arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

U 120 grobnica 550.800 mrtvih, još neistraženo oko 70 stratišta

DOKUMENT O JASENOVCU IZ ZAOSTAVŠTINE VLADIMIRA DEDIJERA Piše: Nikola Milovančev U srpskoj pravoslavnoj gimnaziji „Katarina Kantakuzina Branković” u Zagrebu održan je, pre desetak dana, simpozijum posvećen jasenovačkim žrtvama. Tom prilikom je, u raspravi, spomenut broj od 700.000 jasenovačkih žrtava, na šta je reagovao vladika g. Jovan Ćulibrk izjavom: „Ne smijemo se nabacivati brojkama jer vrijeđaju žrtve, njihove porodice i potomke.”. S obzirom na to da je, pre toga, jedan od istoričara u svojem izlaganju govorio o 100.000 jasenovačkih stradalnika (prof. I. Goldštajn), jasno je na šta g. Ćulibrk misli kada kaže „nabacivanje žrtvama”. Sa čuđenjem mogu da konstatujem da se na ove simpozijume pod okriljem naše SPC u Zagrebu (bilo

Bastašić: Predsjedniče, nemojte da ćutite na jasan istorijski revizionizam i antisrbizam

Otvoreno pismo Predsjedniku Republike Srpske. Poštovani gospodine Predsjedniče Republike, Pod Vašim visokim pokroviteljstvom, za srijedu 10. septembra ove godine, u Kulturnom centru Banski Dvor u Banjoj Luci, najavljen je u organizaciji ANURS, naučni skup pod naslovom „Međunarodni simpozijum Koncentarcioni logor Jasenovac – srpsko stradanje u Drugom svjetskom ratu – 80 godina poslije“. Vjerujem da su zbog teških iskušenja sa kojima se trenutno suočava Republika Srpska i Vi lično, Predsjedniku Akademije nauka i umjetnosti, koji predsjedava Organizacionim Odborom simpozijuma ali i Vama, promakle neke činjenice vezane za najavljeni simpozijum, sa kojima imam potrebu i osjećam dužnost da Vas upoznam. Mada su među članovima Organizacionog odbora Akademici i univerzitetski profesori, za očekivati je

Baka Draga će u januaru slijedeće godine proslaviti 106 rođendan

Preživela Pokolj i Oluju. Baba Draga, Draginja Bodlović, devojačko Jakšić, rođena je u Batinovoj Kosi, selu između Gline i Topuskog, na Krstovdan 18.1.1920. godine. Majka Petra joj umire kad je imala 11 godina i ona preuzima brigu o svojoj mlađoj braći i sestri!! Udaje se sa 19 god za Pavla (Pavao) Bodlovića i naredne godine dobijaju kći Mariju, moju majku! Ubrzo kreće rat i pokolj Srba u Hrvatskoj! Ona i Deda Pavle igrom slučaja izbegavaju klanje u Glinskoj crkvi, ali njen otac Luka i najstariji brat nisu! Takođe, od bliže rodbine na pokolj odlaze dedin otac, majka, sestra! Kriju se u šumama Petrove gore, organizuju otpor, većina bez pušaka, uglavnom

JU Spomen područje Donja Gradina odlikovanje Zlatna medalja za zasluge.

Jadovničani iz Srpske, Srbije i svijeta čestitaju čestitoj i vrijednoj gospođi Tuleković, hrabrom, istinskom i beskompromisnom borcu na polju kulture sjećanja i pamćenja. Povodom Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je odlikovao 15 zaslužnih pojedinaca i ustanova među kojima je  Javna ustanova Spomen područje Donja Gradina koja je odlikovana Zlatnom medaljom za zasluge. Orden preuzima gospođa Tanja Tuleković, direktor Javne ustanove „Spomen područje Donja Gradina“. Jadovničani iz Srpske, Srbije i svijeta čestitaju čestitoj i vrijednoj gospođi Tuleković, hrabrom, istinskom i beskompromisnom borcu na polju kulture sjećanja i pamćenja.

