arrow up

Ković: Posjećivati Srbe u Hrvatskoj, srpske svetinje i stratišta

Istoričar Miloš Ković rekao je da je srpski narod najstrašnije stradao u Hrvatskoj i da je za preostale Srbe veoma važno da njih i tamošnje svetinje posjećuju sunarodnici iz Srbije i Republike Srpske. – Da biste razumeli prošlost morate da dođete na lice mesta da vidite sopstvenim očima. Mi se i dalje nalazimo pred velikim zadatkom tumačenja, razumevanja genocida koji je na tim teritorijama pogodio srpski narod od 1941. do 1945. godine – objasnio je Ković, koji je tokom ljeta obišao mnoga mjesta u Hrvatskoj. Ković je rekao Srni da je dugo odbijao misao da bi trebalo da dođe u krajeve iz kojih su Srbi protjerani jer čovjek po prirodi

veritas.jpg

Saopštenje povodom godišnjice likvidacije rezervista JNA na Koranskom mostu u Karlovcu (21.09.1991.)

Dana 21. septembra 1991. godine pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Zbora narodne garde (ZNG) Republike Hrvatske, ispred mosta na reci Korani u Karlovcu, zaustavili su dva vojna kamiona u kojima su se iz kasarne „Mekušje” u kasarnu „Logorište” prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje. Odmah po predaji, jedna grupa aktivnih pripadnika JNA odvezena je u Karlovac u prostorije policije, a druga grupa, od 17 rezervista sa Korduna, sprovođena je pešice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most, pojavili su se uniformisani ljudi s fantomkama na glavama i počeli „krvavi pir” nad rezervistima u kojem

Kojekude braćo Srb(lj)i…

Piše: Milovan Bajagić Novi Sad 18.09.2025. Tržni centar ,,Promenada“. Premijera filma o dr Miodragu Laziću. Čuvenom dr Laziću. Heroju srpskog naroda koji je žrtvovao vlastiti privatni život i komfor da bi spasavao živote, ne samo pripadnika svog naroda, već i živote vojnika neprijateljskih vojski, ne gledajući na veru i naciju. Čovek koji je spasao stotine i hiljade života, pomerio granice ljudske izdržljivosti i lekarske posvećenosti, operišući desetinama sati uzastopce sa nogom u gipsu. Čovek o kome bi druge, bogatije i jedinstvenije nacije podigle zlatni spomenik i uvrstile njegovo ime u svakodnevni govor. Ali na tužnom kraju, maska pada, čovek ostaje, heroj se zaboravlja… Heroji se ne stvaraju postupno, oni se

Zavjera hrvatskih komunista protiv Srba u Lici

Srpski narod u Lici, doživio je veliku tragediju za vrijeme krvavih pohoda ustaških bandi utoku rata. Možda bi ta tragedija bila umanjena da se hrvatski komunisti nisu umješali u srpske redove i u srpski pokret otpora protiv Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatski komunisti su činili sve da se taj pokret razbije i da se Srbi razjedine. Kako je moglo to da se dogodi? Kako to da je lička tragedija postala još veća i to u vrijeme kad su srpski krajevi bili oslobođeni od ustaša? O tome postoje mnogi dokumenti koji sve objašnjavaju i oni će ovdje biti obnarodovani. Ako je poslijeratna hrvatska istorijografija skrivala ustaške zločine, na drugoj strani se potrudila

Rade R. Lalović: VJEČNAJA PAMJAT STRADALIM NA ZELENGORI

Mitar Kovač, Miloje Pršić, Petko Rašević, Milorad Ostojić, KOMUNISTIČKI ZLOČINI NAD JVuO – Od Ravne Gore do Zelengore, Evroazijski bezbjednosni forum, Beograd2025. Nakon više ili manje uspješnih i relativno brojnih knjiga o stradanju JVuO štampanih u dijaspori i u kod nas u Otadžbini, a pogotovo nakon knjiga Aleksandra Miloševića, Srpska Priča,  Nemanje Devića i Bojana Dimitrijevića, Bosanska golgota: slom snaga JVuO u Bosni 1945. godine, Rodoljuba Maletića i Dejana Đerića, Odlikovani i unapređeni JVuO 1941. – 1945.  nedavno je izašla iz štampe i knjiga grupe autora (Kovač, Pršić, Rašević, Ostojić) KOMUNISTIČKI ZLOČINI NAD JVuO – Od Ravne Gore do Zelengore, koja otkriva niz novih činjenica o stradanju JVuO na kraju Drugog svjetskog rata donoseći dragocjena neposredna svjedočenja

