Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Svi, koji nisu imali ili nisu htjeli da slušaju babu i đeda, završili su devedesetih kao Sveti Petar Zimonjić, te 1941 godine.
Stradali su u logorima, jami Kazani i na ko zna koliko još stratišta. Na kraju rata kažu, da je falilo 8 000 duša srpskih u Sarajevu pod komšijskom kontrolom.
Mi koji smo imali i slušali babu i đeda, te znali za sudbinu mitropolita Petra, digli smo se na oružje i sve što smo imali dali smo da stvorimo ovo malo Srpske.
Nismo se odrekli Gospoda, Krsne Slave i pisma, a dušmani su nas zapamtili za sva vremena, u onom ratu protiv čitavog svijeta.
Mi smo prvi zvjer ranili i dobro nam je zapamtila i otrovom nas zaprašila.
Borimo se i danas.
Rasuti smo na sve strane svijeta i umiremo od osiromašenog uranijuma, kojim nas je zaprašila zvjer, ali borimo se. Borimo se sjećanjem na Svetog Petra Zimonjića i istinom o gradu u kojem nema 150 000 Srba. I nikada nećemo zaboraviti ko smo, odakle smo i ko su nam komšije.
Izvor: Fejsbuk stranica Bojan Vegara
Vezane vijesti:
Kako je stradao Mitropolit Petar Zimonjić
Od istog autora:
