Danilo Kovač: Izučavanju genocida nad Srbima u Drugom svjetskom ratu treba pristupiti sa naročitom pažnjom, a potom bez ublažavanja prenijeti na učenike

Kovač smatra da je ove obimne sadržaje potrebno sagledati iz ugla više nastavnih predmeta ‒ istorije, pravoslavne vjeronauke, srpskog jezika, filosofije, sociologije i likovnih umjetnosti, da se obrada sadržaja proprati/dopuni pedagoški prilagođenim stručnim vođenjem i obilaskom stratišta Srba.

Izučavanju genocida nad Srbima u Drugom svjetskom ratu treba pristupiti sa naročitom pažnjom, a potom bez ublažavanja prenijeti na učenike što je pedagoški izazov, ocijenio je profesor istorije u nacionalnom i međunarodnom programu Gimnazije Banjaluka Danilo Kovač.

Kovač je rekao Srni da je poruke o stradalim sunarodnicima moguće interpretirati i prenositi budućim generacijama na razne načine, a da se čini da je uloga škole i nastavnika naročito značajna u ovom procesu.
Prema njegovim riječima, nastava genocida nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata nesumnjivo duboko ulazi u domen teške prošlosti i potrebno joj je pristupiti sa posebnom pažnjom, a nastavnik treba da učenicima prenese ne samo činjenično znanje o temi, već i moralnu poruku.

„Nakon kratkog istraživanja koje sam sproveo u gimnazijama Republike Srpske i londonskim školama, čini se da naši nastavnici nerado poučavaju o teškim temama. Naši učenici bi, s druge strane, željeli da prodube svoje interesovanje o Holokaustu, genocidu nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te životu u koncentracionim logorima“, naveo je Kovač.

Prema njegovim riječima, za nastavu koja podrazumijeva proučavanje nasilja jače grupe ljudi nad slabijom naučnici koriste termin „teška istorija“, a u ovom kontekstu koristi se i termin „osjetljiva prošlost“ ili „prošlost traumatskog sadržaja“.
On je naveo da je pedagoški izazovno suočiti učenike sa stresnim sadržajima, ne izazivajući kod njih traumu ili destruktivnu mržnju, a sa druge strane, ti sadržaji se ne smiju pojednostaviti jer način ubistva nije beznačajan.

„Počinioci“, kaže, nisu neka mistična bića koja se rađaju u redovima jednog i određenog naroda i koja su naglo „izumrla“ nakon završetka Drugog svjetskog rata, te ističe da tom pitanju treba pristupiti sa naročitom pažnjom.

Kovač se nada da će najavljene reforme obrazovanja biti više suštinskog nego administrativnog karaktera, te da će se ovim tema pristupiti sa naročitom pažnjom i iskrenom željom za unaprijeđenjem nastavnih sadržaja.

„Bilo kakva relativizacija srpskog stradanja i patnje nije zasnovana na istorijskim činjenicama i moralne poruke bazirane na netačnoj i nepreciznoj generalizaciji bi, nesumnjivo, donijele samo štetu. U nastavne sadržaje potrebno je uključiti italijanske, ili čak i njemačke izvore, koji genocid nad Srbima, odnosno način njegovog sprovođenja, osuđuju kao anticivilizacijski čin“, naveo je Kovač.

On je istakao da kompleksno i precizno znanje istorijskih činjenica treba da preovladava nastavnim sadržajima, učenici treba da shvate štetnost pasivnog posmatranja negativnih društvenih fenomena, kao i važnost blagovremene građanske reakcije u slučaju bilo kakve vrste nasilja nad bezopasnim i manjinskim grupama stanovništva.

Kovač je naglasio da učenici treba da znaju da nisu svi Hrvati odobravali brutalnu i nasilničku ustašku politiku kako bi se izbjegle štetne generalizacije, odnosno poistovjećivanje cijelog naroda sa počiniocima zločina iz njegovih redova i političkim liderima.

„Potrebno je analitički obraditi značenje pojma žrtva, kao i pojma počinilac zločina, koje mogu biti mnogo kompleksnije od svakodnevne upotrebe ovih riječi“, istakao je Kovač, viši asistent Filozofskog fakulteta u Banjaluci na predmetu Metodika nastave istorije.

On je istakao da, kada je riječ o samim nastavnim sadržajima, detaljno i analitičko poznavanje prošlosti predstavlja prvi i najvažniji korak.

„Istorijsko znanje omogućava razumijevanje ključnih procesa nacionalne istorije, njegovanje kulture sjećanja i predstavlja preduslov za ostvarenje ostalih nastavnih ciljeva. Iako neophodno, poznavanje istorijskih činjenica nije dovoljno. Kako bi se razumio značaj teme u širem kontekstu potrebno je obraditi i neke druge aspekte, poput pitanja dostižnosti pravde, priznanja krivice, memorijalizacije i održanja vjere u teškim životnim situacijama“, rekao je Kovač.

Od velikog značaja je, kako smatra, i pitanje transgeneracijske traume, odnosno traume koja se prenosi generacijama i njen značaj za objašnjavanje određenih političkih procesa i događaja u poslijeratnoj Jugoslaviji.

U sličnom kontekstu potrebno je obraditi pitanje /ne/mogućnosti povratka preživjelih žrtava u normalan život.

Pažljivo poredeći genocid nad Srbima sa drugim genocidima, naveo je Kovač, moguće je analizirati društvene okolnosti koje pogoduju nastanku „počinilaca“ da bi se slični procesi mogli prepoznati u budućnosti i na njih adekvatno i blagovremeno reagovati.

On smatra da je ove obimne sadržaje potrebno sagledati iz ugla više nastavnih predmeta ‒ istorije, pravoslavne vjeronauke, srpskog jezika, filosofije, sociologije i likovnih umjetnosti, da se obrada sadržaja proprati/dopuni pedagoški prilagođenim stručnim vođenjem i obilaskom stratišta Srba.

Smatra da treba naglasiti da isticanje značaja genocida nad Srbima jeste preduslov za optimizaciju ove nastavne teme, a da u koncipiranju nastave o genocidu nad Srbima naročito korisno razmotriti akademska dostignuća discipline o nastavi Holokausta.

Kovač se nada da će najavljene reforme obrazovanja biti više suštinskog nego administrativnog karaktera, te da će se ovim tema pristupiti sa naročitom pažnjom i iskrenom željom za unaprijeđenjem nastavnih sadržaja.

„U nedostatku značajnih akademskih doprinosa o nastavi o genocidu nad Srbima i preporukama za njeno izvođenje, potrebno je analizirati na koje načine su razrađeni evropski obrazovni sistemi pristupili pitanju svojih žrtava u periodu Drugog svjetskog rata“, rekao je Kovač.

On je istakao da kvalitetno znanje o genocidu nad Srbima nesumnjivo može doprinijeti kvalitetu obrazovanja učenika, razvoju njihovih moralnih vrijednosti, građanskog vaspitanja, te njegovanju kulture sjećanja.
Kovač je trenutno doktorand i stipendista Univerziteta La Sapijenca u Rimu, gđe se bavi istorijom Nezavisne Države Hrvatske.

Izvor: SRNA