Oni su ćutali, onda kada je trebalo da govore.

A kada su progovarali (dvojica, trojica), bilo je to na štetu njihovog, srpskog naroda, tačnije naroda njihovih roditelja. Njima samima srpstvo ništa nije značilo.
Dok su njihovi poznanici, kolege, prijatelji.. Hrvati, osnivali stranke, partije, zajednice.. sa hrvatskim predznakom, oni su, a reč je o intelektualcima, društvenim, kulturnim, političkim delatnicima grada Zagreba, iz reda srpskog naroda, podržavali „neutralnog“ Račana, napuštali Hrvatsku ili jednostavno ćutali.
Iz straha? Da, iz straha, iz kukavičluka, i kalkulacija da će materijalno proći bolje ako se javno NE deklarišu kao Srbi. A, Zagreb je znao da su Srbi.
Bio sam dopisnik Politike iz Zagreba sve do avgusta 1991. g. Dakle, svedok s lica mesta, ovog velikog poraza srpske inteligencije. Dopisništvo na početku Gajeve, kafe u hotelu Dubrovnik, sir i vrhnje iz Zagorja, na Dolcu, popodnevno sedenje na Cvjetnom trgu… predratni dani baroknog grada koji je tonuo u šovinizam.
Lično poznajem neke od ovih Srba. Par njih, na samom početku 1990. pokušavao sam da ubedim – Pupovca, na primer – da osnuju u Zagrebu srpsku građansku stranku, da artikulišu jasan politički stav i poziciju Srba u Hrvatskoj i svakodnevno taj stav iznose i brane pred 20-ak domaćih i stranih novinara – izveštača, koliko ih je u to vreme bilo u glavnom gradu Hrvatske.
Nisam uspeo. Oni su bili iznad tog trivijalnog, nacionalnog, kako mi je tada rekao jedan od njih. Gadili su se svojih sunarodnika u Krajini, profesora Jovana Raškovića i ljudi oko njega.
Nakon 34 godine, koliko je prošlo od tada, vremenska distanca ni za jotu nije promenila moje mišljenje; bila je to velika politička šansa Srba u Hrvatskoj. Nikada nećemo saznati u kojoj meri bi političko angažovanje srpske inteligencije u Zagrebu (refleksno i u Osijeku, Karlovcu, Rijeci, Sisku, Vukovaru..) kroz osnivanje stranke 1990. godine, promenilo tok događaja u korist Srba u Hrvatskoj, ali da bi im išlo u korist.. nema sumnje.
Više od istoga autora: PRIJATELjI – KOLUMNISTI – Ratko Dmitrović