Povodom pokušaja nametanja zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici.
Ako Bog da, Bošnjaci muslimani će imati mudrosti, plemenitosti i hrabarosti da odbace anglosaksonsku politiku zavadi pa vladaj, koja se pokušava uvući na mala vrata preko pokušaja nametanja zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici, kada im već nije uspjelo uvlačenje takve politike na velika vratra – usvajanjem rezolucije u Savjetu bezbijednosti UN o genocidu u Srebrenici.
Uzimajući u obzir složenu, a nepovoljnu međunarodnu situaciju, koja može dovesti do sukoba u mnogim regionima u svijetu, u Evropi pa i kod nas, krajnje je vrijeme da sagledamo stanje u kojem se nalazimo i dovedemo u red naše odnose – srpskopravoslvne i bošnjačkomuslimanske.
Zbog izuzetne važnosti ovih odnosa za običnog čovjeka tekst započinjem molitvom Bogu…
U ovom obraćanju neću tražiti istinu o jednoj drugoj Srebrenici u kojoj su Srbi stradali, a koja se desila prije one za koju čitav svijet zna i u kojoj su stradali Bošnjaci. Neću tražiti istinu ni u jamama ispunjenim zaklanim i nedoklanim, pre i poslije Drugog svjetskog rata, ni u broju žrtava jedne i druge strane, ni ko je i kad prvi počeo.
Kad su se god stranci uključivali u naše odnose i mi prihvatali „kosti bačene od sluga đavolskih“, kao zvijeri činili smo zločine jedni prema drugima i to sa dubokim osjećanjem mržnje i nadmoći prema žrtvi, ali i osjećanjem zadovoljstva što ispunjavamo naloge tuđina. Takvima nema spasa dok ne dožive veliku bol i onda istinsko pokajanje i preobražaj. A kada nam je tuđin uspostavljao mir, on je bio u korist interesa tuđina, sa već ubačenim sjemenom zla da proklija, opet kad njemu odgovara.
Da, činili smo mi jedni drugima i zločine podstaknute unutrašnjom slabošću, ali takvi zločini činjeni su često sa osjećanjem tuge i bola, a onda takve, savjest navede i na kajanje. Ali činili smo jedni drugima i dobre i plemenite stvari. Dakle, kada nema stranog uticaja, naši odnosi mogu biti neuporedivo bolji.
Čemu „pobjeda“ u eventualnom donošenju zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici i kuda takva pobjeda vodi. Taj zakon bi bio nepremostiva prepreka za dobre srpsko-bošnjačke odnose. Rusija je takvu prepreku, u odnosima pravoslavlja i islama na svjetskom nivou eliminisala stavljajući veto u Savjetu bezbijednosti UN-a na engleski prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici, i na taj način neutralisala englesku zlu namjeru. Zato Rusiji trebaju biti zahvalni i pravoslavci i muslimani.
Tim zakonom bi otvorili stare i pravili nove rane… podjele, stvarali mržnju. Kada je bilo ko od nas i najveća žrtva, tada, upravo kao takvi, moramo imati obavezu i odgovornost, da se žrtva preko osvete ne pretvori u zločince.
Teško jeste, ali mi sami možemo odbaciti te „zle kosti“ bačene nama od onih koji hoće da zagospodare, ali da bi ih odbacili moramo imati vjeru i misliti na našu djecu.
Bacanje tih „zlih kostiju“ među narode, često ugrožava mir i podstiče sukobe i nikakvi razlozi ne mogu biti opravdanje za tu svojevrsnu agresiju. Ta bačene „kosti zla“ predstavljaju čin zločina protiv međunarodnog mira.
Obnovimo istinski mir među nama i dobre odnose, ali na istini koja će doći iz zajedničkog bola zagrljenih Srba pravoslavaca i Bošnjaka muslimana. A taj zajednički bol postaće blagodatan jer će tada dušu zagrijati kajanjem i praštanjem.
SRBSKI NARODNI POKRET – IZBOR JE NAŠ
V. Stepe Stepanovića 62, 78 000 Banja Luka, Republika Srpska
Telefon +387 (0)65 492 529, www.plebiscitrs.org, info@plebiscitrs.org