arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Prof. dr Svetozar Livada

ZLOČIN I ŠUTNjA

Budući da sam sva ratna bezumlja, masakre, razaranja, tribalne odmazde i dr. detaljnije opisao u svoje četiri knjige,* gdje sam empirijski spoznao, kao ruralni sociolog i istraživač, da na području Vojno-redarstvene akcije „Oluja“ nisam našao srpskog sela gdje netko nije ubijen ili nestao, ti su me zločini toliko sablaznili da sam jedva sačuvao čovjeka u sebi. Jer sveopća sotonizacija Srba dovela je do njihove potpune negacije kao ljudi. Zbog toga sam odlučio da to ilustriram jednim MEGAZLOČINOM, koji je u našoj javnosti potpuno prešućen, rekao bih ignoriran, iako je objavljen u jednom našem uglednom glasilu, nažalost danas ugašenom. Taj zločin nadmašuje sve do sada masovne zločine građanske strane rata u

Mile Bjelajac: Pravo na otpor i pobunu

Danas, kada su nedavne ideološke podele u svetu zamaglile veličinu i suštinski značaj pobede (1945) nad jednim projektom dominacije svetom i kada se relativizuje značaj pobede nad tim istim projektom 1918. godine, ima li mesta da se zapitamo da li je narod kome pripadamo birao i onda i tada pravu stranu istorije? Da se pitamo da li je posle pobeda u ta dva rata pružao ruku pomirenja pobeđenima bez masovnog revanša i osvete? Da li treba da se u ime nečega odričemo prava na sećanje da je nekada postojala tradicija borbe za oslobođenje, protiv volje silnika koji bi da porobe, da razdrobe, da unište i potru jedan narod i pretope

Genocidni mozaik trajao više od sto godina: Broj žrtava veći od 10.000

Bivši internat misije Sv. Eugena u kanadskoj Britanskoj Kolumbiji danima obilaze kolone gnevnih građana ostavljajući u dvorištu igračke, obuću, poruke, sveće… Novi talas nacionalne žalosti, gnevnih napada na crkve i društvenih rasprava o kanadskoj kolonijalnoj prošlosti podstaknut otkrićem nova 182 posmrtna ostatka domorodačke dece na ovoj lokaciji, u neoznačenim grobovima. Ovo je treći bivši internat za domorodačku decu kojim je upravljala Katolička crkva i čije okruženje krije strašne tajne koje čak ni ne postoje u horor filmovima ove razmere. Stambena škola Svetog Eugena otvorena je 1912. a zatvorena tek 1970. i smatra se da skoro dve stotine pronađenih malih kostura pripadaju deci iz plemena Ktunak, piše Slobodna Dalmacija. Deca Prvih

Kosovski novomučenik otac Hariton

Tog 15. juna 1999. godine, nešto pre 11 sati, otac Hariton je ispred episkopskog dvora u Prizrenu primio svoje poslednje poslušanje. Trebalo je otići u grad, po hranu. Rekavši „Neka je blagosloveno“, krenuo je automobilom, bez straha. U samom gradu bio je zaustavljen od trojice terorista i legitimisan. Odmah po legitimisanju, teroristi crnih uniformi i još crnjih duša odveli su ga njegovim autom u nepoznatom pravcu. Ovo se dešavalo naočigled nemačkih vojnika u sastavu NATO „mirovnjaka“. Ceo događaj video je i jedan nemački novinar, fotografisao i istog dana obavestio episkopiju. Počeo je golgotski put novog Hristovog mučenika. Na njegova pleća stavljen je poslednji i najteži krst – mučeništvo za Hrista.

Logor Plav: ZABORAVLjENI ALBANSKI LOGOR ZA SRPSKE CIVILE, ŽENE, DJECU I STARCE

4. jula 1941. u Plavu, na sjeveroistoku Crne Gore albanski balisti i vulentari pod nadzorom italijanskih okupacionih vlasti osnovali koncentracioni logor. U ovaj kazamat smrti su dovođeni pravoslavni Srbi iz okoline Plava, procenjuje se preko 500 civila, od kojih najvećim dijelom žene i djeca. U samom logoru je umoreno preko 30 mališana mlađi od 10 godina. Logor Plav je bio jedini logor na teritoriji okupirane Crne Gore u Drugom svjetskom ratu za žene i djecu. U njemu su albanski balisti utamničili isključivo civile, a najvećim dijelom bili su to žene, djeca i starčad. Sam logor je osnovan početkom jula mjeseca 1941. godine i to u privatnoj višespratnoj kući porodice Vukote Džudovića. Kasnije

Epopeja stradanja, muke i patnje, ali i ponosa srpskog naroda

Kozara je epopeja stradanja, muke i patnje svih onih koji su položili svoje živote za slobodu, kao i cjelokupnog srpskog naroda, ali i ponos budućih pokoljenja. Ofanziva ustaša i njemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je 10. juna 1942. godine, što je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada. Tog 10. juna otpočeo je koncentričin napad na partizane iz svih okolnih garnizona. Fašističke snage počele su opkoljavanje šireg područja Podkozarja i krenule u sistematsko ubijanje i uništavanje srpskog naroda i njihove imovine. Hrvatski i njemački fašisti pljačkali su sela, pobili znatan dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila

Mastilović: Srpska – jedini garant opstanka Srba zapadno od Drine

Institucionalni okvir Republike Srpske štiti i garantuje opstanak srpskog naroda zapadno od Drine, nakon što je Drugi svjetski rat ostavio demografsku katastrofu po Srbe u BiH, ocijenio je istoričar Draga Mastilović. Mastilović je na predavanju u Tesliću o srpskom nacionalnom pitanju u BiH u 20. vijeku istakao da srpsko nacionalno pitanje i istorijski procesi 20. vijeka, pogotovo za Srbe zapadno od rijeke Drine, dubinske korijene vuku od 19. vijeka. – Odnosno od 1844. godine kada je rimokatolički ideolog Ćezar Balbo označio Drinu kao granicu dva svijeta, a kao najvažnije pitanje za tadašnju Evropu ocijenio da se pravoslavlju i Rusiji mora spriječiti prodor na topla mora, i to jačanjem Pruske u

Srebrenica: Usvojena deklaracija o stradanju srpskog naroda

Srebrenička Skupština opštine danas je usvojila Rezoluciju o stradanju srpskog naroda u Srebrenici u 20. veku i osudila sve zločine počinjene nad Srbima, kao i pripadnicima svih naroda na prostoru bivše Jugoslavije u tom periodu. Za ovu odluku glasali su srpski odbornici jer su bošnjački napustili sjednicu nakon duge rasprave. Inicijativu za donošenje Rezolucije podneo je potpredsednik Skupštine opštine Radomir Pavlović iz SNSD-a, koji je rekao da ovaj dokument treba da pokaže obim srpskog stradanja i osudi zločine počinjene nad Srbima u 20. veku. – Na ovaj način želimo da pokažemo da je neopravdano proglašavati srpski narod genocidnim nakon ovolikih žrtava i njegove odbrambene, slobodarske i večite borbe na strani

Dani(j)el Simić: Prekriženi krst

Na Jadovnu svikao na svašta. Ali nijesam da krst koji sam donio, vraćamo nazad sa jame. U savremenom srpskom jeziku prekrižiti, ne znači isto što i prekrstiti. To mi je ove 2021. godine palo teže, nego što prošle nijesmo ni išli. Ne marim za žegu, umor, nepravdu i nipodaštavanje. A ne i zadržimo se dugo. Samo smo u dva navrata boravili duže od 24 časa u Neovisnoj Republici Hrvatskoj. Sigurno ću pisati tek kasnije, kao i obično. Mogu ja i odmah, ali znam da nakon 24.06. koji smo ustanovili kao Dan sjećanja na sistem logora smrti Nezavisne Države Hrvatske Jadovno-Gospić-Pag, preteču Jasenovca, niko sem mrežne strane Jadovno.srb neće pominjati do

Odlazak poslednjeg preživelog učesnika proboja iz logora Jasenovac

Prilikom bega iz logora skrivao se tri dana, a imao je svega 48 kilograma Bazil Zukolo, poslednji preživeli učesnik proboja zatočenika ustaškog logora smrti u Jasenovcu, preminuo je u 99. godini, saopštio je juče Muzej žrtava genocida. U saopštenju se podseća na biografiju Zukola, koji je rođen u Novskoj 1922, a zajedno s bratom, kao italijanski državljani i simpatizeri narodnooslobodilačkog pokreta, uspeo je da izbegne pozive za mobilizaciju u jedinice hrvatskog domobranstva. Kada je 1943. godine srednji brat Tomislav mobilisan u italijansku vojsku, Bazil i on odlučili su da se priključe partizanskom pokretu. Iste godine najstariji brat Stjepan i Bazil uhapšeni su u kratkom vremenskom razmaku i vezani žicom prebačeni

Đurđica Dragaš: Usudio se Srbin da na Gazimestanu digne tri prsta!

Mi smo dobri samo kad ćutimo i kad se sklanjamo, kad se izvinjavamo i priznajemo sve što nam „stavljaju na teret“. „Gledaju nam kroz prste“ samo kad igramo po njihovim pravilima. Nije Risto Jovanović, Srbin iz Podgorice, kako sam sebe predstavi pred sudom u Prištini, slutio da će se njegov put na Gazimestan završiti u kazamatu „nazovi države“ Kosovo. Ali eto… učinio je Risto „neoprostivo“! Sugerisao je policajcima da, na Vidovdan, ne pretresaju monahinju koja je krenula na Gazimestan. Bilo je to dovoljno da na njega, kao na ozloglašenog teroristu, skoče specijalci. Njih deset na jednog Rista!!! Bahato, bezobzirno, nadmeno.. stavili su mu lisice na ruke i počela je još

Ković

Miloš Ković: Vidovdanska beseda na Filozofskom fakultetu

Vidovdan je, bez sumnje, najznačajniji datum u srpskoj istoriji, bremenit značenjima i skrivenim smislom. To nije samo sećanje na jedan veliki istorijski događaj. Kosovska bitka je, zaista, označila pravu smenu epoha, prelazak iz doba veličine i slave u vreme vazalstva i robovanja. Srbija, Bosna i Zeta opstale su, istina, još ceo vek, bogat raznovrsnim dostignućima. Bio je to, ipak, život u senci kosovskog poraza, u osluškivanju topota turskih konja i iščekivanju konačnog sloma. Istoričari će marljivo beležiti kosovske i pokosovske događaje. Primetiće da je poraz Srba u Maričkoj bici bio možda još veći i odsudniji. Rekonstruisaće tok Kosovske bitke i ispitivati dvosmislene vesti o tome ko je, ustvari, u njoj

Višegrad: Otvorena izložba o Livanjskim Srbima uz promociju knjige Ognjena Marija Livanjska

U organizaciji Gradske galerije Višegrad i Udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda, u subotu 26. juna t.g, publici je rečju i slikom predstavljen istorijski presek života i stvaralaštva livanjskih Srba, manifestacijom pod nazivom „Srbi Livanjskog polja-tragovi kroz vekove“. U umetničkom delu programa učestvovali su: Una Vojinović, Sofija Čarapić, Anđelina Đurđević, a program je vodila Branka Marković. Na izložbenim panoima prikazan je svojevrsni istorijski presek od prednemanjićkog perioda do današnjih dana, a izlaganjem govornika osvetljeno je stvaranje institucija i očuvanje verskog i nacionalnog identiteta u vrlo teškim okolnostima za srpski živalj tokom osmanske i austrougarske vladavine Bosnom. Tako su livanjski Srbi još pre 200 godina pokrenuli i finansirali rad prve srpske

Milenko Jahura: NERETVA HLADNA SRPSKA GROBNICA

Iskaz Šakota Sofije, izbjeglice iz Čapljine Komesarijatu za izbeglice u okupiranoj Srbiji i saslušanje Raguž Stojana, hrvatskog ustaškog tabornika iz Domanovića 1952. godine pred organima UDB-e u Mostaru o bacanju tela ubijenih Srba u Neretvu sa mosta u Čapljini. Izvod iz Zapisnika saslušanja ratnog zločinca Raguž Stojana iz Domanovića, o zločinima hrvatskih i muslimanskih ustaša na području Čapljine i Stoca“.Šta nam znate reći o ubistvu petnaestorice Srba u štali Marić Petra, koji su bili i koji su izvršili ubistvo? Ne mogu se sjetiti tačno datuma kada je to bilo, bilo je uglavnom poslije ovih akcija koje sam ja sa svojim ustašama izvodio. Jednog dana ja sam se nalazio u patroli,

Jovo Bajić: DAN POSLE ILINDANA, 3. AVGUSTA 1942. GODINE, USTAŠE KUPREŠKE BOJNE I CRNE LEGIJE SPALILE SU 93 SRBINA IZ BEGOVOG SELA

Prema planu  o potpunom  istrebljenju Srba sa prostora Kupreške visoravni,[1] koji je sačinila i sprovodila hrvatska kupreška vojna, civilna i crkvena  vlast, došlo je na red Begovo Selo, naselje koje se nalazi nepun kilometar vazdušne linije istočno od centra Kupresa, kada su u jednoj štali na sred sela 3. avgusta 1942. godine, dan posle Ilindana, spaljena 93 člana porodica Gligurić i Spremo. Autor: Jovo Bajić I ovaj zločin izvela je Kupreška bojna u saradnji sa Crnom legijom koja je dvadesetak dana ranije stigla sa Kozare gde je učestvovala u ofanzivi na Kozaru i pokoljima kozaračkih Srba. Crnu legiju predvodili su Jure Francetić i Rafael Boban. Pored Crne legije u Kupres

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.