Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Četvrt vijeka je kako potomci porodice Delić iz Crkvina kod Goražda tragaju za posmrtnim ostacima svojih očeva, koje su pripadnici tamošnje muslimanske ratne policije i vojske odveli s kućnog praga i isto toliko čekaju kaznu za zločince. Istraga je intenzivirana ili je pri kraju, ponavljaju iz bh Tužilaštva!? Ko pere krvave ruke goraždanskih ratnih i poratnih gospodara?
Potomcima Delića, deceniju već, iz Tužilaštva BiH stiže isti odgovor. Još iz vremena davno zaboravljenog Dejvida Švendimena. Šablonski – smjenjuju se samo potpisnici! Švendimen, Milorad Barašin, Goran Salihović, Behaija Krnjić i na kraju potpis Marijane Čobović – trenutno postupajućeg tužioca.
Istraga intenzivirana, ali optužnice nema! Braća Jovo, Radivoje, Nikola i Novica, sestra Anđa, ujaci i rođaci- 11 članova jedne porodice. Svi su živjeli u Crkvinama, nadomak Goražda i svi muškarci odvedeni iz svojih domova u jednom danu – u zoru 20. maja 92. godine, prvo u Mravinjac, a potom u logor – u objekat Štamparije u Vitkovićima, gdje je bila smještena i policija. Anđa je nekoliko dana kasnije silovana i zlostavljana – u Drinu je bacali i iz plahovite rijeke vadili. I samo njeno tijelo je pronađeno!
„Pa to je javna tajna i ko ih je uhapsio i odveo u Vitkoviće i ko ih je izveo i pobio. Nema ništa više tu da se istražuje”, govori o stradanju svojih rođaka Milorad Delić Kostić.
Zločinci, njihovi suizvršioci, nalogodavci u BiH i van nje, već su saslušavani. Osman Subašić, ratni pomoćnik vojnog komandanta za bezbjednost i za RTRS je svojevremeno priznao da je Deliće ispitivao kada su uhapšeni.
Njegov imenjak Osman Radmilović je u Vitkovićima bio komandir policije i komandovao je baš iz Štamparije, gdje su Delići danima premlaćivani. U deceniju starim izvještajima bezbjednosnih službi uredno su posložena imena.
Još starija su pisana svjedočenja poput onog Šabana Kurtovića, pripadnika Prve drinske brigade, čiji je komandant tada bio Ahmet Balić.
„Prva akcija u kojoj sam učestvovao bila je napad na srpsko selo Crkvine iznad Mravinjca, kada je naša četa čiji je komandant bio Sinan Begović, dobila naređenje da izvrši etničko čišćenje tog terena“, piše u izjavi Ahmeta Balića.
Nabraja Kurtović učesnike akcije etničkog čišćenja, svjedoči o zarobljavanju Delića.
Svjedočili su i drugi- stražari iz Štamparije, vozači koji su Deliće odvezli na zadnje putovanje, svjedoci Anđine golgote- ali optužnica nema!
Jedina napisana optužnica je protiv Hedina Džambegovića i to ne za ubistvo Delića već za premlaćivanje i zlostavljanje preživjelih članova postradale porodice – žena i staraca!
I tu optužnicu je Tužilaštvo BiH ustupilo kantonalnom pravosuđu u Goraždu – istom kojim gospodare tamošnji ratni kadrovi, poput vojnog sudije iz Vitkovića Seada Imamovića. Ne čudi onda što je Džambegović osuđen na dvije godine i to nepravosnažno.
Umjesto kantonalnog tužioca Lazara Draške, koji ni sve dokaze nije u spis uvrstio niti sve svjedoke pred Vijećem ispitao, na mizernu kaznu žalila se porodica, ali još uvijek nema ni odgovora ni pravosnažne presude!
Za odgovorima je tragala i ekipa RTRS-a. I u Goraždu i u Sarajevu – bezuspješno!
„Nije problem da se predmet otvori, da se napravi uvid – da se predmet izvadi iz ladice koji vješto krije Marijana Čobović!“, kaže rođak ubijenih Milorad Kostić.
„Kamo sreće da su me ubili sa mojom djecom da ne mislim“, rekla je prije nekoliko godina ia RTRS i baka Božana Delić.
Od tuge slomljeno srce bake Božane, koja je golgotu svoje djece godinama prepričavala, odavno je upokojeno!
Čeka li Tužilaštvo BiH da ovaj svijet napuste i svi zločinci i svjedoci, poput upravnika zatvora u Vitkovićima Mirsada Mene Dragolja, ili Hadže Efendića, ratnog gospodara Goražda u kojem je za Srbe važila monstruozna alternativa– Koferi ili kovčezi!
Izvor: Radio Televizija Republike Srpske
Vezane vijesti:
