Čovjek i opet Čovjek

Ko ostade u dolini plača da ridanjem dočeka buduće sapatnike.

Ko je Taj što se i danas zbog njega moja sumorna muka kupa u ledenom znoju.

Ko se to poveo i prevaru sa strahom okusio, ko se iskop’o i prije nego se rodio, ko se rodio a smrt volio.

Ko je svoju prekinuo nadu u trenutku straha u neznanju svome.

Ko je lancem bijesa vezao potomstvo.

Ko je tebi jedina nado’ mađijom bluda prekrio lice.

Jesi li umorna dušo moja zarobljena, jesu li te oči moje zastrašile, je li te muka moja rastužila.

Približava se suša.

Stiže neko čudno vrijeme, kakvo nije ranije bilo.

Trese se duša suludnika, osjeća dolazak i sluti.

A Ti čovječe odbačeni, čekaš i moliš.

Ti čekaš da dođe.

Samo ti znaš, jer si ti čekao.

Samo ti znaš, jer si Ti mili brate plakao dok su tvoju domovinu parčali i sakatili, oni koji su ti bili braća, braća do trenutka slabosti a krvnici u času biranja.

Samo zemlja zna đe je žila kucavica, samo ona zna đe je kraj.

Zemlja ti je najbliža siroti moj težaku jer si od zemlje uzet i u zemlju ćeš se vratiti, dok ne dođe ono što si ćekao dok si živio.

Zlo vrijeme sebeljublja odvlači moje nadanje a dovlaći moju noćnu moru, koju ne mogah da sanjam, A kako da je živim.

A ti čovječe i brate moj, Ti pismo moraš ostaviti, zapisano životom i pečat drevni obnoviti.

Ti si čovječe jedina mana i jedina nada i ako tebe nema, nema spasenja.

Ako tebe nema čovječe mili moj brate, nema oca tvoga, nema izbavljenja.

Slabost je naše najslađe piće, ispijeno prije misli prve a kupljeno grijehom prošlosti davne.

Autor: Luka Vukadinović

Vezane vijesti:

Luka Vukadinović: Bili su samo djeca | Jadovno 1941.

Luka Vukadinović: Blokada uma | Jadovno 1941.

Luka Vukadinović: Srbin i Kosovo | Jadovno 1941.