JADOVNO
Pod Velebitom bezdna jama ćuti
Muk joj strašniji od krika
Nebo iznad nje njene rane sluti
I plače zemlja živih pokojnika
Duboka i tamna vjekovima zjapi
Sada sa kostima mučenika
I samo odsjaj nebeskih lampi
Osvijetljava žive rane nesrećnika
Čemerom li si obavijen Velebite
Krv ti grca pod izvorima vode
Gladna usta,a duše site
Sada po dvorima Njegovim hode
Jeziva i tamna vjekovima ćuti
duboka i teška ko djevojačka suza
Tišinom svojom na nova stradanja sluti
ne može Srbin bez krvi i uza
Progovorite kosti nedužnih bića
Zatresite zemlju uprljanu grijehom
Dosta je bilo muke i krvoprolića
Hoće li ikad srpsko čedo zaspati sa smijehom
Velebitske jame nebrojane, mračne
Koliko svetih u utrobama skrivate
Kad će vam svanuti zore zračne
I da li uz nas grešne mirne bivate
Progovorite kosti,usahle ,mrtve
Pričajte istinu kada već neće živi
Neka ne ostanu zaboravljene žrtve
I neka zna svijet koga da krivi
A mi,nedostojni molićemo Bogomajku
Da oprostimo jedni drugima
Ali nikad Srbine ne zaboravi hajku
Nad ničim krivim,čestitim ljudima
Autor: Anželika- Nikolina Kučinar