arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Đurđica Dragaš: Pesma nezaboravljenih!

22. jun 2024.

Radujemo se vama što nosite krst, što pevate i plačete u isto vreme. Mi ćemo uvek biti tu i radovati se jedni drugima jer… mi smo jedno… vi nad jamom i mi u jami!!! Ujede me zver, okrvavljenim zubima.Rastrgnu mi kožu divljim kandžama. Baci me u ponor…. Padoh tiho, nečujno, meko.Uze me Gospod milostivi, oslobodi mi telo muke ovozemaljske. Lagana i nebolna gledala sam iz mraka bezdanog.Gledala sam neviđeno, pakao što ga ljudski um ne dokuči. Gledala sam decu bez očiju, žene bez utrobe, starce bez ruku…Milovala sam im rane, smirivala jauke, brisala znoj sa čela.Molila sam Gospoda da ih uzme, da odnese bol, da nas sjedini. I čuo je

Đuro Zatezalo: Logor Jadovno

22. jun 2024.

Krajem maja i tokom juna 1941. godine, iz svih krajeva NDH je svakodnevno stizalo na stotine zatočenika u Gospić, pa je prostor kaznionice Okružnog suda ubrzo postao premalen. Zbog toga je u prvoj polovini maja Ministarstvo unutrašnjih poslova, na čelu sa Andrijom Artukovićem, zatim Eugenom Kvaternikom, ravnateljem Ravnateljstva za javni red i sigurnost, Jucom Rukavinom, ustaškim pukovnikom, Juricom Frkovićem, velikim županom župe Lika i Gacka, Stjepanom Rubinićem, šefom ustaškog redarstva u Gospiću, te Rudom Ricom i Dragutinom Pudićem Paralizom, u velebitskoj zabiti, daleko od očiju naroda, osnovalo logor Jadovno. On je u početku obuhvatao jedan šumski proplanak ograđen bodljikavom žicom. Prostor pod vedrim nebom nije bio duži od 50 i

Održana prva promocija knjige, prvenca Đurđice Dragaš „Jer… mi smo ista krv!“

21. jun 2024.

Da se ne zaboravi, da se pamti, jer narod bez prošlosti nema budućnost. U Spomen Biblioteci u Prigrevici, u sredu 19. juna, održano je književno veče i promocija zbirke pesama, pod nazivom „Jer… mi smo ista krv!“ ,autorke Đurđice Dragaš-Vukovljak. Prostor biblioteke predviđen za promociju, bio je prepun, kako gostiju sa strane, tako i samih Prigrevčana. Autorka je prisutne podsetila na velika stratišta Srba na prostoru NDH, za vreme Drugog svetskog rata i za vreme rata od 1991. do 1995. godine. Njene pesme su pune sete, tuge i posvete precima i svim nevinim žrtvama. Kako sama kaže, te duše „pišu“ njene pesme, a ona ih samo beleži. Program su obogatile

Đurđica Dragaš: Mirisalo je Divoselo na jutarnju rosu, na jabuke i pokošenu travu

21. jun 2024.

Silno se namučih pre par dana pokušavajući da, na Gugl mapi, pronađem, bar približno, mesto gde je nekad bila naša porodična kuća u Divoselu. Kažem mesto zato što od kuće, posle nekoliko napada hrvatske vojske početkom 90-ih, nije ostao ni „kamen na kamenu“. Kad u pretraživač upišete Divoselo, jedino što dobijete kao rezultat je velika zelena pustoš. Nema kuća, nema puta, nema oranica… Samo zeleno „more“ koje guta sve pred sobom. Tražila sam, uvećavala, pokušavala da pronađem neki trag života prema kojem bi se orijentisala… Posle mnogo muke, uspela sam (bar tako mislim) da nekako lociram parče zelenog prekrivača ispod kojeg bi trebalo da su ostaci naše kuće. Usput sam

Dušan Bastašić za „Glas“: Mlade ne učimo dovoljno o našem stradanju

20. jun 2024.

Ako je istorija učiteljica života, onda je potrebno da našim mladim generacijama otkrijemo i saopštimo istinu šta se tamo desilo prije 80 godina i to na način adekvatan njihovom uzrastu. Važno je da to uđe u udžbenike jer to smatram jednim nacionalno odgovornim. Zašto se neodgovorno odnosimo prema mjestima stradanja naših predaka u Drugom svjetskom ratu, ali i na pitanja zašto tih užasnih događaja nema više u javnom prostoru i udžbenicima, niti zašto ne postoji nijedan diplomski rad na tu temu, teško je odgovoriti, rekao je predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić. On je u intervjuu “Glasu” naveo i da mladim generacijama treba da otkrijemo i saopštimo istinu šta se

Spomenik koga više nema

18. jun 2024.

Centralni spomenik žrtvama kompleksa logora smrti NDH Gospić – Jadovno – Pag, autora Vanje Radauša, podignut je jula mjeseca 1961. nedaleko pravoslavnog groblja u Gospiću. Uništen je u ratu 90-tih. Samo mjesto i ostatke spomenika locirala je ekipa udruženja građana Jadovno 1941, decembra mjeseca 2021. godine. Ovaj video zapis urađen je maja mjeseca 2023. godine. Prenosimo dio teksta dr Koste Popovića, posvećen spomeniku na Jasikovcu: “Obeležavanje stradanja žrtava na Jadovnu spojeno je sa dvadesetom godišnjicom ustanka i revolucije u organizaciji Saveza boraca NOR i održana je 27. jula 1961. u Gospiću. Pri tome je dominirala proslava ustanka i revolucije. To je uticalo i na obeležavanje spomenika stradalim žrtvama terora i

NA VELEBITU PARASTOS JADOVNIČKIM ŽRTVAMA 29.JUNA

17. jun 2024.

Njegovanje kulture sjećanja i pamćenja je ne samo jedan nacionalno odgovoran, već i duboko moralni i ljudski odnos prema nevino postradalim precima, ali i odgovoran odnos prema još nerođenim potomcima. Kod Šaranove jame na Velebitu u subotu, 29. juna biće služen parastos jadovničkim žrtvama povodom obilježavanja Dana sjećanja na Jadovno 1941. godine kada je u tom kompleksu logora za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ na najsvirepiji način ubijeno više od 40.000 uglavnom Srba i Jevreja. Predsjednik Udruženja „Jadovno 1941“ Dušan Bastašić rekao je Srni da je njegovanje kulture sjećanja i pamćenja ne samo jedan nacionalno odgovoran, već i duboko moralni i ljudski odnos prema nevino postradalim precima, ali i odgovoran

LITURGIJA I PARASTOS NA KAMNIŠKOJ BISTRICI

16. jun 2024.

U subotu, 15. juna 2024. Njegovo Preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo, Administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, služio je Svetu Liturgiju i parastos na spomen području u Kamniškoj Bistrici u Sloveniji, na mjestu stradanja velikog narodnog zbjega iz Crne Gore, Boke kotorske i Hercegovine, 1945. godine. Tada je na tom mjestu naredbom komunističkih vlasti ubijeno preko 3500 nevinih. Vladici Kirilu sasluživao je arhimandrit Pavle Radusinović, iguman manastira Orahovica, protojerej Predrag Šćepanović, iz Mitropolije crnogorsko-primorske i sveštenstvo Mitropolije zagrebačko-ljubanske. Pojao je vizantijski hor Crkvene opštine u Ljubljani, a na Liturgiji su učestvovali i mnogi vjerni iz Mitropolije crnogorsko-primorske koji su, kao i ranijih godina, došli na poklonjenje tom sveštenom mjestu. Mnogi od njih potomci

U Belom Potoku u Beogradu održan 14. Sabor Bilogoraca

16. jun 2024.

Posle Smederevske Palanke, Rume, Grocke, Pančeva i Novog Sada, u Belom Potoku nedaleko od Beograda, u hotelu „Sučević“, 9. juna 2024. se održao šesti put Sabor Bilogoraca, 14. po redu od 2010. godine u organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“. Piše: novinarka „Srpskog kola“ Vesna Pešić Okupljanje na Saboru Bilogoraca i ovaj put bilo je protkano pomešanim osećanjima radosti zbog susreta prijatelja i rođaka, bivših komšija i saboraca, ali i tuge zbog gubitka zavičaja, čitavog jednog sveta koji posle više od trideset godina nije ni zaboravljen ni prežaljen. Na Svečanoj skupštini udruženja prisustvovala su tri od četiri člana Štaba Teritorijalne odbrane Opštine Grubišno Polje iz 1991. godine Milena Mrkšić, Rade Kljajić, Regina

PRIPREME  SOKOLA ZA XVII SVESOKOLSKI SLET U PRAGU 2024.

14. jun 2024.

Sokolski savez Srbije pozvao je sokole i sve zainteresovane u svom glasniku “Oko sokolovo” br. 81-82  da sa njima učestvuju na XVII Svesokolskom sletu u Pragu od 29 juna 2024. do 5 jula 2024.          Srpski narod slao je na visoke škole u Pragu svoje sinove, koji su kasnije kad su se vratili bili na vodećim mestima  državnog života. U Pragu je 1862. osnovano društvo za telovežbu koje je kasnije nazvano Soko po ptici, uzoru viteštva i junaštva iz srpskih narodnih pesama. Srpski sokoli redovno su učestvovali na Sveslovenskim sletovima u Pragu. U međuratnom periodu sokoli iz Jugoslavije su masovno učestvovali na sletovima. Posle obnove rada 1992. srpski sokoli nastavili su da

Pismo Mire Cikote pred pogubljenje

12. jun 2024.

