fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Vilijam Šabas, advokat i jedan od najvećih stručnjaka za genocid: Hrvatska operacija „Oluja“ je bila genocid

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/otadzbinski_rat/oluja/vilijam-sabas.jpg

Hag, Beograd – U sporu između Hrvatske i Srbije kao advokat srpskog pravnog tima zastupam stavove Srbije. To je drugačije u odnosu na moju akademsku ulogu, u kojoj se trudim da budem neutralan i objektivan.

 

Ipak, u ovom slučaju Srbija dokazuje da kombinacija faktora, uključujući činjenicu da je veliki broj ljudi napadnut i ubijen zbog mržnje i namere hrvatske vlasti, čini da ovu operaciju možemo smatrati genocidom, kaže za Danas Pravo Vilijam Šabas, član pravnog tima Srbije u sporu sa
Hrvatskom pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu i jedan od najvećih stručnjaka za genocid.

On dodaje da bi trebalo da imamo na umu da je Srbija odgovorila na tužbu
Hrvatske, a Hrvatska je zatražila od suda da „usvoji daleko širi i
liberalniji stav prema krivičnom delu genocida nego što je to bio slučaj
2007. u parnici s Bosnom“.

– Naravno, što je pristup suda definiciji genocida širi, to je jači
argument Srbije da je genocid počinjen. Ali Srbija takođe apeluje na sud
da se drži pristupa koji je usvojio 2007. i da odbaci tvrdnje Hrvatske po
tom pitanju – naglašava Šabas.

Da li tvrdnja Hrvatske sadrži dokaze koji su dovoljno jaki da potkrepe njihov stav da je genocid počinjen nad hrvatskim narodom?

– Tvrdnja Hrvatske veoma je slična onoj koju je Bosna iznela 2007. u vezi
sa opštinama. Ali, tu tvrdnju Bosne je Međunarodni sud pravde odbacio
2007. Ako sud postupa u skladu sa ovim ranijim presedanom, treba da
odbaci i tvrdnju Hrvatske.

Obe strane ukazuju na broj osoba koje su nestale ili ubijene za vreme
rata u Hrvatskoj. Međutim, tačan broj tek treba da se utvrdi. Koliko je
uopšte važna cifra u ovakvim slučajevima?

– Pitanje nestalih osoba je tragičan aspekt konflikta. Naravno, u svim
ratovima ima nestalih, naročito u brutalnim etničkim konfliktima poput
onog 1990-ih. Rešavanjem ovih pitanja pomaže se zalečenje rana i promoviše
se pomirenje i mir. Pretpostavljam da i Srbija i Hrvatska imaju jaku želju
da to učine. Iako su nestale osobe jedan aspekt konflikta, nije od
velikog značaja za diskusiju o genocidu.

Koji je prema vašem mišljenju najbolji način da društvo prevaziđe užase
rata koji su toliko veliki da ostavljaju prostor za tvrdnje da je genocid
počinjen u ime tog društva? Drugim rečima, šta bi bio najbolji put napred
za Srbiju i Hrvatsku?

– Ne potičem iz regiona i nisam u baš dobroj poziciji da shvatim veoma
složene društvene, kulturne i istorijske činjenice koje tu igraju ulogu.
Mnogi ljudi su nestrpljivi kada je o pomirenju reč, ali je za to možda
potrebno više vremena. Kada razmišljamo o Evropi nakon Drugog svetskog
rata i vidimo Merkelovu, Olanda i Kamerona na sastancima EU, uvereni smo
da su se glavni učesnici najvećeg od svih konflikata pomirili. Ali je
za to bilo potrebno mnogo decenija. To je uključivalo posvećenost većoj
ekonomskoj i političkoj integraciji i zajedničkoj viziji osnovnih
ljudskih prava. Ulazak Srbije u EU biće veoma pozitivan korak. Kako mlađe
generacije budu dolazile u prvi plan, kao što je to bio slučaj u
Nemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji, značaj antagonizma njihovih
roditelja će bledeti. Ali čak i u Zapadnoj Evropi ima ekstremističkih
snaga za koje se stiče utisak da im nedostaju dani rata, rasizma i
mržnje, a pretpostavljam da takvi elementi još uvek ne manjkaju ni na
Balkanu. Potrebno je da upotrebimo najbolje oružje koje imamo na
raspolaganju u „militantnim demokratijama“ da bismo ove ljude držali na
marginama, gde i pripadaju.

Oštro ste osporavali ocenu Haškog tribunala da je u Srebrenici počinjen
genocid. Zbog čega, i kako biste okarakterisali zločine u Srebrenici?

– Haški tribunal, kao i Međunarodni sud pravde, označili su masakr u
Srebrenici kao genocid. Pre nego što su doneli takvu odluku,
argumentovano sam se tome suprotstavljao, smatrajući da je genocid
neodgovarajući termin. Ne samo da je broj žrtava bio neuporedivo manji od
dotadašnjih, priznatih genocida, već ni dokazi o genocidnoj nameri nisu
bili jaki. Bilo je nedoslednosti, jer su počinioci zločina ubijali
muškarce, ali ne i žene i decu. Međutim, sud je utvrdio drugačije i nema
svrhe sada o tome raspravljati.

Dokazi

U novijoj istoriji, prema vašem mišljenju, genocidi su izvršeni u
Jermeniji, Ruandi, i nad Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata.
Šta ih razlikuje od drugih, sličnih zločina u novijoj istoriji?

– Mnogobrojni činioci utiču na to da se jedan zločin kvalifikuje kao
genocid. Analizu i procenu ne treba da rade samo advokati i sudije već i
istoričari i sociolozi. Masakri u Jermeniji tokom Prvog svetskog rata,
nad Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata, kao i u Ruandi u
novijoj istoriji uključuju masovna ubistva. Ali, pored toga, postoje i
svedočenja, dokumentacija i neoborivi dokazi da je postojala namera
počinioca da određenu grupu uništi. Uopšteno, za dokazivanje genocida,
sem masovnih ubistava potrebni su čvrsti dokazi o nameri da se u
potpunosti uništi određena grupa.

O genocidu

Izjavljivali ste više puta da se danas termin „genocid“ olako koristi, i
često meša sa etničkim čišćenjem. Šta, u stvari, definiše genocid?

– Poput mnogih reči, i termin genocid u svakodnevnom govoru ima više
tumačenja i različito se shvata. Pred Međunarodnim sudom pravde koristimo
njegovo pravno značenje. U Konvenciji o genocidu, donetoj 1948, genocid
je definisan kao međunarodni zločin sa namerom uništenja nacionalne,
etničke, rasne ili verske grupe ljudi. Godinama je bilo debata oko
interpretacije ove pravne definicije. U slučaju BiH, Međunarodni sud
pravde je 2007. utvrdio da se uništenje odnosi na fizičko uništenje,
istrebljenje. To izdvaja genocid od drugih oblika napada po nacionalnoj,
etničkoj, rasnoj ili religijskoj osnovi, kao što su etničko čišćenje,
prisilno premeštanje, „kulturni genocid“ i slično. Manjine mogu biti
napadnute na različite načine, a genocid je najekstremniji oblik tog
napada.

 

Autor: Katarina Živanović

Izvor: Danas

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: