
Episkop Sergije: Krajina je naše Kosovo
U vremenu kada zaboravljamo sebe, svoje korijene i svoj identitet, porazno je da čuvamo samo ono što nam se otvoreno napada. Ono što nam se otvoreno ne napada, mi kao da zaboravljamo, kao da potiskujemo iz sjećanja, iako dobro znamo da „tiha voda brijeg roni“. Tako je sa Krajinom, koja je oduvijek čuvala druge, a danas je na margini našeg postojanja. Krajina je kao ostarjela i brižna starica koju su, čini se, i vlastita djeca zaboravila. Kosti naših predaka razasute su širom Krajine. Nema nijedne stope ove mučeničke zemlje na kojoj nije prolivena krv u borbi za postojanje, a to je i danas naša jedina misao – da opstanemo, da













