arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ranko D. Radelić: PRO MEMORIA CONTRA PRO PATRIA

Popis stradalih Nesrba u genocidu 1941.-1945. u naseljima istočne Bilogore 1941.-1945. godine. Izvod iz uvoda knjige objavljene početkom jula 2021. U Beogradu. U Zavičajnom udruženju „Bilogora“ Beograd još 2014. je započeo rad na projektu „Žrtve Bilogore HH vijeka“, koji je imao za cilj da se na jednom mjestu sakupe i kasnije publikuju svi dostupni podaci i istraži ono što je još moguće, poslije skoro čitavog vijeka od događaja, o žrtvama istočne Bilogore, prije svega srpskim, ali i svima ostalim koje su bile žrtve represije, a posebno ustaške strahovlade u NDH 1941.-1945. godine. Naivnima će ovo istraživanje izgledati kao anahrono, ponovno iščitavanje poglavlja jedne apsolvirane i naizgled davno zatvorene knjige. Posao

Budućnost Srpske

„Srpska svakako teži Srbiji, ali ona trenutno ne može opstati osim kao ekstenzija Srbije. Neophodno je vratiti Srpsku u srpski obrazovni, finansijski, bezbjedonosni, društveni sistem. Iako i Srbija ima svoje poteškoće i ogromne probleme, Srpskoj je integracija sa Srbijom u svemu u čemu je to trenutno moguće – imperativ opstanka“ Piše: O. Darko Đogo Republike Srpska u kojoj danas živimo nije ista ona koju je stvarao moj otac. Ona se razlikuje po svojim simbolima: ti simboli, opet, nisu nikakve krpe i zakrpe, već vjekovni, arhetipski obrisi Srpstva koje se branilo i – čini se, u nekom fizičkom smislu – odbranilo. Te iste simbole je današnja garnitura političara u Republici Srpskoj

Vladimir Bursać: Pokolj nad Srbima je izvršio državni aparat NDH, institucije te države, službena lica civilnih organa vlasti, tužilaštva, sudskih organa, policijskih i vojnih jedinica

Sećanje na 16 muškarca iz sela Doljana (Bosanskih Doljana), kod Bihaća, koji su u subotu 26. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na stratištu Garavice kod Bihaća. Ovo se desilo jedan dan nakon odvođenja muškaraca iz Kliševića.  U subotu 26.jula 1941.g članovi ustaškog roja iz sela Ćukovi (Ante iz Žegara, Hilmić, Vojić, Miralem Kulenović zvani Šunjić) su u zaseoku Luke, sela Bosanski Doljani sakupili 18 muškaraca. U pitanju je bilo 16 žitelja sela, jedan čovek koji je sa ličke strane došao da samelje žito u mlinovima na Uni i Pavle Pava Mašanović, koji je radio na Unskoj pruzi. Rekli su im da odu do Železničarske kuće na

RUŠILI MU SPOMENIK, SAD GA SLAVE: Licemeran odnos Hrvatske prema najvećem srpskom naučniku Nikoli Tesli

Nikola Tesla je po nacionalnosti bio Srbin, njegova je veličina neupitna u globalnim razmerima i možemo biti samo ponosni na njega. Rodio se u Smiljanu na području Hrvatske, živeo uglavnom u SAD, a građani su ti koji su sugerisali da na jednoj kovanici evra bude njegov lik. Piše: Jurica Kerbler – stalni dopisnik Novosti iz Zagreba Ovo je izjavio hrvatski premijer Andrej Plenković nakon reakcija iz Srbije i Narodne banke Srbije o planu da Teslin lik bude na hrvatskim evrokovanicama. – Nikome Teslu ne uzimamo, a moj stav da sam na čelu Narodne banke Srbije bio bi da čestitamo – tvrdi Plenković. Potpredsednik Vlade Hrvatske i predstavnik srpske manjine Boris

Osvećenje zvona u Gradini Koreničkoj

U Gradini Koreničkoj, dana 22. jula 2021. godine, sabrao se verni narod Like, grada Korenice i okolnih mesta, kod hrama Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila, kako bi prisustvovali osvećenju zvona, koje je osvetio Njegovo Preosveštenstvo Episkop gornjokarlovački G. Gerasim. Preosvećenom Episkopu Gerasimu su sasluživali: arhimandrit Mihailo (Vukčević), arhimandrit Naum (Milković), protoprezviter – stavrofor Mićo Kostić, protoprezviter Mile Ristić, protonamjesnik Predrag Sušić, prezviter Dragan Mihajlović i protođakon Nebojša Anđić. Hram Svetih Arhangela Mihaila i Gavrila je tokom Drugog svetskog rata mnogo postradao, i trenutno se nalazi u fazi obnove, trudom, ljubavlju i nesebičnoj pomoći  g. Branka Drakulića koji je poreklom iz Gradine Koreničke, a danas živi u Beogradu, zvona ovoga hrama

MILOŠ KOVIĆ: Ništa nije gotovo! Pred nama je odgovor na pitanje hoćemo li kao narod živeti ili mreti? (VIDEO)

Svako naše, srpsko stradanje, to sada vidimo, imalo je smisla. Sve kroz šta smo prolazili bio je jedan put koji je bio tačno predviđen za nas, krst ni teži ni lakše nego što smo mogli da ponesemo. Ta stradanja od 1941. do 1945. od 1912. do 1918. godine, u vekovima pre toga, govorim o ratovima i velikim stradanjima, to smo mi, to je nama pripadalo. Ovo u ekskluzivnom intervjuu za video produkciju „Iskre“ kaže istoričar Miloš Ković. -Ono što smo doživeli u Krajini, Sarajevu, Kosovu i Metohiji, u mnogome je strašnije od onog što smo preživeli u Drugom svetskom ratu. Ali, ništa nije gotovo. Istoriju treba razumeti, ali, treba živeti

Pokloničko putovanje u Prebilovce iz Srpske i Srbije

Polazak iz Srbije i Srpske dan uoči praznika Svetih Prebilovačkih i Donjohercegovačkih mučenika. Putovanje se organizuje povodom 80. godišnjice stradanja oko 4000 Srba sa područja Donje Hercegovine i doline Neretve u Pokolju, genocidu nad Srbima počinjenom od strane NDH , od kojih žrtava je preko 800 iz Prebilovaca a od njih su 600 žene i deca stradali 6. avgusta 1941. Navršava se i 31 godina od otvaranja 13 jama i 3 velika stratišta, 28 godina od sahrane žrtava, 29 godina od genocidnog i rušilačkog izgona 45.000 Srba sa ovog područja i uništenja Hrama i moštiju žrtava, 6 godina od kanonizacije Sv. Prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika i sveštanja novoizgrađenog Hrama i

Đurđica Dragaš: Može li se preživeti Divoselo?

Nedavno, 25. juna, navršilo se 30 godina od proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske. Zvanični kraj SFRJ bio je ujedno i početak krvave decenije koja je odnela hiljade života i zauvek promenila sudbine onih koji su je preživeli. Među stotinama hiljada raseljenih i izbeglih našla se i moja porodica.. Nisam slutila, dok sam tog juna ’91 proslavljala 17. rođendan, da će to biti poslednji put da u svom stanu gasim svećice na torti, da mi poklone donose drugarice iz škole i da se radujem, onako iskreno, kako to mogu samo devojke od 17 godina… Trideset godina kasnije, malo zbog „ozbiljnih“ 47 leta, a mnogo više zbog svega što se izdešavalo u

Darko Ristov Đogo: Ako Tara nije granica za „srpske krivice“

Kalendari i rezolucije. Kišno jutro, a treba poći onim slomivratom između Foče i Plužina. Pa onda u Pivu. Pivski su sveti Mučenici. Služi Mitropolit Joanikije. Čekamo ga, a kiša ne prestaje. Kako dolazi, okreće se: „Oče Darko, ti ćeš besjediti na jevanđelju!“ Šta čovjek da kaže kad zanijemi? Šta je ostalo i šta ima da se iskaže na mjestu na kome je smisao svijeta prestao da postoji, onakav bar kakvim ga je civilizacija gradila vijekovima, da bi se u prekidu smislenosti čovjeka koji je postao zvijer rodilo jedino što je veće od čovječanskog smisla – bogočovječanski Svesmisao Žrtve, onaj konačni pogled Jagnjeta u kome je spas. Jaroslav Pelikan će napisati

Ković razobličio Kurtija: Ako ćemo o genocidima na Kosovu, bilo je to ovako!

Ako bismo hteli da budemo cinični, primećuje Ković, trebalo bi da kažemo da je istorija albanskog naseljavanja na Kosovo i Metohiju počela genocidom nad Srbima i ostalim hrišćanima a da se, kako vidimo, tako i završava. Aljbin Kurti je zamenio teze jer je trebalo da govori o genocidu Albanaca nad Srbima kroz istoriju, a ne o srpskom genocidu nad Albancima, kaže istoričar Miloš Ković nakon poslednje runde dijaloga u Briselu gde je Priština od Srbije zahtevala da prizna genocid nad Albancima u tri perioda, 1878, 1912, i 1999. godine. Ako bismo hteli da budemo cinični, primećuje Ković, trebalo bi da kažemo da je istorija albanskog naseljavanja na Kosovo i Metohiju

Pitanje u vezi grobnice Jelene Rodić na zagrebačkom Mirogoju, supruge počasnog građanina Zagreba, barona Gavre Rodića

Posjetioci centralnog zagrebačkog groblja Mirogoj mogu u mjesecu julu ove 2021. godine da postave jedno pitanje u vezi pitanje zadnjeg počivališta Jelene Rodić (1822 – 1850), prve supruge počasnog građanina Zagreba, vojnog i civilnog guvernera Dalmacije, austrijskog viteza i barona, podmaršala Gavrila Rodića (Vrginmost, Kordun, 1812 – Beč, 1890). Naime, ova grobnica, koju je preminuloj supruzi 1850. podigao G. Rodić je očito ovih dana prekopana?! Postavlja se pitanje zašto, odnosno da li je neko nepoznato lice sada sahranjeno u grobnicu na glavnom odjelu groblja Mirogoj, polje 2, razred I, grobnica 44? Ne bi željeli sada ulaziti u istorijat događanja iz zadnje dvije – tri decenije, kada su na Mirogoju „nestali“

Šta je bilo sa Darom u zadarskoj „kristalnoj noći“: Antonijević o nastavku ustaškog pakla

Bilo je neophodno da priču o Dari i Budi i stradanju našeg naroda u Jasenovcu kompletiram sa onim šta je bilo posle. Zato smo otvaranje serije smestili u zadarsku kristalnu noć, 50 godina kasnije kad je došlo do masovnog paljenja srpskih kuća i radnji, što je najavilo povratak fašizma među hrvatski živalj, otkriva za Sputnjik Predrag Gaga Antonijević. Bilo je neophodno da priču o Dari i Budi i stradanju našeg naroda u Jasenovcu kompletiram sa onim šta je bilo posle. Zato smo otvaranje serije smestili u zadarsku kristalnu noć, 50 godina kasnije kad je došlo do masovnog paljenja srpskih kuća i radnji, što je najavilo povratak fašizma među hrvatski živalj,

Dodik: Mržnja koja je dovela do stradanja Srba u NDH ni danas nije smanjena

Srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da mržnja koja je dovela do stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ danas uopšte nije smanjena i da bi se u ovom trenutku sve to na neki način ponovilo, kada bi za to bilo prilike, kao što je to bilo i 1991. godine. Na prvom obilježavanju Dana sjećanja na ubijenu i umorenu djecu od ustaša u NDH Dodik je u Gornjem Jelovcu pod Kozarom u obraćanju rekao da je za njega impresivna ta količina mržnje koja i sada postoji. On je istakao da bi se gotovo svaki dan moglo obilježavati neko od stradanja srpskog

Glina stara Glinska crkva

ZLOČINI HRVATSKIH USTAŠA: Ubijanje srpskog naroda u Gornjem Taborištu, kod Gline, od strane svojih komšija

Selo Gornje Taborište nalazi se na području opštine, odnosno nekad i kotara (sreza) Glina, na Baniji. Udaljeno je oko 18 kilometara severno od Gline, na putu koji vodi do sela Slatine, na reci Kupi. Kod sela je i raskrsnica puteva koji vode na istok, do sela Stankovca, na reci Glini, i na zapad, do puta na Kordunu koji spaja Vrginmost sa selom Lasinja, na severu, na reci Kupi. Srbi u Gornjem Taborištu doživeli su u Drugom svjetskom ratu nekoliko puta strašne zločine od strane hrvatskih ustaša iz svoga i okolnih sela. Doživeli su najstravičnija klanja i ubijanja od Hrvata, svojih komšija, dotašnjih dobrih poznanika i prijatelja. Doživeli su i pokrštavanje

Mihajlo-Veljic.jpg

Kako sam preživio dječji logor

Priča Mihajla Veljića jedna je od priča hiljada djece s Kozare, koja su nakon ustaško-njemačke ofenzive sredinom 1942. završila u logorima NDH-a. Veljić, rođen u Donjim Podgradcima kraj Bosanske Gradiške, u to je vrijeme bio dvanaestogodišnjak. – Kada je počela ofenziva, povukli smo se iz sela u Kozaru, gdje smo majka, moja braća Milorad i Pero i ja uhvaćeni s mnoštvom naroda i odvedeni u Staru Gradišku. Selekcija je izvršena odmah; muškarci i mlađe žene odvojeno su slani u Njemačku na rad. Prije odlaska, muškarci su bili na katu kaznionice, a mi djeca i žene bili smo u dvorištu oko kaznionice. Bilo je grozno vruće, a nije bilo vode. Presušio

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.