U Zagrebu se početkom HH veka pisalo ćirilicom. Mnogi natpisi u samom gradu su bili ispisani ćirilicom, mada je Zagreb bio sastavni deo Austrougarske monarhije.
Nakon reforme Vuka Karadžića kada je narodni jezik standardizovan i uveden kao književni, srpski jezik i ćirilično pismo su postali ujedno i jezik i pismo Hrvata.
Ljudevit Gaj je otvoreno, kao i mnogi drugi, ilirski jezik smatrao srpskim:
„Ta n. p. sav svet znade i priznaje, da smo mi književnost ilirsku podigli i uveli, nu nama još niti izdaleka nije na um palo ikada tvarditi, da to nije serbski već ilirski jezik, pače ponosimo se i hvalimo Bogu Velikomu što mi Hervati s bratjom Serbljima sada jedan književni jezik imamo.
(Intermagazin)
Izvor: Slobodna Hercegovina