Da Srbi nisu ginuli za Dalmaciju, danas bismo gladovali

Hrvatski istoričar Goran Šarić podsjeća na ono što u Hrvatskoj prećutkuju i o čemu ne govore, držeći se stereotipa o Srbima kao vječitim neprijateljima – Srbi su dva puta spasili hrvatsku obalu.

Tekst hrvatskog istoričara Gorana Šarića u kojem podsjeća javnost da su Srbi 1918. godine i u Drugom svjetskom ratu svojim životima dva puta plaćali slobodu Dalmacije, odnosno hrvatske obale, izazvao je različite komentare u regionu.

Šarić, koji je i katolički teolog, navodi da je Londonskim ugovorom od 25. aprila 1915. godine Italiji obećana gotovo cijela istočna obala Jadrana, a Srbija je trebalo da dobije ostatak dalmatinske obale, Slavoniju i BiH.

Tada je odluka o tome hoće li Hrvatska pripasti Mađarskoj ili ući u neku smanjenu Austrougarsku ostavljena za kraj rata.

Međutim, srpskim vojnicima taj ugovor nije mnogo značio, pa su 1918. godine oslobodili cijelu Dalmaciju i došli sve do Rijeke.

U Rijeku su tada stigli i Amerikanci, Britanci i Francuzi, ali i 700 srpskih vojnika. Od pukovnika Vojina Maksimovića traženo je da se povuče 20 kilometara, ali su srpski vojnici samo prešli most, ostali u istočnom dijelu grada i tako ga sačuvali od pada u italijanske ruke.

Srbija podjelu Hrvatske nije dozvolila, napisao je Šarić na „Fejsbuku“.

Potvrde ovih činjenica, inače, mogu se naći i u sačuvanim hrvatskim novinama iz tog perioda.

Godine 1945, na samom kraju Drugog svjetskog rata, vodila se jedna od najžešćih bitaka Nijemaca i Italijana sa partizanima – bitka za Rijeku. Dobro utvrđena, na brežuljcima, Rijeka je bila gotovo neosvojiva.

U krvavom sukobu poginulo je više od 6.000 vojnika 4. armije, čiju su okosnicu činili srpski partizani – 8. kordunaška, 7. banijska i 29. hercegovačka divizija.

Četvrta armija oslobodila je cijelu Istru, sve do Trsta. Zbog velikih gubitaka svojih vojnika, komandant 4. armije Petar Drapšin se ubio, navodi Šarić.

On podsjeća da Hrvatska od turizma zaradi više od 13 milijardi evra godišnje. Turizam čini gotovo trećinu hrvatskog bruto domaćeg proizvoda. Da srpska vojska dva puta nije oslobađala Jadran od Italijana ne bi bilo ni 13 milijardi evra godišnje od turizma, pa bi Hrvatska bila gladna.

„Danas se toga više niko ne sjeća. Danas Srbe bacaju sa rive. Možda se ni ja ne bih sjetio, možda bih i ja bio u iskušenju da nekog Srbina gurnem u more da dva dana nakon divljačkog napada na srpske vaterpoliste u Splitu predsjednik evropskog parlamenta Antonio Tajani, Italijan, nije izjavio da su Istra i Dalmacija italijanske.

Cijela Hrvatska bila je zgrožena tom izjavom, ali niko se nije zapitao – zašto Istra i Dalmacija više nisu italijanske?“, napisao je Šarić.

Njegov tekst hrvatski nacionalisti su dočekali ignorisanjem ili nizom negatorskih komentara ispod teksta koji su objavili mahom liberalniji hrvatski portali.

U Srbiji je Šarićev tekst dočekan kao potvrda istine koju svi znaju, ali je u Hrvatskoj negiraju ili prećutkuju decenijama.

Svakodnevno pisanje o negativnim pojavama u odnosima Hrvata i Srba, prevashodno u hrvatskim medijima, ali i u drugim širom bivše Jugoslavije, dovelo je do situacije da mlade generacije ne znaju ništa o srpskom učešću u spasavanju teritorija koje danas čine modernu Hrvatsku.

Hrvatski mediji, naročito brojni desni portali, svakodnevno se bave revidiranjem istorije i pranjem biografija ustaša i Nezavisne Države Hrvatske.

Istovremeno, već par godina na Hrvatskoj televiziji „u bunkeru“ čeka serijal o ustaškom logoru Jasenovac i NDH, koji je naručen i snimljen, ali ga hrvatska javnost još nije vidjela.

Izvor: SRNA