Dragana Tomašević: Vrana vrani oči ne vadi

Ja sam ona što i dalje misli da je u Jasenovcu stradalo 700.000 duša. Nekad davno, jedan “naučni radnik”, sada već osuđeni prestupnik Veljko Đurić Mišina, odlučio je da se pozabavi mojim likom i (ne)djelom. Nije mogao da odoli, pa je u svom pamfletu pod nazivom „Iskopavanja u Jasenovcu 1964. godine“ našao za shodno da se bavi sa mnom – Draganom Tomašević, potomkom preživjelih ustaškog genocida nad Srbima u NDH. I ne, nije to bila ozbiljna naučna analiza, već više nešto između tračerskog bloga i ličnog obračuna, zamaskirano kao “naučni doprinos”. Da stvar bude zanimljivija, osuđeni prestupnik Mišina se prethodno u javnim istupima bavio i analizama nagih tijela ćerki svojih

Godišnjica zločina nad Srbima u Lici 1993 godine

O B A V J E Š T E Nj E Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske „Medački džep“ (kod Gospića u Hrvatskoj). Parastos će se služiti u utorak  09. 09. 2025. godine u hramu Svetog apostola i evangeliste Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova. Nakon Parastosa u Tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na Spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih. Pomenuti spomenik podignut je zahvaljujući Koordinaciji srpskih udruženja porodica poginulih i nestalih lica sa prostora bivše Jugoslavije, a Udruženje porodica „Suza“ kao njena članica, je i inicijator

Pokolj u Gređanima i Čovcu

Da bi prikrila zločin nad Srbima u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim prodicama za njihove ubijene članove 1991. godine priznala status civilne žrtve rata, uz obrazloženje da su ih ubili – „četnici“, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici?! U selu Gređani kod Okučana, u zapadnoj Slavoniji, 5. septembra 1991. godine pripadnici hrvatskih paravojnih formacija „Tigrovi“ izvršili su stravičan zločin nad desetinama srpskih civila i srpskim teritorijalcima od kojih se mnogi još vode kao nestali. Hrvatska paravojska upala je u srpska sela Gređane i Čovac nakon povlačenja bivše JNA na početne položaje na kanal Strug. U noći 5. na 6. septembar oko 22.00 časa paravojna grupa „Tigrovi“ iz

Jadovnička priča o Milici i Kati

Pajo je napravio drveni sanduk, svezao ga na motor i sam dovezao majčine kosti na rodni Kordun. Na Crkvištu, pravoslavnom groblju stanovnika Vojnića i okoline, stoji spomen obilježje porodice Petrović iz sela Knežević Kosa. Među njima je i spomenik Petrović Milici (1920-1941) i njenoj majci Petrović Kati (1896-1941). Ipak, Miličine kosti ne miruju na ovom groblju. Katine su kosti prenešene ovamo 1968. godine iz Like. Ovo je priča o njima… Prababa po ćaćinoj strani mi je iz kuće Petrovića iz sela Knežavić Kosa. Pavao Petrović “Pajo” je najstariji izdanak te familije. Predsjednik je, kako to danas kažu antifašističke i boračke organizacije (SABAH) u Vojniću. Jedan od posljednjih boraca “onoga” rata, u

Ciganska je tuga pregolema

Sećanje Gavrila Vinčića (94), jedinog živog svedoka odvođenja 97 Roma iz porodice Familić iz Molovina u leto 1942. godine. Piše: Robert Čoban Jutro 17. juna 1942. Na ivici šume na kraju sremskog sela Molovin nalazile su se kuće od čerpića i zemlje u kojima su živeli Romi čuveni po najboljim tamburaškim bandama koje su svirale u celoj Jugoslaviji. Svi su nosili jedno prezime – Familić. “U tom njihovom naselju bio je jedan veliki debeo orah pored kojeg su oni svako veče svirali, a mi Srbi, momci i devojke iz sela odlazili smo tamo da učimo da igramo! Jako smo lepo živeli sa njima i družili se!”, dok sedimo u vinariji njegovog

USTAŠE ILI HRVATI?

