šta da vam kažem osim – hvala Sudu što je, i pored svega, prepoznao uvredu tamo gde se osuđeni prestupnik Mišina trudio da je upakuje u nauku.

Presuda je jasna: nema naučne zaštite za lične obračune.

A i neko bi konačno trebalo da objasni razliku između “istraživanja” i javnog blaćenja.

Sledeći korak? Možda da napišem i ja neki “naučni rad”, pa da se bavim etikom u javnim institucijama.

I ljudima koji misle da su iznad svega, pa i istine.

PS. ‘Po sistemu copy/paste’, kako ‘naučno’ tvrdi osuđeni prestupnik Veljko Đurić Mišina da inače pišem svoje autorske tekstove, možda sam, a možda i nisam, ovaj tekst provukla kroz Chat GPT. 

Ali sam naslov definitivno ukrala od najboljeg advokata u vas cijeloj Srbiji, Milojice Cvijovića. 

Ljeta Gospodnjeg 2025.

Dragana Tomašević

(Napomena urednika: Gospođa Dagana Tomašević je direktor Jasenovac and Holocaust Memorial Foundation u Londonu).

---

Dragana Tomašević: Jasenovcem ne smiju da se bave diletanti (2)