Đorđo Šuvajlo, „1335 dana“ (2)

Datum objave: sreda, 21 juna, 2017
Objavljeno u Sarajevo - Romanija
Veličina slova: A- A+
Zapaljena SPC, Svetih apostola Petra i Pavla u Oseniku, juna 1992.
Zapaljena SPC, Svetih apostola
Petra i Pavla u Oseniku, juna 1992.

Početkom aprila stenju traktori, freze rade i njima je teška ova zemlja crna. Dok još traktor brekće, domaćice su požurile u baštu da što prije naprave gredice za rani zeleniš. Friško isfrezana zemlja željno čeka sjeme luka, salate i ostalog sitnog povrća. U komšiluku kod Zehre i Time upravo je to urađeno i dok su zadovoljno čekale smiraj dana, neopaženo dvorišne kokoške su sav njihov trud bacile u vodu. Veselo, nastojeći da što prije razruše tek napravljene gredice, radosno su se rakolile obavljajući svoj posao, očekujući teškog pijetla na njihovim krilima kao krunu, nagradu, za njihov težak rad.

Stojim sam ispred svoje kuće. Iznenada začuh galamu i vrisku koja je dolazila iz dvorišta mojih komšija Muslimana. Oslušnem, svađaju se Zehra i Tima. Ne mogu da vjerujem, teška vremena, nesreća lebdi u vazduhu, a one… jedna glava, hiljadu jezika. Padaju tu i teške riječi. Prođoše dva dana. Njih dvije ne piju više kafu zajedno. Jedna s drugom više ne govori. Muževi im, takođe, jedan drugom okrenuli leđa. Trećeg dana sve po starom. Pomirile se. Pitam svoju majku kako…“Sinoć im hodža bio na večeri i pomirio ih.” Ih, teško nama, mislim u sebi, a imao sam priliku gledati i čuti kad se tako nešto slično dešava kod dvije Srpkinje. Progovore kad neko umre pa dođu na žalost jedna drugoj. Prođe i po 10-20 godina dok se one ne pomire, a naš sveštenik i ne sazna za njihovu svađu. A kako bi i saznao kad mi u crkvu ne idemo, a on kod nas ne dolazi. Zato meni nije jasno kome je mogla da smeta vjera naša, hrišćanska i pravoslavna kad smo mi Srbi prije građanskog rata u BiH bili mnogo više ateisti nego vjernici.

( iz knjige “1335 dana“)

Za portal “Srbi u BiH“, izdvojio sam dio teksta, sa prvih stranica knjige“ 1335 dana“, iz kojeg možemo nešto naučiti, bojim se da primjer dat u knjizi ostaje kao jedno od mnogih prokletstava ili kao izrazito prihvaćena osobina u negativnom smislu: gordost, ljubomora, ne poštovanje… Nameće se pitanje odnosa između stanovništva i sveštenstva kao rezultat pritiska na SPC od strane Titovog režima ili je Tito znao iskoristiti slabosti srpskog stanovništva koje je bilo izloženo mitu i podmitljivosti u vrijeme Turskog carstva, što je za posljedicu imalo islamizaciju mnogih srpskih familija. Znajući sve to i on je radio isto, mnogima ne zasluženo podijelio boračke penzije, sinove zaposlio i partijski uvezao, unucima dao školovanje i svima zajedno, stanove, bijelu tehniku, sindikalno more…I, danas, slušamo, čitamo kako je nekada bilo bolje! Nije bilo besplatno! Odvojio je Tito, u realnom životu, SPC od naroda, uspio je da oko staza koje vode crkvi, korov i kopriva raste! Ko je kriv?

U Bosni to se nije moglo desiti kod naše “polubraće“, odnosi između njihova sveštenstva i naroda su sakodnevno održavani, što je na kraju dobilo svoj epilog u građanskom ratu u BiH, 1992-1996. Mi smo se devedesetih, tek, masovno krštavali dok su oni nacionalne zastave u čvor vezivali…

Izvor: SRBI U BOSNI I HERCEGOVINI

Vezane vijesti:

Đorđo Šuvajlo, „1335 dana“ (1)

Formiranje logora (za Srbe) – Đorđe Šuvajlo „1355 dana“ (3)




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top