Đorđo Šuvajlo, „1335 dana“ (1)

Kada prećutiš zločin!?
Kazna je nagrada, otac moj kao i tvoj, pod pritiskom sistema Josipa Broza su ćutali za bolje sutra. Nisu dočekali!
Zato, pišem i pričam, zbog djece i njihove djece, i od te djece, njihove djece, i od te djece….

Umorni i promrzli, teška koraka vraćali smo se u hrasnički zatvor. U međuvremenu su nas grupisali u jednu prostoriju. Mokri, vlažni, vlažnih čarapa, brzo bi upuhali i tako zagrijali prostoriju u kojoj smo spavali. Na neugodan miris naših tijela i naše vlažne odjeće niko nije obraćao pažnju. Željni smo bili sna i odmora. Drugo jutro, ponovo u kolonu po dva. Na tom dugom pješačenju sjetih se priča naših starih o Drugom svjetskom ratu, o neprijateljskom odnosu naših komšija Muslimana i Hrvata koji su mahom bili na strani nacističke Njemačke i Nezavisne Države Hrvatske. Sjetih se četvrtog razreda osnovne škole. Ljut sam bio i na svog oca. Sjetih se otkrivene istine tek nekoliko godina pred ovaj strašni rat.

Moj otac, Mlađen Šuvajlo, preživio je masakr koji se desio u aprilu 1945. Njegov stric, Spasoja Šuvajlo, do diobe 1942. bio je u četnicima, a kasnije prešao u partizane, kao partizanski komadant te 1945. godine je oslobađao od Ustaša i Nijemaca okupiranu teritoriju. Bio je borac protiv fašizma. Znao je šta se može desiti. Znao je da će poražene Ustaše vršiti odmazdu nad civilnim srpskim stanovništvom. Poručio je Muslimanima sela Gornje Bioče: “Bude li dlaka falila Mlađenu i Lenki, njegovoj ženi, nema vam “džemata!” Noć prije pokolja, neko od Muslimana je kucnuo na prozorsko staklo : “…Lenka, Lenka…sakrijte se večeras u trap!“
(iz knjige “1335 dana“)

I, tako preživi moj otac Mlađen i njegova strina Lenka. U toj noći, 03/04.aprila 1945 njih dvadeset i jedno nisu! Ustaše, koje ustaše?, ta riječ je iskorištena da bi sakrila dojučerašnje komšije Hrvate i muslimane, pa čak išlo se i dalje u sakrivanju zločina i zločinaca.

Kao osnovac, đak četvrtog razreda, sa svojom generacijom sam išao na spomen obilježje, nekako u jesen, skupljali smo lišće, pojeli užinu i na polasku horski izgovarali:

-smrt fašizmu!

Mislio sam to su neki fašisti iz Njemačke…

Dvadeset i jedno, poklano, Pandurevića osmoro, Krstića troje, Lojanica dvanaestero!

Otac je preživio, rano ostao bez roditelja, završio bravarski zanat i većinu radnog vijeka proveo u TRZ Hadžići. Nikada nije bio partijski uvezan, načelniku, na njegovo stalno nagovaranje je odbrusio: Neću da plaćam porez na budale!

Poštovali smo pravoslavlje i vjeru našu pravoslavnu, od crveenog slova pa sve do Vaskrsa! Bio je komunista veći od njih!

Nikada mi nije ispričao šta se to desilo u noći 03/04. aprila 1945! Htio me zaštiti, htio me ugraditi u “bratstvo i jedinstvo“! I šta je uspio postići? Uspio je meni “spremiti“ DKL “Silos“)državni koncentracioni logor) u trajanju od 1335 dana, uspio je sebi obezbjediti nešto malo manje, preko 1000 dana, strašnog državnog koncentracionog logora Silos. Nije nam bilo strašno, Silos je bio u istoj ulici u kojoj sam rođen, 27.juli br.25!

Đorđo Šuvajlo, Sidnej, uoči Slave svetog Nikolaja Žičkog, (prenos moštiju) 2017 ljeta Gospodnjeg!

Izvor: SRBI U BOSNI I HERCEGOVINI

Vezane vijesti:

Đorđo Šuvajlo, „1335 dana“ (2)

Formiranje logora (za Srbe) – Đorđe Šuvajlo „1355 dana“ (3)