Ković: Posjećivati Srbe u Hrvatskoj, srpske svetinje i stratišta

Istoričar Miloš Ković rekao je da je srpski narod najstrašnije stradao u Hrvatskoj i da je za preostale Srbe veoma važno da njih i tamošnje svetinje posjećuju sunarodnici iz Srbije i Republike Srpske. – Da biste razumeli prošlost morate da dođete na lice mesta da vidite sopstvenim očima. Mi se i dalje nalazimo pred velikim zadatkom tumačenja, razumevanja genocida koji je na tim teritorijama pogodio srpski narod od 1941. do 1945. godine – objasnio je Ković, koji je tokom ljeta obišao mnoga mjesta u Hrvatskoj. Ković je rekao Srni da je dugo odbijao misao da bi trebalo da dođe u krajeve iz kojih su Srbi protjerani jer čovjek po prirodi

veritas.jpg

Saopštenje povodom godišnjice likvidacije rezervista JNA na Koranskom mostu u Karlovcu (21.09.1991.)

Dana 21. septembra 1991. godine pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Zbora narodne garde (ZNG) Republike Hrvatske, ispred mosta na reci Korani u Karlovcu, zaustavili su dva vojna kamiona u kojima su se iz kasarne „Mekušje” u kasarnu „Logorište” prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje. Odmah po predaji, jedna grupa aktivnih pripadnika JNA odvezena je u Karlovac u prostorije policije, a druga grupa, od 17 rezervista sa Korduna, sprovođena je pešice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most, pojavili su se uniformisani ljudi s fantomkama na glavama i počeli „krvavi pir” nad rezervistima u kojem

Kojekude braćo Srb(lj)i…

Piše: Milovan Bajagić Novi Sad 18.09.2025. Tržni centar ,,Promenada“. Premijera filma o dr Miodragu Laziću. Čuvenom dr Laziću. Heroju srpskog naroda koji je žrtvovao vlastiti privatni život i komfor da bi spasavao živote, ne samo pripadnika svog naroda, već i živote vojnika neprijateljskih vojski, ne gledajući na veru i naciju. Čovek koji je spasao stotine i hiljade života, pomerio granice ljudske izdržljivosti i lekarske posvećenosti, operišući desetinama sati uzastopce sa nogom u gipsu. Čovek o kome bi druge, bogatije i jedinstvenije nacije podigle zlatni spomenik i uvrstile njegovo ime u svakodnevni govor. Ali na tužnom kraju, maska pada, čovek ostaje, heroj se zaboravlja… Heroji se ne stvaraju postupno, oni se

Zavjera hrvatskih komunista protiv Srba u Lici

Srpski narod u Lici, doživio je veliku tragediju za vrijeme krvavih pohoda ustaških bandi utoku rata. Možda bi ta tragedija bila umanjena da se hrvatski komunisti nisu umješali u srpske redove i u srpski pokret otpora protiv Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatski komunisti su činili sve da se taj pokret razbije i da se Srbi razjedine. Kako je moglo to da se dogodi? Kako to da je lička tragedija postala još veća i to u vrijeme kad su srpski krajevi bili oslobođeni od ustaša? O tome postoje mnogi dokumenti koji sve objašnjavaju i oni će ovdje biti obnarodovani. Ako je poslijeratna hrvatska istorijografija skrivala ustaške zločine, na drugoj strani se potrudila

Rade R. Lalović: VJEČNAJA PAMJAT STRADALIM NA ZELENGORI

Mitar Kovač, Miloje Pršić, Petko Rašević, Milorad Ostojić, KOMUNISTIČKI ZLOČINI NAD JVuO – Od Ravne Gore do Zelengore, Evroazijski bezbjednosni forum, Beograd2025. Nakon više ili manje uspješnih i relativno brojnih knjiga o stradanju JVuO štampanih u dijaspori i u kod nas u Otadžbini, a pogotovo nakon knjiga Aleksandra Miloševića, Srpska Priča,  Nemanje Devića i Bojana Dimitrijevića, Bosanska golgota: slom snaga JVuO u Bosni 1945. godine, Rodoljuba Maletića i Dejana Đerića, Odlikovani i unapređeni JVuO 1941. – 1945.  nedavno je izašla iz štampe i knjiga grupe autora (Kovač, Pršić, Rašević, Ostojić) KOMUNISTIČKI ZLOČINI NAD JVuO – Od Ravne Gore do Zelengore, koja otkriva niz novih činjenica o stradanju JVuO na kraju Drugog svjetskog rata donoseći dragocjena neposredna svjedočenja