Nema razloga da za svoje krvnike koristimo naziv koji i oni za sebe koriste. Piše: Vladan Vukosavljević Ako bismo u vezi sa genocidom nad Srbima u NDH uvek govorili da su ga počinili Hrvati (i bosanski muslimani) onda bi to bila relativna nepreciznost budući da je jasno da nisu svi Hrvati (i bosanski muslimani) u genocidu učestvovali ili ga podržavali. Međutim ako bismo kao i do sada govorili da su genocid počinile isključivo „ustaše“, onda bi to bilo još nepreciznije u odnosu na prethodno, jer je uglavnom poznato i lako dokazivo da je u istrebljivanju Srba i u genocidu učestvovalo više Hrvata koji nisu bili deo vojne formacije NDH zvane

Bojan Vegara: Srpsko Sarajevo je tog ljeta `95 pobjedilo čitav svijet!

Prvu pobjedu nad NATO-paktom i njihovim avlijanerima zabilježili smo mi Srbi iz Srpskog Sarajeva ljeta Gospodnjeg 1995 godine. Prvo su napali muslimani sa četri svoja korpusa i podržani od strane NATO ariljerije sa Igmana.Imali su na raspolaganju samo na vanjskom prstenu oko 60 000 vojnika i unutrašnjem prstenu više od 70 000. Imali su 43 topa, 406 minobacača i 19 tenkova.Vojska Republike Srpske imala je 17 500 vojnika na prvoj liniji fronta, 41 top, 132 minobacača i 24 tenka.A Sarajevo je bilo ključ rata. Prvi dan su nam presjekli put između Semizovca i Srednjeg i zatvorili nas u totalni obruč. A onda smo ih potukli, da će to da pamte

Sava Šumanović umoren bez krivice

Navršava se 82 godine od brutalnog ubistva Save Šumanovića, jednog od najistaknutijih srpskih i jugoslovenskih slikara 20. veka. U Sremskoj Mitrovici je, u noći između 29. i 30. avgusta 1942, na prostoru uz staro pravoslavno groblje, mučeničku smrt našlo oko 150 nedužnih muškaraca, žena i dece iz Šida, među kojima i četrdesetogodišnji slikar. Hrvatske ustaške vlasti su tu, tokom Drugog svetskog rata, sistematski ubile više hiljada nedužnih civila, najvećim intenzitetom upravo tokom avgusta i septembra te 1942. godine. Sava je uhapšen 28. avgusta rano ujutro, zamolio je da se spremi, okupao se, uzeo stvari, poljubio majku u ruku i otišao zauvek, ne znajući za šta ga terete. Taoci su najpre

Robert Čoban: BICIKLOM KROZ VOJVODINU

Pišući tekst o selu Sremska Rača koje sam obišao na dva točka proletos, naišao sam na potresna svedočanstva o masakru iz marta 1944. o kojem moram da priznam, nisam znao ništa. Početkom marta 1944. celo selo je spaljeno, a meštane su pripadnici 13. SS brdske divizije Handžar surovo preklali. Masakr je bio odmazda za partizanske diverzije na nemački transport. U Sremskoj Rači nakon masakra je boravio član britanske vojne misije Bejzil Dejvidson (1914-2010), a u svojoj knjizi „Slika partizana” opisao je zatečeno stanje: „Početkom marta Lala i ostali iz Bosne su stigli u Raču, prelazeći Savu na samom rubu katastrofe. Našli su prizor neizdržive strahote. Leševi 220 ljudskih bića, od

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

Demirovac – Devet grobnih polja na području Donje Gradine kod Kozarske Dubice osam decenija opominju i kriju strašnu istinu o zločinačkom ustaškom pohodu pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tokom Drugog svetskog rata, u zloglasnom logoru Jasenovac na najmonstruozniji način ubijeno je 700.000 ljudi, među njima 500.000 Srba, 40.000 Roma, 33.000 Jevreja, 127.000 antifašista i 20.000 dece. Preživeli logoraši bili su svedoci stravičnih ubistava celih porodica. Milica Sekulić (87) iz sela Demirovac izgubila je brojne članove porodice. „To su bile strahote, neljudske, strašne. I sada kada se setim, plačem. Imala sam svega 14 godina kada sam dovedena u Jasenovac i svega se sećam. Dovedena sam sa majkom i sestrom.“ Pokušala sam

NAJNOVIJE VIJESTI

LJUBA

Da li je ovaj sunčani dan naš kraj? Ova svjetlost i plavo

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.