1. Filozof Milan Kangrga (1923 - 2008)
1.1. Kratka biografija
Milan Kangrga rođen je u Zagrebu 1. svibnja 1923. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je 1950. godine na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju. Doktorsku disertaciju pod naslovom Etički problem u djelu Karla Marxa obranio je 1961. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Od 1950. godine radi kao asistent za predmete Etika i Estetika na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Postupno napredujući u znanstveno-nastavnim zvanjima redovitim je profesorom postao 1972. godine, a u tom je zvanju dočekao i mirovinu 1993. godine. Više godina predavao je – uz osnovnu djelatnost na matičnom fakultetu – etiku i na Filozofskom fakultetu u Zadru, kao i na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Gotovo tri desetljeća obavljao je dužnost šefa katedre za etiku, a u dva je mandata bio i pročelnik Odsjeka za filozofiju. Pod njegovim je mentorstvom obranjeno preko stotinu diplomskih radova, te više od trideset magistarskih radnji i doktorskih disertacija. Među njegovim je doktorantima i niz djelatnih stručnjaka iz područja filozofije na svim hrvatskim sveučilištima i na više inozemnih sveučilišta, među kojima su mnogi postali vodećim profesorima na svojim fakultetima. Ne treba zaboraviti ni desetke zaslužnih gimnazijskih nastavnika i drugih stručnjaka koji su bili upravo njegovi đaci.
Od 1962. do 1964. godine boravio je kao stipendist Humboldtove zaklade na Sveučilištu u Heidelbergu, potom i na sveučilištima u Freiburgu, Wűrzburgu i Aachenu. Gostovao je kao predavač na svim spomenutim sveučilištima, kao i u Bonnu, Műnchenu, Dűsseldorfu, Pragu, Bratislavi, Budimpešti, Moskvi, Lenjingradu i Kijevu. Bio je jedan od utemeljitelja i član uredništva zagrebačkog časopisa Pogledi (1952-1954), među pokretačima časopisa Naše teme i časopisa Praxis, u sastavu čije je redakcije bio od osnivanja do gašenja spomenutog časopisa, (1964-1974). Jedan je od osnivača Korčulanske ljetne škole, te dugogodišnji urednik Filozofske biblioteke zagrebačkog izdavača Naprijed, u kojoj je objavljen niz kapitalnih djela klasične filozofijske literature. Bio je 1957. godine jedan od utemeljitelja Hrvatskog filozofskog društava, u čijem je upravnom odboru bio i tajnik, a u jednom je dvogodišnjem mandatu obnašao i dužnost predsjednika Hrvatskog filozofskog društva.
Značajna je njegova prevoditeljska djelatnost: s njemačkog je prevodio Kanta, Hegela, Blocha, Marcusea i Lukácsa, a s francuskog Descartesa i Leibniza.
Valja spomenuti i njegov leksikografski rad, koji se kreće u rasponu od pisanja natuknica za Filozofijski rječnik Vladimira Filipovića, preko brojnih natuknica što ih je pisao za razna izdanja Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ u Zagrebu. U kontinuitetu objavljuje punih 57 godina. Objavio je ukupno 15 knjiga, jedan udžbenik, preko 60 izvornih članaka (od toga 13 u inozemnim edicijama, na njemačkom, engleskom, talijanskom, španjolskom i slovačkom jeziku) kao i veći broj preglednih članaka i prikaza. Također su objavljena i njegova Odabrana djela u četiri sveska.
Umro je 25. 04. 2008. godine.