Kozara, ljeto 1942. „Draga moja mama, Prošlo je mnogo mjeseci kako Ti nisam pisala… I evo poslije više mjeseci Ti pišem, na žalost, posljednje pismo. Osuda je izrečena. Sjedim u ćeliji i čekam da dođu po mene. Nisam ovdje sama. Razgovara se, pjeva, zamišljeni smo doduše, ali vjeruj mi, mama, nije ni strašno, pa zato Ti pišem. Htjela bih vam svima reći da se ne žalostite. Dok je čovjek na slobodi, izgleda mu ovakav položaj strašan, ali nije, uživila sam se u ovo stanje, a pomisao da je završilo ovako još hiljade i hiljade ljudi, ublažuje moju bol i žalost za životom. Čula sam da je moja divna Ljiljana kod

Vladimir Bursać: Sudbina Stanka Opačića – Ćanice je bila veličanstvena i u isto vreme tragična, strašna i tužna

12. jun 2024.

Organizator ustanka na Kordunu, najuspešniji komandant partizanskih odreda, čovek koji je otvorio Prvo zasedanje AVNOJ-a u Bihaću novembra 1942.g. Čovek koji je sudio drugima i odlučivao ko će živeti a ko neće. Čovek koji je trebao da postane Narodni heroj Jugoslavije, a završio je na suprotnom kraju života. Kao zatvorenik na Golom Otoku, kojem su oduzeta građanska prava i kojeg su izbegavali njegovi partijski drugovi. Njegova sudbina je jasno pokazala zablude srpskog viđenja jugoslovenstva kao nečega većeg i značajnijeg od srpstva, u ime čega je vredelo odreći se delova svog nacionalnog bića. Hrvatsko i slovenačko viđenje su jugoslovenstvo shvatali samo kao privremeno rešenja do konačne federalizacije i nastanka njihovih država.

Kozara i Potkozarje – srpski zid plača

11. jun 2024.

Hrvatski i njemački fašisti opljačkali su sva sela, pobili dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila otjerali u logore, mahom u Jasenovac. Na Kozari i Potkozarju, prema podacima nakon rata, ubijeno je i stradalo 35.000 civila. Ofanziva ustaša i njemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je na današnji dan 1942. godine, što je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada. Zatiranje naroda Uz podršku mađarskih riječnih brodova, 40.000 njemačkih i hrvatskih vojnika zatvorilo je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. U opkoljenom području zbjeg sa oko 80.000 srpskih civila branilo je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda. Poslije

Srpski Velebit

10. jun 2024.

Pokušavam da se setim kada sam prvi put čula za Jadovno. Bilo je to, čini mi se, u godinama kasnog detinjstva ili ranog devojaštva. Piše: Gordana Dostanić U našoj kući, tata i njegov prijatelj pričali su o vremenu NDH u Sremu, pominjali Pokretni preki sud i imena pobijenih komšija, Srba, nikome dužnih i nizašta krivih. Bar ne svojom voljom. Onda je mama pomenula Jadovno. Ona je u svakoj prilici sve svodila na meru lepote i tuge doživljene u njenoj Lici. Tako i tada reče da je na Velebitu bio logor u koji su odvodili Srbe. Iz njega, tog logora, niko se nije vraćao. Mnogo ljudi je na Jadovnu pobijeno. Ona

Godišnjica krvave kozaračke epopeje: Pokušaj zatiranja Srba

10. jun 2024.

Desetog juna 1942. godine njemački vojnici i ustaše napali su narod Kozare, počinivši jedan od najvećih ratnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu – srpsko stanovništvo je ubijano i raseljeno, a poseban zločin počinjen je nad djecom. Izbeglice sa Kozare (foto: radiogornjigrad.wordpress.com) Ofanziva Nijemaca i ustaških jedinica /oko 40.000 vojnika/ zatvorila je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. Oko 80.000 srpskih civila našlo se na udaru nacističkih snaga, a branilo ih je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda. Ipak, Kozarčani su izdržali 50 dana teških borbi – poginulo je oko 1.700 partizana, ali je na nekim mjestima obruč probijen i spaseno je oko 15.000 civila. Nijemci i

NAJNOVIJE VIJESTI

Sadržaj

Autorica Zdenka Novak, rođena 26. novembra u Zagrebu u imućnoj jevrejskoj obitelji,

Izrael

“Što je u jednom imenu?”, kaže Julija kad čuje da je Romeo

Zagreb

U Zagrebu nakon četiri godine! U početku sam osjećala samo umor i

S partizanima

Kad je početkom rujna Italija kapitulirala, na Sušaku je nastala prilična panika.

Na Sušaku

Od lipnja 1941. pa do kapitulacije Italije u jesen 1943. godine živjela

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu.

Udaja

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako

Rat

Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA