Danas presuda za zločine nad srbima u Odžaku

Sud BiH danas će, nakon nešto više od godinu dana suđenja, izreći presudu Marijanu Brnjiću, Martinu Barukčiću, te Pavi i Iliji Glavaš, optuženima da su u ljeto 1992. godine silovali, tukli, zlostavljali, prijetili i ponižavali žrtve srpske nacionalnosti na području Odžaka.

Tužilaštvo BiH je Brnjića, Barukčića i braću Glavaš, kao bivše pripadnike 102. brigade Hrvatskog vijeća odbrane (HVO), optužilo da su za vrijeme dok su se nezaštićene žene s djecom nalazile u Novom Gradu, odakle su odvođene na silovanja, njihovi muževi bili zatočeni u školi u Odžaku, prenosi Birn.

“Vratila se sva poderana, krvava, vidno iscrpljena i jedva je hodala”, rekao je svjedok Tužilaštva Risto Makić, opisujući kako je izgledala njegova majka nakon što je silovana.

Tužilaštvo je saslušalo osam svjedoka, te pročitalo iskaz žene koja je svjedočila, a koja je u međuvremenu preminula. Odbrane su pozvale 15 svjedoka, a Brnjić, Barukčić i Pavo Glavaš su svjedočili u svoju korist.

Vijeće je isključilo javnost sa većine svjedočenja zbog zaštite intimnog života optuženih i oštećenih. Neke od oštećenih su, međutim, tražile da im se ukinu mjere zaštite i da javno svjedoče, a odbrane su to nazvale “pozivom javnosti i medija na linčovanje optuženih”.

Javnost je bila isključena s dijelova koji su se odnosili na konkretne radnje iz optužnice, odnosno opise silovanja.

Svjedok Milica Đekić je rekla da je među vojnicima HVO-a koji su došli pred kuću u kojoj je boravila, prepoznala Marijana Brnjića, Pavu i Iliju Glavaša i Martina Barukčića.

Đekićeva je u sudnici prepoznala optužene, navodeći da su komšije njene sestre, te da je u kuću Glavaša odlazila u posjetu njihovoj sestri kada je bila bolesna.

U dijelu otvorenom za javnost, Đekićeva je rekla da je s drugim ženskim osobama razgovarala o onome što joj se desilo.

Prema optužnici, u noći 4. na 5. jun 1992. godine u mjestu Posavska Mahala, sva četvorica optuženih su silovali Milicu Đekić. Iste večeri su, prema navodima optužnice, Barukčić i Brnjić silovali Ljubicu Lešić, koja je u međuvremenu preminula.

Ljubica Lešić je, u iskazu koji je pročitalo Tužilaštvo, navela da su je silovali Martin Barukčić i Marijan Brnjić, te da je Barukčića zvanog Martinac i Brnjića zvanog Čavka poznavala od ranije.

Odbrana je istakla da Marijan Brnjić nije imao nadimak Čavka, te da se radi o potpuno drugom licu. Brnjić je prigovorio na čitanje ovog iskaza, te se prilikom završnih riječi obratio Sudu rekavši da on nije imao motiv za silovanje jer je i tada bio sretno oženjen.

Svjedoci Smilja i Ostoja Ninković su kazali da je Lešić grozno izgledala kada se vratila, da je bila uplakana i krvava.

Prema optužnici, Martin Barukčić je 9. maja 1992. silovao svjedoka Joku Goranović, koja je tražila da joj se ukinu mjere zaštite.

Na javnom dijelu sjednice Goranovićeva je rekla kako ju je Martin Barukčić, sa još dva vojnika, uz prijetnju pištoljem odvezao autom iz kuće prema Odžaku. Kazala je da je on oženio njenu sestričinu.

Svjedočeći u svoju korist, Martin Barukčić je nastojao osporiti njen iskaz. On je rekao da je Goranovićeva tetka njegove supruge i da joj je ponašanje upitno, a njegova odbrana navela je da je ona alkoholičarka.

Brnjić, Barukčić i Glavaši su optuženi i za silovanje svjedoka D-2, takođe počinjeno u maju 1992. godine. Svjedok Zorka Lešić odbila je ranije dodijeljeni pseudonim D-2 i kazala da su je četvorica optuženih kombijem na kom je pisalo “Vatreni konji” odvezli pred kuću izvjesnog Barbare.

“U kuću su ulazili jedan po jedan”, rekla je Zorka Lešić, nakon čega je Vijeće isključilo javnost. Na otvorenom dijelu ročišta ona je rekla da je u Brčkom izvršila abortus.

Tokom unakrsnog ispitivanja, ona je navela da nije prijavila silovanje jer se bojala, te da u ranijim izjavama nije navodila imena optuženih, jer nije vjerovala da će doći do suđenja.

Zorka Lešić je rekla da je vidjela kako Marijan Brnjić s drugim osobama odvodi Veru Lešić i izvjesnu Suzanu.

Marijan Brnjić optužen je za silovanje Vere Lešić počinjeno 3. jula 1992. godine.

Kao svjedok Tužilaštva BiH pojavila se Suzana Ješić, koja je kazala da je iste večeri kada su je silovali pripadnici HVO-a, čula Veru Lešić kako vrišti.

Ona je navela da je vozač kombija u kom je bila rekao da je s Verom u šumi ostao Marijan Brnjić. Dodala je da joj je Vera kasnije rekla da ju je silovao Brnjić.

Svjedoci odbrane tvrdili su da optuženi nisu bili na području Odžaka u vrijeme zločina.

Izvor:

Vezane vijesti:

Da li izlaze na vidjelo zločini nad Srbima u Posavini!?

Ilija Jurić oslobođen optužbe za zločine u Odžaku

SJEĆANJE NA PRVU ЖRTVU RATA – VOJISLAVA GORANOVIĆA