DOGODILO SE NA DANAŠNjI DAN 1991. DA SE NE ZABORAVI!
ZAPLAKALA JANjA GORA CIJELA
Krenili su pre zore rane
da u Dabru kupe konje vrane.
Svoju zemlju da bi obradili
familiju milu prehranili.
A kada ih kući nije bilo
cjelo selo na njih je mislilo.
Mili Bože što ih kući nema
nešto crno kao da se sprema.
Iz Kapele crni glas se vije
i u sebi tužne slutnje krije.
Maglovita skrila je Kapela
što ostade od tri muška tela.
Isečeni ustaškim rukama
umirali u strašnim mukama.
Zvjerski su ih mučili i klali
na komade tjela komadali!
Oj Kapelo goro naša mila
gde si tjela njih trojice skrila.
Već tri dana kući nisu došli
preko Krsta glibadolskog su pošli.
Četvrtog dana za zlo se saznalo
cjelo mesto tad se rasplakalo.
Kad su s crkve zvona zazvonila
Krajinu je tuga obavila!
Plakala je Janja Gora cela
i plaščansko sva ostala sela.
’91 .petog Novembarskog dana
ubiše nam: Stevu, Bođu i Milana.
Tad od bola do Boga miloga
zanjemio narod je Plaškog.
Sasjekoše 3 naša sokola
puca srce narodu od bola!
Pišteničke vile čupajući kose
tužne vjesti sa Kapele nose.
Grakću crni gavrani a nadljeću vrane
Milanovu nogu, kad skidaše s grane.
Oj Stevane iz Šušnjara diko
do danas te ne prežali niko.
Oj Milane tvog se milog lika
još i danas seća srpskog Lika.
Oj Bogdane zbog tvoje mladosti
ne može im niko da oprosti.
O nesreći što vas više nema
svima tužna pričat će poema.
Ova pjesma priča opomenu
o tom danu i crnom vremenu!
O krvavim neljudskim rukama
i vašima jezivim mukama.
Vaša deca bez vas će odrasti
kamen im sa srca nikad neće pasti!
Oni nikad neće biti ljudi
i njima će Bog mili da sudi!
Da Bogda im zatrao se seme
da se vakve ne ponove teme!
Ovu pesmu posvećujem našim stradalim Janjogocima, za 25. tužnih godina od stradanja, njihovim porodicama, prijateljima i svima koji izgubiše živote u tome nesretnom nametnutom ratu!
Ne ponovilo se!
Oprostimo ali ne zaboravimo! Vječna im slava!
Milan R.Kosanović