Ustaška vojnica osvojila Banju Luku!

Sa fotografije koju i vi imate prilike vidjeti, činilo se da je to neko ekstremno nacističko glasilo, kakva nisu rijetka u Hrvatskoj, i da ga neko prodaje van zvaničnih kanala.

Uvjeravani smo da je u pitanju slobodna prodaja, na kiosku sa grbom Grada Banja Luka na sebi, te da je fotografija snimljena preko puta nekadašnjeg Vojnog odsjeka. Danas je to preko puta Ustavnog suda, Boračke službe i Pravobranilaštva RS…

Simbolično, zar ne?

Izvršili smo provjeru i naš reporter je ustanovio da je sve izrečeno istina. Naime, časopis VP (Vojna povijest) je izdanje Večernjeg lista i sasvim legalno se prodaje u Banjoj Luci, kao i sva ostala izdanja iz Hrvatske. (Obrnuto nemojte ni da pomišljate).

Prosto, u ovom broju su se odlučili baviti temom „Početni razvoj oružane sile ustaškog pokreta“.

I dan danas, bez obzira što je to očigledna mentalno-medijska agresija na zdrav razum, mediji iz Federacije BiH i Hrvatske arlauču o nekakvom „srpskom nacionalizmu“. Da se razumijemo, srpskog nacionalizma, ako ga je i bilo za neravnopravno poređenje sa muslimanskim i hrvatskim šovinizmom sa početka devedesetih – DANAS NEMA!

U Banjoj Luci je donedavno Park Petar Kočić, dakle sam centar grada, bio uokviren sa jedne strane od Grada doniranim prostorom Hrvatskog kulturnog centra (nekadašnji Plavi podrum), a dijagonalno sa prodavnicom hrvatske konfekcije „Kroata“, koja njeguje potrošački mit da su Hrvati izmislili kravatu i dali joj nacionalno ime.

U Banjoj Luci ljudi sasvim normalno prođu kroz Gospodsku ulicu sa dresom hrvatske reprezentacije na leđima. U Banjoj Luci Radio-televizija Republike Srpske titluje gotovo sve filmove i serije latinicom i to njen direktor pravda poštovanjem nametnutih amandmana na Ustav. U Banjoj Luci je blizu decenije ministar prosvjete i kulture bio hrvatskog porijekla, a sada je isti predstavnik Srpske u Zagrebu.

Sve su to stvari koje se ni u snu ne mogu zamisliti u Zagrebu, no opet su Srbi ti koji su nacionalisti.

U Beogradu je poželjnije da budeš bilo šta drugo nego Srbin „iz Bosne“, ili sa zapadne strane Drine uopšte; tako da na njega ne treba trošiti riječi. Ali, svejedno, naši će omladinci obrazovani na deviznoj sisi NVO-sluđivača, početi da histerišu ukoliko neko nešto na srpskom jeziku proba napisati ćirilicom na nekakvom polumeđunarodnom skupu. Engleski uz to nipošto nije dovoljan!

To sve pokazuje i najnoviji arhiskandal (bez odjeka) u Beogradu, sa pozivnicom na izložbu Hrvatske novinske fotografije 2012. Oni koji reaguju na ovo, vjerovatno su isto neki pokvareni i zli ljudi, kao i ovo malo idealista sa Frontala. Umišljamo valjda da postoji pravda i poštenje.

Pametnom (ni blizu) dosta

No, da ne zalazimo dalje u zdrav razum, jer to je baš dosadno većini populacije u RS, koja bi očigledno da izumire usljed viška ljubaznosti.

Vojna povijest stoga ima uvodnik koji kaže da je dosta tabua i ideologizacije istorijskih fakata. Da je to sve dio hrvatske istorije, kao što je i članstvo u Brozovoj JNA. Štaviše, ovo novinsko izdanje tamošnje ministarstvo prosvjete (Kasipovićev ekvivalent) preporučuje za korištenje u nastavi povijesti kao dopunsko sredstvo!

I pored toga, teško je sakriti da je, kao čitava današnja Neovisna Republika Hrvatska; sve to jedna lijepo upakovana staza kojom se nastavljaju tekovine Nezavisne Države Hrvatske iz doba sistematskog istrebljenja Srba u Jadovnom i Jasenovcu. Ovo izdanje i pogotovo članak o Ustaškoj vojnici to nesumnjivo potvrđuje i osnažuje.

Ustaše su se samo „svetile“

Tako se u ovom izdanju naglašava da Ustaška vojnica (Hrvatska vojska) nikako nije mogla da uspostavi jedinice višeg brojnog sastava, zbog opštenarodnog srpskog ustanka. U ovom slučaju, za razliku od unutarsrpskih prepirki, ustanak 1941. se ne posmatra kao komunistički, već se kaže jasno:

„U prvim danima nakon proglašenja NDH ove su postrojbe iz koristoljublja, osvete ili nekoga drugoga razloga počinile brojne ratne zločine nad srpskim stanovništvom, a koje su ga poticale na dizanje ustanka. Nesumnjivo je da bi do ustanka zasigurno došlo i da nad srpskim stanovništvom nisu počinjena strahovita nasilja i zločini, jer su uspostavu NDH Srbi doživljavali kao okupacijski čin, i kao što je ustanak buknuo u samoj Srbiji, zasigurno bi se dogodio i na području NDH.“

Dakle, sama činjenica da se sistematski i ozakonjeni zločin genocida nad srpskim narodom karakteriše kao ratni zločin zbog „koristoljublja, osvete ili drugoga razloga“, bila bi dovoljna da svaka normalna vlada (ali ne i Vlada Hrvatske) donese uredbu o zabrani i povlačenju ovog izdanja.

Nažalost, prije da će se desiti takav neki nemoguć scenario, nego što bi se Vlada RS sjetila da zabrani uvoz i distribuciju ovakvih izdanja na svojoj teritoriji.

Ustaše su se, sirotani mali, samo svetili… Vjerovatno za to što ih je Srpska vojska 1918. poštedila za zločine koje su počili nad Srbima u Austro-ugarskoj, a osobito po Mačvi i drugdje u Srbiji, prešaltala ih u kolonu pobjednika (kao i 1945. godine), te ih oslobodila ropstva pod Austro-ugarskom i plaćanja ratne odštete?

Pomozi sirotu, na svoju sramotu

Ova naslovnica (Francetić) i tekst Vojne povijesti, isuviše jasno ukazuju da to nije hrabro detabuiziranje istorijskih fakata o ustaškim formacijama za zaljubljenike u vojnu istoriju. Mi bi na Frontalu to pozdravili, vjerujte!

Samo iz navedenog pasusa se vidi da je u pitanju namjera skidanja etikete zla sa ustaštva, jer lijepo se kaže da bi se Srbi pobunili šta god da im se radilo, kao što su se bunili i u Srbiji. Onda (valjda) i nije problem što ih se istrebljivalo. (!?)

U podtekstu treba dakle da djeca pri nastavi istorije pročitaju i shvate da je etničko čišćenje više od 400.000 Srba iz Republike Srpske Krajine i Hrvatske sasvim prirodan nastavak onoga što je započeo Ante Pavelić, te da to ima svoje prirodoslovno i povijesno opravdanje.

Ova pisana reakcija Frontala nije poziv na zabranu hrvatske štampe u Srpskoj, već upravo obrnuto. Ovim želimo jednom za svagda okončati laži i podmetačine o tobožnjem srpskom šovinizmu i ekstremnom nacionalizmu. Stvar je obratna!

Kleronacistički ustroj hrvatske države i ekstremni šovinizam u institucijama Federacije BiH, pravda se ulaganjem velikog novca u medijsku harangu i finansiranje ovdašnjih i tamošnjih tzv. NVO, koje izmišljaju srpsku netoleranciju i agresivni nacionalizam. Ako ništa – a ono za maligno „izjednačavanje“.

Sve je to u cilju proizvođenja „ideologije izvinjavanja“ kod Srba i nemogućnosti stanovništva da reaguje na potpuno preuzimanje privrede. Prvo od domaćih lopova i izdjanika, a onda od strane hrvatskih kompanija (posebno trgovinskih lanaca), dok privreda u Srpskoj i Srbiji propada i nema pristupa na tržište Hrvatske.

U toj potrošačkoj korpi leži zec.