“Veritas”: Navršila se 34 godine od nekažnjenog zločina nad Srbima na Kupreškoj visoravni

Navršila se 31 godina od zločina hrvatske vojske nad kupreškim Srbima koja je ubila 54 civila i teritorijalca, 150 ih sprovela u logore, a zauzela sva srpska sela i sam Kupres, saopštio je Dokumentaciono informacioni centar “Veritas”.

Veritas; Foto: RTRS

Za golgotu kupreških Srba, iako se znaju imena svih žrtava i više od stotinu učesnika u njihovom stradanju, još niko nije odgovarao.

“Veritas” podsjeća da su Hrvati 6. aprila 1992. godine u restoranu firme “Kvalitet” u Kupresu sakupili oko 60 teritorijalaca i civila i odmah po predaji, pred ostalim zarobljenicima, ubili Stevu Lugonju i Dragana Čelebića.

Narednog jutra – 7. aprila su ih natjerali da polugoli, po snijegu i hladnoći pješice pređu 23 kilometra do Šuice, a na tom putu su iz vatrenog oružja likvidirali Жarka Жivanića.

Od Šuice su ih istog dana kamionom prevezli do Splita i usput ih fizički i psihički žestoko maltretirali.

Po dolasku u Split jedan hrvatski vojnik je, ničim izazvan, palicom udario Petra Spremu, koji je sa ostalim zarobljenicima odveden u zloglasni zatvor “Loru” i tamo preminuo od posljedica prebijanja.

U “Lori” je već bilo desetak Srba zarobljenih u Donjem Malovanu i grupa Srba iz Prebilovaca i Mostara. Tu se nastavlja sa mučenjima, među kojima su bile metode spajanje na induktorsku struju poljskog telefona, “samoudaranje” glavom u zid, međusobno udaranje zarobljenika”.

Nakon “Lore” zarobljeni Srbi su odvezeni u Zadar i razdvojeni u dvije grupe uz neprekidno zlostavljanje.

Poslije dva dana većinu Srba su ponovo stavili u kamione, izdvojivši osmoricu, braću Ljupka i Ratka Milića, Spasoja Kanlića, Slavka Dragoljevića, Dušana Nikića, Mirka Čivčića, Dušana Milišića i Jovu Marića.

Ostale dovoze u Eminovo selo kod Duvna, gdje su ponovo izloženi maltretiranju i iživljavanju.

Nakon dva dana zarobljene odvoze u Vrgorac, prethodno izdvojivši braću Dragana i Milivoja Mašića, braću Radovana i Marka Mašića, Ratka Lugonju, Đoku Marića, te Nikolu i Dušana Duvnjaka.

U Vrgorcu je od batina u ćeliji preminuo Mile Spremo zvani Migac, kojeg su logoraši morali pokopati u obližnjem kamenolomu.

Poslije šest dana u Vrgorcu, zatvorene Srbe su Hrvati prebacili u Ljubuški gdje se nad njima iživljavaju narednih dvadesetak dana.

Srbi su 14. maja 1992. godine dovedeni u Жitnić kod Drniša, gdje je izvršena razmjena. Na nosilima je razmjenjen i Stojan Zubić, koji je treći dan po razmjeni, usljed zadobijenih povreda preminuo u bolnici u Kninu.

Kupreški sveštenik Zoran Perković, koji je zarobljen sa ostalim Kuprešacima i jedan od najžešće maltretiranih, razmijenjen je na istom mjestu devet dana ranije, a na razmjenu je došao sa osam slomljenih rebara.

Posmrtni ostaci dvojice Sprema su predati srpskoj strani u novembru 1993. godine.

O 16 Srba izdvojenih u Zadru i Eminovu selu do danas nema ni traga ni glasa, od onih koji su preživjeli golgotu hrvatskih i hercegovačkih kazamata, mnogi su u međuvremenu pomrli, a oni koji su još živi osakaćeni su i fizički i duševno.

Od oko 5.000 Srba po popisu iz 1991. godini, na Kupreškoj visoravni ih sada živi 500 do 600.

Izvor: RTRS