Ako zaboravim tebe Jadovno, neka me zaboravi desnica moja.

Ne postoji ovozemaljska zapovijest, niti zakon koji može da nas odvoji od zavjeta koji smo dužni da ispunimo prema našim pretcima.

Da njihova žrtva ne ostane zaboravljena, ostaje dužnost nama i našoj djeci, jer kakav im primjer damo u odnosu prema prethodnicima svojim, tako će se odnositi i prema nama naši nasljednici, ma kako okončali svoj ovozemaljski put.

Ako zaboravimo na strah i prigrlimo ljubav, onda ćemo bez bojazni koračati napred i ispunjavati zadaću, i ljubav prema njima će nas ohrabrivati da ne klonemo dok zadaću ne ispunimo.

Ljubavlju i nezaboravom pokidaćemo pečate tajni i skrivenih zlodjela sa grobova njihovih, a pravda vaskrsnuti mora. Istina i pravda nadvladaće laž i mržnju koji se istinom i pravdom u grob obaraju, a iz groba proslavljeni mučenici stupaju i zastupaju nas pred prestolom Božjim. 

Suze za njima pretvaraju se u radost, jer tuga prestaje kada ispojemo Hristos Vaskrse i kada vaskrsnom idejom prožmemo živote svoje, jer pobjede ne biva bez stradanja, niti Vaskrsa bez Velikog Petka! 

 Ako zaboravim tebe Jadovno, neka me zaboravi desnica moja.

Autor: Prezviter Saša Lončina

---

---

Od istog autora:

Saša Lončina: U jednom gradu, hiljadama kilometara udaljenom od potkozarja, svi prisutni gledaju film o stradanju jednog naroda kojem se to stradanje negira… i plaču

---

---