Dragana Tomašević: Vrana vrani oči ne vadi

Ja sam ona što i dalje misli da je u Jasenovcu stradalo 700.000 duša. Nekad davno, jedan “naučni radnik”, sada već osuđeni prestupnik Veljko Đurić Mišina, odlučio je da se pozabavi mojim likom i (ne)djelom. Nije mogao da odoli, pa je u svom pamfletu pod nazivom „Iskopavanja u Jasenovcu 1964. godine“ našao za shodno da se bavi sa mnom – Draganom Tomašević, potomkom preživjelih ustaškog genocida nad Srbima u NDH. I ne, nije to bila ozbiljna naučna analiza, već više nešto između tračerskog bloga i ličnog obračuna, zamaskirano kao “naučni doprinos”. Da stvar bude zanimljivija, osuđeni prestupnik Mišina se prethodno u javnim istupima bavio i analizama nagih tijela ćerki svojih

Godišnjica zločina nad Srbima u Lici 1993 godine

O B A V J E Š T E Nj E Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske „Medački džep“ (kod Gospića u Hrvatskoj). Parastos će se služiti u utorak  09. 09. 2025. godine u hramu Svetog apostola i evangeliste Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova. Nakon Parastosa u Tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na Spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih. Pomenuti spomenik podignut je zahvaljujući Koordinaciji srpskih udruženja porodica poginulih i nestalih lica sa prostora bivše Jugoslavije, a Udruženje porodica „Suza“ kao njena članica, je i inicijator

Pokolj u Gređanima i Čovcu

Da bi prikrila zločin nad Srbima u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim prodicama za njihove ubijene članove 1991. godine priznala status civilne žrtve rata, uz obrazloženje da su ih ubili – „četnici“, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici?! U selu Gređani kod Okučana, u zapadnoj Slavoniji, 5. septembra 1991. godine pripadnici hrvatskih paravojnih formacija „Tigrovi“ izvršili su stravičan zločin nad desetinama srpskih civila i srpskim teritorijalcima od kojih se mnogi još vode kao nestali. Hrvatska paravojska upala je u srpska sela Gređane i Čovac nakon povlačenja bivše JNA na početne položaje na kanal Strug. U noći 5. na 6. septembar oko 22.00 časa paravojna grupa „Tigrovi“ iz

Jadovnička priča o Milici i Kati

Pajo je napravio drveni sanduk, svezao ga na motor i sam dovezao majčine kosti na rodni Kordun. Na Crkvištu, pravoslavnom groblju stanovnika Vojnića i okoline, stoji spomen obilježje porodice Petrović iz sela Knežević Kosa. Među njima je i spomenik Petrović Milici (1920-1941) i njenoj majci Petrović Kati (1896-1941). Ipak, Miličine kosti ne miruju na ovom groblju. Katine su kosti prenešene ovamo 1968. godine iz Like. Ovo je priča o njima… Prababa po ćaćinoj strani mi je iz kuće Petrovića iz sela Knežavić Kosa. Pavao Petrović “Pajo” je najstariji izdanak te familije. Predsjednik je, kako to danas kažu antifašističke i boračke organizacije (SABAH) u Vojniću. Jedan od posljednjih boraca “onoga” rata, u

Ciganska je tuga pregolema

Sećanje Gavrila Vinčića (94), jedinog živog svedoka odvođenja 97 Roma iz porodice Familić iz Molovina u leto 1942. godine. Piše: Robert Čoban Jutro 17. juna 1942. Na ivici šume na kraju sremskog sela Molovin nalazile su se kuće od čerpića i zemlje u kojima su živeli Romi čuveni po najboljim tamburaškim bandama koje su svirale u celoj Jugoslaviji. Svi su nosili jedno prezime – Familić. “U tom njihovom naselju bio je jedan veliki debeo orah pored kojeg su oni svako veče svirali, a mi Srbi, momci i devojke iz sela odlazili smo tamo da učimo da igramo! Jako smo lepo živeli sa njima i družili se!”, dok sedimo u vinariji njegovog

USTAŠE ILI HRVATI?

Nema razloga da za svoje krvnike koristimo naziv koji i oni za sebe koriste. Piše: Vladan Vukosavljević Ako bismo u vezi sa genocidom nad Srbima u NDH uvek govorili da su ga počinili Hrvati (i bosanski muslimani) onda bi to bila relativna nepreciznost budući da je jasno da nisu svi Hrvati (i bosanski muslimani) u genocidu učestvovali ili ga podržavali. Međutim ako bismo kao i do sada govorili da su genocid počinile isključivo „ustaše“, onda bi to bilo još nepreciznije u odnosu na prethodno, jer je uglavnom poznato i lako dokazivo da je u istrebljivanju Srba i u genocidu učestvovalo više Hrvata koji nisu bili deo vojne formacije NDH zvane

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.