arrow up

Podijelite vijest:

Čerkezi nastupaju prema mostu

Stevi Labantu priđe jedan od ona dva druga i nešto pričaju. „Krećite odmah. I to – što brže“, čujem iz toga razgovora. „Uzimajte stvari i odmah u redu za mnom“, reče Stevo. I mi krenusmo putem nekuda u Mađarsku. Жurimo, potrčavamo da pratimo čelo kolone. Poslije nekog vremena, Stevo se vraća i kaže da idemo za ostalima do sela koje nije daleko. Za nama u rastegnutoj koloni idu oni koji silaze sa mosta. Kad smo stigli do sela, stojimo na putu, tancamo da nas noge ne zebu. Odjednom, negdje niz Dravu poče pucnjava. Čuju se puške, ali rafali vezu bez prestanka. Oštra pucnjava. Жivko veli da mu je Stevo rekao da smo se morali odmaknuti od Drave jer odozdo idu Čerkezi i ostala banda. Sigurno će doći do borbe. Ovi vojnici u nama nepoznatim uniformama su sve Bugari. Njih su tu postavili Rusi u rovove da ne dozvole svoj toj bandi prelazak preko Drave. To su se oni sukobili. A možda i naši sa one strane ne daju da se približe mostu? Počeše padati mine i sa ove strane Drave. Lijepo se vidi kako se zacrni mjesto u snijegu gdje padne. Nije nam pravo što nas čuvaju Bugari, a još je gore što Rusa nismo ni vidjeli. O Mađarima znamo sve najgore. Pa dokle ćemo tako? Ispade da taj vrag, koji nas cijelog rata prati, ni ovdje ne spava. Opet tresnu neka mina, sad nešto bliže, a oni naši što pristižu u koloni zastadoše, a neki i polijegaše. I mi smo se uznemirili, uzvrtili. Pitamo se šta da radimo. Uskoro prođe Stevo u nekom autu sa Bugarima. Odvezoše se nekuda lijevo putem niz selo. Na povratku auto je stao i Stevo izađe van. Bugari odoše. Svi smo se okupili oko njega i on nam saopći da idemo dalje odavdje. Kaže da ćemo se voziti saonicama koje vuku volovi. Saonica nije došlo puno tako da nas je u svakima bilo dosta. Vožnja je potrajala do pred noć. Gurali smo se u saonicama, uz velike napore izravnavali noge, mijenjali stranu na kojoj smo ležali… Kad noge ozebu, išli smo i pješice uz saonice. Konačno vidimo neke velike zgrade. Izgledaju kao velike štale. Netko reče da je to neka pustara, da Mađari tako zovu salaše. Još se nismo do kraja ni objasnili, a stigosmo do tih zgrada. Vidimo da nam tu ništa nije po volji, ali, tamo negdje dalje, iz dva dimnjaka izlazi dim i to svi opazismo i uzesmo nekako pod svoje – to u ovoj situaciji ne može biti ničije nego naše! Ništa nas drugo ne zanima, nego samo ta prostorija iz koje ide dim. Tim prije što snijeg škripi i vedrina nagovještava hladnu noć.

Nadamo se i nekakvoj večeri. Nismo ništa jeli od jutros rano.

 

< Dramatičan prelaz preko mosta                                         Sadržaj                                  Smjestili smo se na pustari >

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

NAJNOVIJE VIJESTI

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Jovo Šarović

Prijedor, Aerodromsko naselje Svjedoči: Rođen sam 7. januara 1937. godine u okolini Foče.

Rade Gavrilović

Rođen 10. maja 1933. godine u selu Kadin Jelovac, opština Dubica Svjedoči: Moji

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​