Darko Ristov Đogo: Za mene je politika misao i praksa o dobrobiti svog naroda

Ako je sva „politička pamet“ u tome da se kompromis predstavi kao „mudrost“ i „pobjeda“, nemojte da se žalite što i sam narod ide tragom takve „pameti“.

Nekoliko puta su mi izrazito uspješni srpski političari skretali pažnju da sam „za politiku – glup“ i ja tu vrstu ocjene prihvatam kao tačnu.

Najprije, zato što se njihov i moj pojam politike značajno razlikuju (za njih je politika umijeće materijalizacije nečeg neuhvatljivog kao što je podrška u nešto opipljivo kao i sposobnost da se taj proces ciklično ponavlja).

Za mene je politika ono što je antički koncept podrazumijevao kada joj je u Heladi dato ime – misao i praksa o dobrobiti polisa tj, danas, svog naroda).

Dakle: dogovorili smo se da sam za politiku – glup. Moja politička glupost, međutim, dolazi i iz jedne danas prezrene i arhaične pozicije a koja bi se mogla nazvati željom za osnovnom dosljednošću. Dok je, opet, politika, jel’ te, umjetnost slanja protivrječnih signala u kojoj se „naše“ protivrječnosti nazivaju „taktikom“ a „njihove“ – „izdajom“. I onda se još srpski političar ljuti zašto se svi ne prestrojavamo u hodu – to je znak, valjda, političke pameti.

Pogledajmo gdje god da zađemo.

U Crnoj Gori lijepo vidiš da imaš ogroman broj Srba koji glasaju (za) lidere koji priznaju otimačinu Kosova, pokradeni referendum i isti takav Dan neovisnosti, nametnute „obaveze“ i lingvističke konstrukcije ali sve je to „pamet“.

U dobroj Srbijici isto tako se smatra vrhunskim umjećem miriti nepomirljivo: pretvarati se da su ti otimači Kosova ujedno i prijatelji i neprijatelji, biti slijep pred jasno saopštenim ucjenama i uporno hrliti u zagrljaj onoga koji te maltretira.

Hajde tek objasni nekome u Banjoj Luci da je izvan svake pameti istovremena pozicija otpora nametanjima iz Sarajeva i ne samo prihvatanje već popularizacija tzv grba i himne R. Srpske koji su nastali kao plod političkog pritiska.

Pa, mili rode, ako su to bila iznuđena, nevješta ad hoc rješenja – nemoj nam ih na svakom ćošku nametati jer tako namećeš nametnuto tj pounutrašnjuješ pritisak.

A ako je sva „politička pamet“ u tome da se kompromis predstavi kao „mudrost“ i „pobjeda“, nemojte da se žalite što i sam narod ide tragom takve „pameti“.

Sve se to vidjelo lijepo sad oko Rezolucije. Jedni u MNE plaču 9. januara ali glasaju uz one koji prihvatiše strane naloge.

U Srbiji: jedan dan zastave, drugi dan – njemačke investicije.

U Srpskoj smo najavili da ćemo vratiti „stare“ simbole ako se pritisci iz Sarajeva nastave – a do juče su me birokrate ubjeđivali da su to grb i himna Srbije a Srpska „ima svoje“.

Kognitivna disonanca, reklo bi se, iliti „političko umjeće“.

Nego, ja sam već poslovično glup za politiku i slijep za mudrost, kratkovid za 4d šah koji svaki od srpskih lidera igra. Hvala Bogu da su bar oni pametni.

Izvor: Telegram stranica Darko Ristov Đogo