U HRISTA OBUČENI
Četiri sam napunio leta.
Lep sam život proživeo…
Nisam preživeo.
Evo me Hriste, pristigoh!
Iz materine utrobe Svete
Izvadiše naživo
Živo joj drugo dete,
Pa ih tako rasporene ostaviše…
Tri sam dana
Suzama pomazivao njeno raskomadano telo
I brata sam krstio
Pa sam nas zajedno
Na njenoj dojci
Ljubeći joj ruke i lice
Milujući ruke i krilo
Opojao.
Opojao sam
I osmeh njenog iskopanog oka,
I njene suze
Poslednjim komadićem mirišljavog
Hleba iz očenaša
Kojim me je podizala…
A otac moj
Lavrnja Spaso iz Suvaje Ličke,
Odran,
Poseljenih rana u bezdanku bačen
I sada sa službom
Na dnu Šaranove jame
Proskomidiše …
A kada on ruke Caru Slave podigne
Svi se Heruvimi i Serafimi spuste sviše…
Sabor sveštenika liturgiju služi
Na Jadovnu
Neprestano
U četvrti dan se smilovaše.
Nožem su mi preklali suze u grkljanu
Da siroče ne ostanem
Već da pohitam
Da se i ja iz očevog putira na dnu jame
Pričestim.
Tu,
U jami
Prvi sam put brata poljubio…
O, neprolazna radosti,
O, večna mladosti!!!
Tu se junački nalismo belog mleka
Majčinog
Pa mleka Bogorodičinog
Sveti,
Obojica ocu čteciramo,
U belo udešeni…
U Hrista obučeni.
u povratku sa Jadovna
22. juna, leta Gospodnjeg 2014.
Vezane vijesti: